strana 1 od 1

DALMATINSKI WORLD MUSIC - KAŠTELANSKA PRIČA (3)

Klapska plima s Tikvarina

Utemeljitelji Večeri dalmatinske pisme nisu sa sigurnošću znali kamo će ih odvesti "eksperiment" koji je začet 1999. na maloj pitoresknoj kambelovskoj pozornici, ali su znali prepoznati i prije drugih osluhnuti plimni val novog zanimanja za klapsku pjesmu koji se očito podizao u daljini

Piše Zlatko GALL

Tijekom četiri godine svojega postojanja Večeri dalmatinske pisme u Kaštel Kambelovcu pokazale su da su jazz, reggae, pop-rock, šansonijerska narativnost... medij kroz koji glazbenici poput Black Coffee, Marjana Bana, Tedija Spalata, Šo!Mazgoon, Gibonnija ili Arsena Dedića ispovijedaju svoje autorski potentne i izrazito osobite glazbene poetike. Posve srođene s podnebljem koje ih je iznjedrilo.
S druge pak strane klape poput Cambija, Nostalgije, Puntara, Iskona, Luke iz Ploča... također su preskočile negdašnju barijeru i prebacile se preko žanrovske ograde koja je, ne baš davno, dijelila popularnu glazbu od narodne pjesme, suvremeno od tradicijskog, etnomuzikologiju od pop stilizacije. Konačno, današnje mlade klape regrutiraju i članstvo i publiku iz generacije koja je - kao kod klape Iskon - jednako sklona prasku fender gitara, hip hopu, elektroničkoj glazbi, kao i tradicijskom materijalu i dalmatinskoj pismi.

U znaku "Cambija"

Je li to baš tako čudno kako se na prvu čini? Nipošto, jer mitski Dalmatinac u mornarskoj majici koji - kao u znanom šlageru - živi od mriža i mašklina, a uvečer uz dvi-tri slane srdele i žmul vina piva u konobi - odavno ne postoji. Uostalom, teško da bi ijedna od domaćih top-klapa da se drži konobe, a ne sve napornijih proba, uspješno preskočila selektivne sudove i Kaštela i Omiša...
No, promjene se nisu dogodile preko noći.
Utemeljitelji Večeri dalmatinske pisme nisu sa sigurnošću znali kamo će ih odvesti eksperiment koji je začet 1999. na maloj pitoresknoj kambelovskoj pozornici, ali su znali prepoznati i prije drugih osluhnuti val koji se očito podizao u daljini. Tada se možda činilo da su klape koje žele iskoraknuti iz zatvorenog kruga etnobaštine i festivalskog šlagera definiranog davnašnjim obradama Runjićeve pjesmarice - odnosno antologijskim Bublinim obradama i studijskim zapisima fascinantne klape Trogir, podigle buru u čaši vode, no za četiri godine postojanja Večeri dalmatinske pisme podigao se pravi plimni val. Izazvavši golemu pažnju klapa, klapaša i publike.
Ideja vodilja kojom su se 1999. nadahnuli utemeljitelji Večeri dalmatinske pisme i njihova umjetničkog direktora Rajmira Kraljevića danas je postala opće mjesto novog klapskog pokreta. Nimalo slučajno jer Kraljević je - kao najuspješniji obrađivač/aranžer te voditelj klape Cambi i sve potentnije ženske klape Putalj iz Kaštel Sućurca - aktivno sudjelovao u promjenama, kanalizirao ih i postao legitimni predvodnik novog vala. Iza svega je stajala ideja da unutar produkcije klapske pjesme valja i vrijedi otvoriti novi - pred koju mi se godinu činilo uputnim kazati - treći put kojim bi se zagovarao inovativan, nadahnut, pa čak i otkvačen pristup klapskoj tradiciji i baštini dalmatinske pjesme.

Kaštelanski đir

Ideja da se na kaštelanskoj pozornici 1999. začne novi klapaški trend - kojega je udarna organizacijska trojka koju čine Srećko Radnić, Ivo Bedalov i Mijo Rogulj poslije nazvala kaštelanski đir - zorno je na sceni predstavila dva naizgled suprotstavljena programa. Prvi je bio tradicijski, odnosno posvećen tradicionalnim klapaškim formama i sadržajima kao najbolja dijagnoza postojećeg stanja, dok je drugi pak pokušao otvoriti novi prostor. Bez obzira na to bila riječ o drugačijem klapskom čitanju pop standarda ili pak fuzijama s klapama, jazz i pop obradama tradicijske glazbe, očijukanjima s world musicom...
Ovu potonju festivalsku večer u hipu su kao atraktivan novum prepoznali sami glazbenici, publika, kritičari i mediji. Stoga je već u najavama festivala Igor Brešan u Slobodnoj Dalmaciji tvrdio da - sudeći po programu - novi festival ne želi biti replika znanog Omiškog festivala dalmatinskih klapa, već naglasak gura prema eksperimentu. Jer, piše Brešan, Dalmacija je i ovaj put imperativ, ali donesena na poseban način, suvremenim ritmom i zvukom, obradama postojećeg ili novim napjevima, već produciranog, ali nadasve posebnog pristupa.
Kritičar Slobodne Dalmacije dr. Miljenko Grgić - etnomuzikolog i sveučilišni nastavnik te aktualni umjetnički direktor Omiškog festivala dalmatinskih klapa - u svojem je pak osvrtu od 2. kolovoza 1999. bio još konkretniji. Dva su festivalska programa, veli, gotovo idealno simetrična; prva je večer realizirana kao reprezentativna klapska tribina, a druga je pak djelovala intrigantno zbog svoje slojevitosti, ali također i sučeljenja raznorodnih žanrovskih elemenata.

Program idealne simetrije

Dogodilo se tako da su odmah nakon porinuća Večeri dalmatinske pisme bezrezervno prihvaćene kao nova atraktivna klapska pozornica. Doduše, publika je burno reagirala na klape koje su u revijalnom programu pjevale tradicijski repertoar prve festivalske večeri te gromoglasnim pljeskom od kojega je odzvanjao pitoreskni prostor Tikvarina - tipičnog kaštelanskog dvora, nagradila klape Filip Dević, Jelsu, Mastrinku, Kumpanje, Cesarice, Adrion, Kamen te - dakako - lokalne miljenike i globalne klapske zvijezde, klapu Cambi.
No, prava glazbena atrakcija i ona neponovljiva scenska glazbena kemija dogodili su se drugoga dana. Lidija Bajuk i klapa Cambi nadahnuto su odradili narodnu Izresla ruža rumena, Tedi Spalato je oduševio i publiku i kritiku lucidnim trubadurskim izvedbama dvaju klapskih standarda - Kaleto moja draga Tome Bebića i Dalmatino, povišću pritrujena Ljube Stipišića, riječki Putokazi su sa sjajnom Gangom koju je obradio Elvis Stanić, potvrdili svoju vokalnu i koreografsku superiornost, Kvartet Gorgonzola i Klapa Kumpanji ostvarili zgodnu simbiozu u obradi tradicionalne Vila moja projde, a klape Cambi s Gibonnijevim standardima Ljudi, zviri i beštimje te Projdi vilo i Fortunal, redefinirale klasičnu klapsku izvedbu pop teme. Bilo je to više no uspješno porinuće velikoga glazbenog eksperimenta i prvog koraka prema patentiranju jednoga mogućeg tipa dalmatinskog world musica.

Voditelj Internet odjela: Augustin Gattin
Internet podrška: Sistemi.hr
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999-2007.