strana 1 od 3

U TRAŽENJU ODGOVORA NA PITANJE O TOME KOMU TREBA POVJERITI
IZVRŠNE DRŽAVNE POSLOVE

Stanje u Hrvatskoj zahtijeva nacionalnu
koalicijsku vladu

Ideja o nacionalnoj koalicijskoj vladi - kakvu smo imali u doba najžešćeg oružanog nasrtaja na našu zemlju - može se ostvariti konsenzusom političkih stranaka, prije svega onih sada zastupljenih u Saboru, a na taj bi način vodeći politički prvaci pokazali da ih u odlučivanju ne motiviraju fotelje, nego dobro države

Piše dr. Davorin RUDOLF predsjednik Foruma hrvatske sloge

Za društvenih, gospodarskih ili političkih kriza, ili u razdobljima u kojima se žele ostvariti iznimno važni nacionalni ciljevi, u državama parlamentarne demokracije često se imenuje nacionalna koalicijska vlada (umjesto jednostranačke ili usko stranačke koalicijske vlade) s jasno postavljenim programom i nacionalnim ciljevima. U praksi demokratske Hrvatske takvu smo vladu imali u doba najžešćega oružanog nasrtaja na teritorijalnu cjelovitost države Hrvatske 1991.-1992. Ministri su bili iz sedam političkih stranaka, a jedanaestorica izvan stranaka.
U ovom prijelomnom povijesnom trenutku priprema za ulazak u Europsku uniju, za izmučenu i osiromašenu Hrvatsku bilo bi razborito, mudro i nadasve korisno povjeriti – do 2007. na primjer - izvršne državne poslove vladi sveopće nacionalne koalicije. Vladu bi, dakako, i dalje postavljao Sabor, ali ministri bi se birali među našim afirmiranim političarima i istaknutim stručnjacima (kombinirano), neovisno o tome jesu li ili nisu u nekoj političkoj stranci.
Vlada je najvažnije tijelo izvršne vlasti (među ostalim, vodi vanjsku i unutarnju politiku i predlaže državni proračun, tj. raspodjelu golemih društvenih sredstava), pa je za nas, građane, iznimno važno jesu li predsjednik vlade i ministri znalci, mogu li nositi i nose li u sebi snažan osjećaj osobne odgovornosti.
Takva vlada ne bi bila manjinska ni činovnička (a ni privremena izvanstranačka), jer bi se u postupku njezina formiranja mogao sačuvati utjecaj političkih stranaka, politički pluralizam i višestranačje.
Prvo, o osnivanju takve vlade odlučile bi konsenzusom stranke (zastupljene u Saboru). O tome bi se morale složiti po mogućnosti prije izbora (najavljeni su krajem studenoga), jer će nakon izbora pobjednička euforija onemogućiti bilo kakvo mirno i racionalno sporazumijevanje. Trenutak je, čini se, pogodan, jer je neizvjesno tko će na kraju formirati vladu. HDZ će, predviđa se, dobiti najveći broj glasova, ali je pitanje hoće li u Saboru imati većinu zastupnika potrebnu za sastav vlade (polovicu i još jednoga), ili će tu većinu postići SDP s manjim brojem dobivenih glasova, ali u zajednici sa svojim koalicijskim partnerima.
Drugo, vladu bi potvrdili (iskazali joj povjerenje) većinom glasova zastupnici iz svih političkih stranaka koje su zastupljene u Saboru.

Saborski nadzor

Treće, valjalo bi se složiti da predsjednik Republike može predložiti mandatara za sastav vlade isključivo iz reda kandidata koji imaju podršku najmanje dviju političkih stranaka s najviše dobivenih glasova na posljednjim izborima (imam na umu trenutačno naše dvije najjače stranke, HDZ i SDP).
Konačno, Sabor bi strogo nadzirao rad vlade, ispunjava li program i ostvaruje li ciljeve. Nacionalni program i najvažniji nacionalni ciljevi mogu se također utvrditi konsenzusom (pa i referendumom).
Postavljanjem nacionalne koalicijske vlade i javnim praćenjem njezinih postignuća, porastao bi utjecaj javnosti na rad državnih organa. Za razliku od sadašnje potpune zatvorenosti vlasti (građani ne mogu ni na što utjecati) i "nedodirljivosti" visokih državnih dužnosnika (na poticaj građana nitko u nas, u državnome vrhu, nije smjenjiv!), ako ministri ili premijer ne obavljaju poslove valjano, zastupnici bi ih morali pozvati na odgovornost i uskratiti im povjerenje.
Svi su ti postupci mogući u skladu s važećim Ustavom Republike Hrvatske.
Zamisao o nacionalnoj koalicijskoj vladi podupiru prilike u kojima se našla Hrvatska.
Najprije, moramo, htio to netko ili ne, ući u Europsku uniju što je moguće prije. Svakako do kraja desetljeća. Ostanemo li izvan EU-a, prijeti nam trajno truljenje na europskoj periferiji. Danas je životni standard Hrvatske na razini 37 posto prosjeka EU-a. Prema nekim stranim procjenama trebat će nam 50 godina dok ne dostignemo stupanj razvijenosti Unije! A za ulazak u europsku elitu najprije se moramo okupiti. Svi uz jedan štap.
Dalje. Većina Hrvata teško sastavlja kraj s krajem. Nismo u stanju otresti se stranačke i partijske podobnosti (namještaljki, "rodijačkih" veza i vezica, postavljanja na važna mjesta partijskih i stranačkih kadrova neovisno o njihovoj stručnosti i sl.). Ne možemo zavrnuti vrat lopovluku i korupciji (osobito u zdravstvu, sudstvu i političkim strankama). Sad su nas još pogodili suša i nepogode, potmulo tutnje zastrašujući problemi u poljodjelstvu i brodogradnji, prijete štrajkovi. Do kraja godine, predviđaju pojedini stručnjaci, inozemni dug iznosit će oko 20 milijardi dolara. Sljedeće godine morat ćemo platiti inozemstvu na račun toga duga oko dvije i po milijarde dolara. Toliko otprilike i 2005. U području politike i ideologija, u posljednjih 13 godina nikada nismo bili ovako grubo podijeljeni na "crvene" i "crne", na naše Jasenovce i Bleiburge.
Konačno, ni hvalisavost visokih državnih dužnosnika ni antologijska parola aktualne vlasti "građani nisu svjesni kako dobro žive" ne mogu izbrisati dojam o siromašnim postignućima aktualne stranačke koalicije i njezine vlade.

Ulozi i rizici

Ta je koalicija putem, od 2000. do danas, izgubila dvije stranke (HSLS i IDS), ali je to nije uzdrmalo. Oslonac je našla u zastupnicima "Libre", nove liberalne stranke, koja je osnovana za stolom u Saboru, umjesto na biralištima (zbog toga je zastupnike te stranke narod prozvao "superfoteljašima"). Nedavno je član stranačko-partijske koalicije na vlasti Ivo Banac javno ustvrdio da aktualnu vladu vodi "Račanov strah, haesesovsko-haenesovska korupcija i slamnati šešir" (pod "slamnatim šeširom" Banac razumijeva potpredsjednika vlade Gorana Granića)". I velika želja za izbjegavanjem promjena bez rada i rizika. Kazao je da je ta vlada "ustanova spremna na glumatanje, a nesposobna za bilo koju ozbiljnu promjenu". Tu razornu konstataciju nije izrekao neki oporbenjak, neovisan intelektualac ili tvrdi "tuđmanovac", nego predsjednik Liberalne stranke koja sudjeluje u vlasti i ima svoga ministra u Vladi!
Građanima je puna kapa "Sunčanoga Hvara", "Kutjeva", "Riječke banke" i "Lenca", podaničkog mentaliteta u međunarodnim odnosima, nepodnošljivih zavrzlama u zdravstvu i non-stop školskih reformi, unutarkoalicijskih svađa i pojedinih umišljenih, napuhanih i nesposobnih ministara. Nisu samo odgovorni esdepeovci nego i "seljaci". Predsjednik HSS-a gospodin Zlatko Tomčić stalno nešto gunđa, onako ozbiljan, mrk i zabrinut, a nikada nije povukao potez do kraja.
Realna mogućost da ta koalicija i vlada (ovakva kakva jest ili nešto modificirana) nastave obnašati vlast dovoljan je motiv za ozbiljno razmatranje konsenzusa o nacionalnoj koalicijskoj vladi.
Hadezeovci mogu reći: kad (ili ako) dođemo na vlast, mi ćemo drukčije.
Ulozi i rizici su, međutim, veliki. Dobro je puhati i na hladno.
Na kraju, valja reći: na koji se način ideja o nacionalnoj koalicijskoj vladi može ostvariti? Odgovor je: konsenzusom političkih stranaka, prije svega onih koje su sada zastupljene u Saboru. Na taj bi način hrvatska stranačka politička elita na najbolji način potvrdila da je opći interes zemlje iznad stranačkoga; da naše vodeće političke prvake ne motiviraju u odlučivanju fotelje, nego dobro zemlje. Poticaj može dati Predsjednik Republike. On ionako voli kazati za sebe da je "predsjednik inicijative".

Voditelj Internet odjela: Augustin Gattin
Internet podrška: Sistemi.hr
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999-2007.