strana 1 od 1

ŠEZDESET GODINA DNEVNIKA "SLOBODNA DALMACIJA" (10)

Tribina propitivanja stvarnosti

Joško Kulušić preuzeo je vođenje "Slobodne Dalmacije" 1983. godine. Najznačajnije je u njegovoj eri to što je u doba demokratskih promjena i državnog osamostaljivanja 1989.-92. otvorio stranice lista mnogim mislećim ljudima, tako da je list postao važan poligon slobode javnosti. To je utjecalo, pored drugih kvaliteta, da ponekih dana list dosegne rekordnu nakladu od 150.000 primjeraka

Piše Vojko Mirković

Poslije Hrvoja Baričića od 1973. do 1983. glavni su urednici Slobodne Dalmacije bili Marin Kuzmić (5 godina), Miro Jajčanin, Mirko Prelas i Joško Franceschi. To razdoblje nije posebno zanimljivo u životu redakcije, ali jest po događajima u zemlji. Tito je poskidao iz vlasti reformiste u Srbiji i drugim republikama, a istodobno 1974. godine dao u saveznom parlamentu izglasati novi ustav države, po kojemu su republike dobile veliku samostalnost, a čitava federacija vrlo složenu upravljačku strukturu što, pokazalo se poslije, nije moglo izdržati ispit vremena.
Ostarjeli Tito sve se manje bavio državnim poslovima, ali je i dalje putovao svijetom kao apostol pokreta nesvrstanih. Još je stigao u rujnu 1979. u Havani potkopati pokušaj Fidela Castra da društvo nesvrstanih podredi sovjetskom imperijalizmu. Vratio se kući, razbolio i 4. svibnja 1980. umro.
Dakako, ta je smrt i njezini odjeci zauzela čitave stranice Slobodne. Dogodilo se da su toga popodneva, kada je javljena vijest o predsjednikovoj smrti, na Poljudu igrali nogometaši Hajduka i Crvene zvezde i da su se rasplakali igrači obiju momčadi i mnogi u publici. Fotografije te kolektivne žalosti ostale su rječiti dokument jednoga vremena kada se odlazak diviniziranog svedršca doživljavao kao nenadoknadivi gubitak.

Instinkt vođe

Međutim, ubrzo se pokazalo da Tito nije znao urediti nasljeđe. Vođenje države ostavio je republičkim moćnicima i oni su, sve nesložniji, ubrzo iskopali ratne sjekire. Najprije na Kosovu, a zatim poslije dolaska Slobodana Miloševića na vlast u Srbiji u cijeloj državi.
Ipak, u javnosti se još održavao dojam normalnog življenja. Novine su tome veoma pridonosile. Tek pri kraju osamdesetih godina bilo je očito da slijedi radikalna promjena, što je najizravnije najavilo rušenje berlinskog zida u jesen 1989. godine. U Hrvatskoj se te godine okupljaju opozicionari u prve demokratske stranke, što je bio uvod u višestranačje.
U početku toga posttitovskog razdoblja vođenje Slobodne preuzeo je Joško Kulušić (12. srpnja 1983.). I on je nastavio voditi novine kao sredstvo režimske propagande. Ali ubrzo su se iskazale njegove uredničke vrline, koje je pokazao i tada kada je dvaput bio izvršni urednik Nedjeljne Dalmacije.
Kulušić se nije nimalo zanosio ideologijom, a politički je razvoj pratio s distancije. Nije u idejama bila njegova strast. Međutim, istaknuo se kao izvrsni organizator redakcijske mašinerije. Imao je urođeni instinkt vođe, koji se, doduše, previše ne izlaže u javnosti, nego u suradnji s urednicima proizvodi dobro uređene novine. Znao je privući novinare, a još više vanjske suradnike, od Ljubljane do Beograda, koji su pridonosili kvaliteti i raznovrsnosti novinskog produkta.
Te njegove osobine naročito su došle do izražaja u vremenu preobrazbe Hrvatske iz društva represivne stege starokomunista u liberalnu parlamentarnu demokraciju (1989.-92.). Tada je Kulušić bez zazora otvorio stranice lista mnogim mislećim ljudima pa je tako Slobodna pored zagrebačkog tjednika Danas u to doba ponajviše pridonosila dinamičnom propitivanju stvarnosti. Osim redakcijskih pisaca tada se u novinama javljaju Drago Buvač, Danko Plevnik, Željko Žutelija, Jelena Lovrić, Živko Gruden, Jak Koprivc, Igor Mandić, don Ivan Cvitanović, Branimir Lukšić, Jug Grizelj, Sergije Lukač, Jurij Gustinčić, Aleksandar Tijanić, Tereza Ganza-Aras, Branislav Milošević, Azem Vllasi, povremeno Ivan Aralica, Stanko Lasić, Ivo Banac, Slaven Letica, Darko Hudelist, Anđelko Milardović, Dejan Jović i drugi. Sve je to, kao i tadašnja velika očekivanja čitatelja, dovelo do toga da se ponekad našlo i do 150.000 kupaca splitskog dnevnika, što je ostao nenadmašeni rekord u dalmatinskom novinstvu.

Svi za obranu zemlje

Društvene su se okolnosti naglo mijenjale. Hrvatski komunisti odlučili su krajem 1989. iduće godine održati slobodne parlamentarne izbore, 1990. nestalo je Saveza komunista Jugoslavije i bilo je očito da se približavaju odlučni trenuci. Taj dojam osnažila je pobjeda Hrvatske demokratske zajednice na izborima za Sabor. Komunisti su demokratskom procedurom izgubili vlast, a Hrvatsku je poveo HDZ s njezinim predsjednikom Franjom Tuđmanom.
Novinari Slobodne pozdravili su demokratizaciju zemlje, ali poslije su se počeli dijeliti prema stranačkim simpatijama. Neko vrijeme nije bilo jedinstvenog odgovora prema Miloševićevu ekspanzionizmu, ali u ratu su bez kolebanja svi stali u obranu zemlje.

Voditelj Internet odjela: Augustin Gattin
Internet podrška: Sistemi.hr
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999-2007.