Mali oglasnik Portal SD Trafika Marketing Otvoreno more Izdanja
[Povratak na naslovnu stranu]
ponedjeljak, 30.6.2003.
  novosti
teme dana
ekonomija
kultura
mozaik
crna kronika
  dalmacija
split
županija
zadar
šibenik
dubrovnik
bih
  pressing
stella
feljton
kolumne
osmrtnice
zadnje vijesti
  impresum
prometni vodič
kretanje brodova
mali oglasi
  kontakt
linkovi
arhiv
e-mail adresar



 
strana 1 od 5

17. EUROKAZ "REBRO KAO ZELENI ZIDOVI" – BADco. (HRVATSKA) I "ŠKOLSKI AUTOBUS" – D. B. INDOŠ - HOUSE OF EXTREME MUSIC THEATRE (HRVATSKA)

Uspjelo promišljanje kazališta

Ono što naročito intrigira u predstavi jest njezina otvorenost k novim propitivanjima, k upisivanju novih značenja, njezina gotovo mimikrična promjenjivost u odnosu na prostorno-vremenski kontekst u kojem se promatra. To je postignuto prvenstveno kroz improvizirane razgovore koje autori/izvođači vode dok hodaju jedan iza drugoga u krugu

Piše Tajana GAŠPAROVIĆ

Nakon dvije institucionalne hrvatske predstave prikazane na Eurokazu, u drugom su se dijelu domaće produkcije našle dvije neinstitucionalne, u pravom smislu riječi off-grupe – doajen hrvatskog alternativnog kazališta Damir Bartol Indoš i njegov House of Extreme Music Theatre i mlada grupa BADco. I Indošev Školski autobus i Rebro kao zeleni zidovi uspjela su i u nas iznimno rijetko prisutna promišljanja kazališta.
I u svojim dosadašnjim predstavama BADco. su njegovali elemente karakteristične za kazalište postmainstreama – dekonstrukcija tekstualnog predloška, fragmentarna dramaturgija, ravnopravnost tekstualnog i fizičkog tkiva, bivanje aktera na sceni, utjecaji biomehanike na pokret tijela... I dosad su se bavili temama sveopće represivnosti kojima se bavi i dramski tekst Ivane Sajko Rebro kao zeleni zidovi (mučna psihološka igra krvnika i žrtve u tamnici) koji im je blizak ne samo tematski, već i po svojoj neklasičnoj dramskoj strukturi i otvorenosti za raznorazne mogućnosti tumačenja i uprizorenja. Stoga je savršen kao predložak za istraživački proces u takozvanom postdramatskom kazalištu gdje tekst ne dominira, već postaje jednim od elemenata cjelokupnog scenskog izraza. Ono što naročito intrigira u predstavi jest njezina otvorenost k novim propitivanjima, k upisivanju novih značenja, njezina gotovo mimikrična promjenjivost u odnosu na prostorno-vremenski kontekst u kojem se promatra. To je postignuto prvenstveno kroz improvizirane razgovore koje autori/izvođači vode dok kao u zatvoru hodaju jedan iza drugoga u krugu - oni postavljaju pitanja jedni Rebro kao zeleni zidovi: mučna psihološka igra krvnika i žrtve u tamnici drugima i nastoje na njih odgovoriti. Njihova su "mozganja" ponekad duboka i teška, ponekad pak razigrana i ironično duhovita, a podsjećaju na romane "tijeka svijesti" ili na popularnije nazvani "brain storming", no usredotočen prvenstveno na procese uma, a ne i na krajnji cilj – donošenje zaključka ili ideje. Tako je, primjerice, predstava nastala kao reakcija na rat u Iraku danas izgubila svoj primarni razlog postojanja pa se njezini izvođači pitaju o smislu njezina igranja, što ih odvodi u raspravu o problemu izlišnosti. U svemu tome zabavlja njihova duhovita autoironija, kao i lucidno prelaženje s jedne teme na drugu. Rebro kao zeleni zidovi jedna je od rijetkih predstava u čiju je strukturu upisana prava, a ne simulirana improvizacija koja svaku njezinu izvedbu čini unikatnom. Tome pridonosi i činjenica da se sedmorici stalnih izvođača (osim dvoje performera, tu su i redatelj, dramaturg, teoretičar, arhitekt) svaki put pridružuje novi vanjski član koji u predstavu upisuje i svoj mentalni sklop – ovoga je puta to bio Nikola Đurić iz njemačke skupine Showcase Beat Le Mot koja je gostovala na Eurokazu.
Osim spomenutih improviziranih dijelova, gdje privatnost izvođača posve prevladava, struktura predstave počiva na još tri važna segmenta – naglašenoj repetativnosti fizičkoga teatra, gdje izvođači također izlažu svoju, ovoga puta, fizičku privatnost iscrpljujuće propitujući granice izdržljivosti vlastitoga tijela koje je naše posljednje vezivalište za ovaj svijet, posve privatnom čitanju dijelova dramskoga teksta koje je lišeno konvencionalne glumačke dopadljivosti, a u predstavu upisuje dekonstruirano stanje predloška, te na dijelovima snimljene radiodrame Rebro kao zeleni zidovi koji se povremeno čuju iz offa ili pak kroz slušalice koje izvođači imaju na ušima dok izgovaraju isti tekst. S obzirom na to da jednina žena u predstavi, Nikolina Pristaš, sjedi za mix pultom, pušta dijelove radiodrame i "dirigira" tempo izvođenja, time je sugerirano da ti dijelovi dolaze iz utrobe glasa Žene kraj prozora koja u drami izgovara didaskalije unutar kojih se odvija središnji dijalog krvnika i žrtve – ona je istovremeno i pisac i autor. Atmosferu tamnice potencirao je novi prostor izvođenja predstave – mala hala u tvornici Endi čije su prozore izvođači zatvorili da bi postigli što snažniji dojam klaustrofobičnosti upisane u tekst.
Indoš i u Školskom autobusu spaja i isprepleće dva pola svojih interesa – duhovnost prepunu ontoloških pitanja i socijalni angažman, plemenitu brigu za čovjeka. Ovoga je puta ona izražena kroz polje pedagogije – koristeći se fragmentima Laingovih Razgovora s djecom, Indoš kroz odnos odraslih i djece propituje pravilno usmjeravanje odgoja, kao i teme edukacije, nasilja i kaotičnog stanja svijeta s kojim se dijete susreće. Scena je pretvorena u golemi autobus-kavez gdje se nalazi Indoš i još desetak izvođača – odraslih i djece, a spojnice fragmentarnih zbivanja predstavlja vožnja autobusom od kuće do škole i natrag. Ovu jednostavno mišljenu predstavu, koja se temelji na kružnom ponavljanju sličnih situacija, karakterizira prepoznatljiva Indoševa sklonost buci (izvođači štapovima mlate po rešetkama kaveza i po improviziranim instrumentima) i ekstatičnom fizičkom izrazu koji prikazuje agresivno i kaotično stanje svijeta. Školski autobus pršti sirovom energijom izvođača-naturščika i osvaja čak i u off-skupinama rijetko prisutnom snagom potpunog i iskrenog angažmana. Indoševe nekoordinirane, ekstatične kretnje i urlici nadilaze granice kazališta i uvode nas u područje nepokolebljive vjere u mogućnost promjene svijeta.

 
Još u rubrici:
 


SPLITSKA UDRUGA IZLOŽBAMA OBILJEŽILA GODINU DANA
OD POSJETA DALAJ-LAME SPLITU
Snovi i zlato Tibeta


FOLKLORNI ZVUCI 10. SUSRET DALMATINSKIH KLAPA TUČEPI 2003.
Imena koja obvezuju


OSJEČANI NA 43. MEĐUNARODNOM DJEČJEM FESTIVALU U ŠIBENIKU
Dostojan susret Drave i Jadrana


PREMIJERE - HAMLET IZVEDEN PO RECEPTU PETERA BROOKA
NA DUBROVAČKOM OTOČIĆU LOKRUMU
Iznenađujuća scenska egzotičnost


 
 

Voditelj Internet odjela: Augustin Gattin
Internet podrška: Sistemi.hr
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999-2007.

 

 
 
print verzijapošalji e-mailomidi na naslovnicuidi na naslovnicu 1/5