TOVAREĆI SPEKTAKL NA TRPANJSKOJ RIVI
Kolajna Viškoj iz Donje Vrućice
TRPANJ — Šime i Cinco, jedina dva tovara među osam natjecatelja magaraca, nisu se
baš ponila faraonski. Svi Trpanjci kladili su se na svoga predstavnika Šimu. A mladi
kopitar nije razumio ni želju svoga još mlađeg jahača Tonča Vodopića, koji je
posebno za feštu utrke tovara na trpanjskoj rivi opituro kosu i impiro je cilu u zrak.
Sav se upro da dojaše prvi. Jer na kraju staze čekala je mlada vila. Došo je treći. A
u Cinca, koji je predstavljao Trstenik, od starta su sve tovarice gledale pod rep. Kad je
tribalo priskočit žutu crtu na kraju utrke, Cinco zapro i ne bi ga ni Veli Jože mako, a
kamoli jahač Jocika Berkeš.
Pokazao je Cinco tovareću ćud s kojom se ne može
nitko poigravati. Tako je ispao iz konkurencije koju mu je čovik smislio, a za nagradu što
je pokazao da od svoga ne triba nikad odustat, dobio je pršut umisto goštice. Ovi judi
baš su smišni, narugo im se Cinco i ispraznio se nasrid Žala. Srića da je na kraju
tovareće kolone trčo Dodić, s metlon i škovaceron da ne bi kogod od fine gospode još
na asfaltu ugazio na tovareće govno.
E, tovarica Viška, što se utrkivala za Donju Vrućicu, nije se dala smest od silne mase
svita domaćeg i fureštog, što se natiskala po trpanjskoj rivi. Pičila je noseći Antu
Nobila na leđima i bome došla prva. Na nju se, za pravo reć, najviše tipovalo na
kladionici u Turističkoj zajednici. Zaslužila je kolajnu.
Monika je bila za jedan kas kraća pa je Gornja Vrućica s Jozom Mastilicom proglašena
drugom. Dalje nitko više očima punih suza od pustoga smiha nije vidio kako su po redu
stizale tovarica Bambina, što je za Mokalo trčala s Antom Vidovićem. Ili mala siva
strigouha Mare, drugo ime Ponikovka, s brojem šest za Oskorušno s jahačem Dadom Kovačem.
E, Cvita s Donje bande je bila posebna priča. Nju je Arsen Roso jahao obučen u pravog
kauboja pa je najviše filmova, a blicalo je neprestano, ispucano na njih ko na najveće
filmske zvizde. Za tovaricama su trčala tri tromjesečna pulena bez broja. Jer su svi ti
tovari s iste eko-seoske farme Joza Antunovića Meska iz Kune.
— Ja bi jednoga domu, prosim — molila ga je jedna šesna Čehinja.
— To su naši, samo jaši — uglas je uzvratila nekolicina muških što im je oko s
tovarica odmah prišlo na najlipši dio publike. Onda je poznati D.J. Vjeverica iz
Dubrovnika pozvo strance da uzjašu tovare i da se utrkuju. Oni se pristrašili naših
lipih sivaca i posili na njih dicu, samo da ih slikaju i da se doma fale kako i oni konja
za utrku imadu.
Ana DRAGIČEVIĆ
|