JOŠ JEDNA POTVRDA KAKO JE ČOVJEK IPAK HUMANO BIĆE USORSKA UMIROVLJENICA KATA
MATIĆ-ROSANA I ONO MALO DARUJE NAJUGROŽENIJIMA
Kata velika srca svoju malu mirovinu podijeli siromašnima
Tekst i snimke Boro JELIĆ
U vremenu sve težih životnih uvjeta ljudi se najčešće zatvaraju u svoj najuži
krug brineći vlastite brige gole egzistencije.
Društvo se raslojilo na dvije klase, na izuzetno bogate i na siromašne, s tim što u
skupini siromašnih ima velik broj onih koji se nalaze na samome dnu. Oni su po pravilu
zaboravljeni od svih, pa čak im je u državi kakva jest ukraćeno pravo na minimum
socijalne zaštite. Sve te patnje bolesnih i siromašnih nisu ostavile ravnodušnom gospođu
Katu Matić Rosanu, umirovljenicu iz usorskog sela Alibegovaca, koja svaki mjesec dio
svoje njemačke mirovine podijeli s najugroženijima.
— Živjela sam u najvećoj bijedi posuđujući
i vraćajući od Uskrsa do Božića. Dobro sam naučila što znači neimati — priča
gospođa Kata koja je mirovinu zaslužila, kako kaže, s krpom, četkom i metlom.
Pomagala je mnogima, a ovoga mjeseca odlučila je pomoći bolesnoj Janji Penavi, koja sama
živi u kućici u Žabljaku. U obližnjoj trgovini kupila je cijelu mjesečnu podmjeru,
brašno, ulje, šećer, sol, deterdžent, sokove, razne grickalice, banane, čokolade i
cigarete, na znajući prije toga ni kako se Janja zove.
— Meni to uopće nije niti važno, dovoljno je da čujem kako je nekome teško —
kazala nam je gospođa Matić koju smo zatekli prigodom predaje namirnica.
Tu je doznala da zapravo nije sama koja skrbi o
nevoljnicima i da o Janji Penava najviše brinu njeni susjedi na čelu sa medicinskom
sestrom Ružom Dominović.
Gospođa Dominović ističe da je bolesnoj Janji iz dana u dan bivalo sve gore i da nad
sobom nije imala gotovo nikakve kontrole. Svoju ulogu u njenom koliko-tolikom ozdravljenju
minimizira, ističući da su i mnogi drugi zaslužni koliko i ona. Međutim, neosporna je
činjenica da je praktično postala njena starateljica. Zato je pored namirnica gospođa
Matić 50 KM uručila ovoj medicinskoj sestri koja će za Janju od tih novaca povremeno
kupovati lijekove i druge potrepštine.
Tako smo prateći jedan trag ljubavi i dobrote otkrili da još ima puno onih koji ne žale
sredstava i vremena darivati drugima.
Janja Penava, takva kakva jest, svojoj dobrotvorki gospođi Matić nije mogla niti
zahvaliti, što joj uopće ne smeta:
— Bog će mi zahvaliti — reće ona i već poće razmišljati s kim će podijeliti
sljedeću mirovinu.
|