strana 3 od 11

KVALIFIKACIJE RUKOMETAŠA ZA EP 2004: BJELORUSIJA-HRVATSKA 32:32

Zgazit ćemo ih u Zagrebu!

Poslije utakmice naši reprezentativci i struka isticali su svi od reda "ne treba sada dramatizirati, imamo dobar rezultat, zgazit ćemo ih u Zagrebu", a na upit "zašto nam se igra raspala u posljednjih 20 minuta", odgovarali su: "pala nam je koncentracija, premoreni smo, a malo su nas i suci zakinuli". Sve to stoji, prema viđenom ovdje sljedeće subote u Zagrebu nećemo imati problema s Bjelorusijom

MINSK: Marko BILIĆ

Sjećate li se prve utakmice naše rukometne reprezentacije na Svjetskom prvenstvu u Portugalu? Ono kada je Argentina šokirala Hrvatsku i cijeli rukometni svijet? Mislili smo tada da se takvo nešto teško može ponoviti. Nismo dugo mislili. Gotovo identična priča ponovila se i protiv Bjelorusije. U prvoj kvalifikacijskoj utakmici za Europsko prvenstvo u Sloveniji sljedeće godine, u kojoj je Hrvatska odigrala 32:32 s domaćinom. Ista priča s odmakom od otprilike pola godine.
Umjesto Argentine, Bjelorusija, umjesto Funchala, Minsk. Vremenski otklon i dislociranost mjesta radnje, ali ista fabula. Isti uvod, isti zaplet, sličan rasplet. Protiv Argentinaca smo onomad imali šest golova prednosti. Stigli su nas i prestigli gaučosi i pobijedili jednim golom razlike. Štkrljavi Gull uvalio nam je devet komada. Nismo ga riješili cijelu utakmicu. Protiv Bjelorusa imali smo još jedan gol fore više, sedam (7:14) stigli su nas i prestigli (30:28). Za razliku od Argentinaca nisu nas i pobijedili. Gorbok je zabio 12. Onda Gull, sada Gorbok...
Priče s Madeire i iz dvorane Uričje kao prepisane jedna od druge. S tom razlikom što se onda igralo za bodove a sada na gol razliku. No u oba slučaja Hrvatska je imala priliku za popravni. U Portugalu smo nakon blamaže na startu nanizali devet pobjeda i pokorili rukometni svijet. Bjeloruse ćemo, pak, već ove subote dočekati u Zagrebu i, vrlo vjerojatno, pokazati im kako rukomet igraju svjetski prvaci. Ako će biti isti put - nećemo se buniti. Nakon Argentine svjetsko zlato, a nakon Bjelorusije europsko?
Teško je ipak objasniti, shvatiti, dokučiti, razotkriti narav zlatnih hrvatskih rukometaša. U Minsku su punih 40. minuta odigrali na razini svjetskih prvaka. Moćno u obrani, strpljivo i kombinatorno u napadu, dominantno u svakom segmentu igre. Poveli su 4:1, 9:5 i 14:7 i bez ikakvih poteškoća čuvali visoku prednost sve do 24:19 sredinom nastavka. Problemi se nigdje nisu nazirali. A samo 11. minuta poslije domaćin je već vodio 30:28!? U novonastalim teškim uvjetima u dvorani hrvatski rukometaši su nekako uspjeli preokrenuti na 32:31 ali je Gorbok poravnao tri sekunde prije kraja.
Poslije utakmice naši reprezentativci i struka isticali su svi od reda "ne treba sada dramatizirati, imamo dobar rezultat, zgazit ćemo ih u Zagrebu", a na upit "zašto nam se igra raspala u posljednjih 20. minuta", odgovarali su: "pala nam je koncentracija, premoreni smo, a malo su nas i suci zakinuli". Sve to stoji, prema viđenom ovdje sljedeće subote u Zagrebu nećemo imati problema s Bjelorusijom. Međutim, nekakve pouke morali bi izvući. Jer je nedopustivo za svjetske prvake da im prosječan sastav Bjelorusije u drugom poluvremenu zabije nevjerojatna 23 gola (u prvome samo 9)!? Usporedbe radi, Francuzi su nam na SP cijelu utakmicu zabili jedan gol manje (22).
Prvo poluvrijeme odigrali smo na razini svjetskih prvaka iz Portugala, a drugo na razini reprezentacije koja je bila posljednja ne EP u Švedskoj - sva istina stala je u ovu izjavu Blaženka Lackovića.
Argumenti premorenosti od putovanja, iscrpljenosti od priprema u Rovinju na temperaturi od 38 stupnjeva, neregularne podloge u dvorani (takvo nešto neravno i neregularno za igru još nismo vidjeli do sada) - stoje. Međutim, bilo ih je još i pred njima se ne smiju zatvarati oči. Dojam je da je izbornik Lino Červar u natavku previše eksperimentima s izmjenama igrača i rotacijama njihovih pozicija u igri. Dok je igrala "portugalska postava", (Kaleb i Zrnić na krilima, Goluža, Metličić i Lacković u vanjskoj liniji, Sulić na crti i Šola na vratima) Hrvatska je igrala u stilu svjetskih prvaka i 40. minuta vodila pet-šest golova razlike. Onda je Lino izmiksao sve živo, Šolu posjeo na klupu, Kaleba i Sulića također, odličnu 3-2-1 obranu zamijenio zonom 6-0, pa se u svim tim rošadama ritam igre malo po malo gubio, a totalno raspao kada se domaćin razletio parketom i sustigao našu prednost.
Golmani su nam pali u drugom poluvremenu, kazao je između ostalog Lino.
Istina, ali sam je na to utjecao. Šola je branio fenomenalno prvih 35 minuta (13 obrana), onda ga je izbornik zamijenio Kelentrićem koji je defacto nije ni pipnuo loptu dok je bio u igri. Červar je potom vratio Šolu na vrata ali se ovaj već toliko bio ohladio na klupi da se više nije mogao vratiti u utakmicu. Najbolji dojam u hrvatskoj reprezentaciji ostavili su Goluža i Kaleb. Goluža je sjajno otvorio utakmicu, zabijao i asistirao a Kaleb trpao cijeli susret, uz standardno sjajno izdanje u obrani. Uz njih dvojicu zadovoljili su još i Šola i Lacković u prvome dijelu, Sulić u nastavku, te Čavar. Dugo smo čekali Pakin povratak u reprezentaciju, nažalost, obilježila ga je teška ozljeda mišića potkoljenica zbog koje će mirovati najmanje mjesec dana. Stradao je mišić na kojega nam se požalio jutro prije utakmice.
Boli me, boli me ovaj mišić, bit će belaja.
Popis ozlijeđenih tako je proširen i za još jedno ime: Balić, Đžomba, Valčić, Matošević i sada Čavar. Još malo i cijela momčad za svjetsku medalju. No, razloga za paniku nema. Sastav Bjelorusije nije takav da bi u Zagrebu mogao ozbiljnije nauditi svjetskim prvacima. Momčad je to kvalitetnih vratara, pogotovo je dobar Sokolovskij (15 obrana za 40. minuta) i ubojitog šutera Gorboka. Za prolaz na EP ipak nedovoljno.

Voditelj Internet odjela: Augustin Gattin
Internet podrška: Sistemi.hr
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999-2007.