strana 1 od 5

KORPUS SEPARATUM

Politička ucjena

Gotovinine izjave bile su motiv za pokretanje cijele akcije njegova spašavanja. Odnos vlasti prema haaškome optuženiku, a i samoga Haaga, u izravnoj je, dakle, ovisnosti od njegovih političkih sudova

Josip JOVIĆ

Predsjednik je Mesić rezolutno odbio svaku vezu s intervjuom generala Ante Gotovine u Nacionalu, ali je samo koji trenutak kasnije u pozi zadovoljnog kockara i stilom samog Pukanića dometnuo kako je upoznat sa svim detaljima i okolnostima u kojima je intervju nastao, zaključivši nedvosmisleno kako je on autentičan. Naravno, ako je išta u cijeloj ovoj priči jasno, to je da je intervju, kao dio širega plana, organiziran u samom Uredu predsjednika, nastao je kao rezultat pogodbe Mesića i Gotovine, odnosno cijelog tog odvjetničko-obavještajno- -savjetničkog kruga. Nacional je poslužio samo kao prostor na kojemu je dogovoreni tekst objavljen.
Odmah nakon intervjua pripremanog nešto više od mjesec dana uslijedila je unaprijed spremljena politička akcija, tobože potaknuta samim intervjuom, a sam autor tog razgovora mentalno, politički i interesno blizak Predsjedniku države, upućen u dogovore od početka do kraja, obećava sretan epilog za samoga generala Gotovinu!?

Politička pogodba

Intervju djeluje kao jedan homogen, cjelovit, brižljivo ispeglan tekst, u koji se tek naknadno ubacuju pitanja, a Gotovina je na njega samo stavio svoj potpis. Antu Gotovinu nije teško razumjeti. Teško je čovjeku koji ima obitelj produžavati agoniju neizvjesnosti u izolaciji, vječno se skrivati, polubudan spavati i osluškivati šumove oko kuće. Osim toga, analiza političkog razvoja događaja nije nimalo ohrabrujuća za njega. Vlast će se teško promijeniti, a i ako se promijeni, posve je nejasno bi li ta nova vlast imala prema njemu drukčiji odnos od ove sadašnje. Gotovina i njegovi odvjetnici pouzdali su se u Mesića, s obzirom na njegove slabe veze s narodom koje, međutim, želi popraviti te s druge strane na njegove dobre veze s Haagom, još tamo od svjedočenja protiv Blaškića i ilegalnog dostavljanja mnoštva dragocjenih dokumenata, za što mu je Haag ostao zahvalan do groba.
Mesić je, dakako, sada sretan poput Tarzana u džungli. Ovako ili onako, Gotovina je, nota bene, potvrdio sve ključne teze samoga Mesića: Priznaje Haaški sud, za njegov je položaj kriv HDZ, on je izmanipuliran od desničarskih krugova, nema ništa protiv Mesića i još se srami zbog zvižduka koje su mu svojedobno uputili poneki pripadnici HV-a u Dračevcu. Taština je zadovoljena, satisfakcija je potpuna, a tu su i sigurni predizborni bodovi koje od svojih političkih protivnika preuzima ne samo Mesić nego i njegova stranka i cijela predizborna koalicija, makar je Račan u prvi mah računici pretpostavio svoju nelagodu zbog toga što je on ostao izvan igre.
Nacija može biti sretna ako sve završi oslobađanjem Gotovine od teških optužbi koje idu na račun cijele države. No, operacija ipak ima miris političke ucjene. Gotovina se našao u ulozi zatvorenika kojemu istražitelj nakon mučenja donese napisanu izjavu, a njegovo je samo potpisati.

Odgovor Haaga

Gotovinine izjave bile su motiv za pokretanje akcija njegova spašavanja. Odnos vlasti prema haaškome optuženiku, a i samog Haaga, u izravnoj je ovisnosti od njegovih političkih stavova. Da je kojim slučaj Gotovina rekao kako Haaški sud nije pravedan, kako se Mesiću u Dračevcu s razlogom zviždalo, kako ga progoni sadašnja, a ne bivša vlast, od akcije koja je pokrenuta ne bi bilo ništa. Pitanje je li Gotovina heroj ili zločinac potpuno je nevažno.
Tek sada Mesić, zadovoljan Gotovininim priznanjima, žustro traži da se i Gotovinu kao i njegova generala Stipetića sasluša u Zagrebu, da se optužnica preispita i čak povuče, sada je odjednom ponudio Vladi dokumente iz Ureda koji bacaju drukčije svjetlo na neke činjenice navedene u optužnici. Kao da sve to nije mogao učiniti odmah u startu. Ali ne, tada on Gotovinu nije doživljavao kao hrvatskoga generala, tada ga je doživljavao kao političkog protivnika kojega je zbog njegovih političkih stavova izraženih u generalskom pismu žurno umirovio.
Bit će zanimljivo pričekati odgovor Haaga. Prihvate li se Mesićeve sugestije, a teško je vjerovati da bi Mesić ušao u cijelu akciju bez prethodnih dogovora sa sjedištima moći kojima je jako stalo da se vlast u Hrvatskoj ne promijeni, bit će to samo još jedan dokaz da je Haaški sud politički sud i to u smislu dnevnopolitičkih potreba. Prve su reakcije bile benevolentne. No, istraje li Carla del Ponte u svojoj namjeri da u lisičinama dovede generala u Haag, ni tada operacija Gotovina neće biti sasvim promašena. Gotovinine navodne riječi djelovale su za njegove pristaše kao hladan tuš i sada u odnosu na ohlađene branitelje, njegovo eventualno uhićenje i izručenje pod postojećom optužnicom prošlo bi bez većih nemira i otpora. Nije nemoguće da je i to dio plana. Tek tada bi bila riječ o velikoj manipulaciji.

Voditelj Internet odjela: Augustin Gattin
Internet podrška: Sistemi.hr
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999-2007.