strana 1 od 1

ŠEZDESET GODINA DNEVNIKA SLOBODNA DALMACIJA (1)

Najdugotrajniji dalmatinski list

Slobodna Dalmacija navršava šezdeset godina izlaženja. Nijedne splitske novine nisu bile toliko dugovječne. Nedjeljna Dalmacija doživjela je 31 godinu, Novo doba između dva svjetska rata 23 godine, Narod i njegovi nasljednici Jedinstvo i Naše jedinstvo 34 godine. Jedino je zadarski Narodni list blizu rekorda Slobodne: izlazio je 57 godina

Piše Vojko Mirković

Slobodna Dalmacija navršit će 60 godina izlaženja za nekoliko dana, 17. lipnja. Nijedne splitske novine dosad nisu bile toliko dugovječne. Nedjeljna Dalmacija doživjela je 31 godinu, Novo doba između dva svjetska rata 23 godine, a narodnjačke novine u doba austrijske vlasti Narod i njihov nastavak Jedinstvo i Naše jedinstvo 34 godine (1884.-1918.). Jedino se po trajanju u Dalmaciji sa Slobodnom Dalmacijom može mjeriti zadarski Narodni list, koji je s urednikom Splićaninom Natkom Nodilom počeo izlaziti 1. ožujka 1862. Skončao je pod talijanskom okupacijom Zadra 4. studenoga 1919. Živio je, dakle, 57 godina.
Split je kasnio za Zadrom u novinstvu. Zadar je dobio prvi list u doba Napoleonove vlasti u Dalmaciji, dvojezični Il Regno Dalmata (1806.). U Zadru su pokrenuta i neka druga izdanja, kao što su bila La gazzetta di Zara (1832.) ili Zora dalmatinska Splićanina Ante Kuzmanića (1844.). Prve su splitske novine Avvenire iz 1875. na talijanskom jeziku s hrvatskim prilogom Pridmetak. Bio je to autonomaški list u službi gradonačelnika Antonija Bajamontija. Hrvatski su narodnjaci prvi svoj list Narod počeli izdavati 1884. Dinko Politeo, po ocjeni tadašnjih znalaca žurnalizma, najsposobniji je hrvatski novinar.

Pionirsko doba novina

Po njegovim se sjećanjima o svojem prethodnom radu u zadarskom Narodnom listu može vidjeti da je u to pionirsko doba novinstva bilo mnogo teže raditi u novinama nego danas. Prije svega nije bilo novinara. Natko Nodilo, prvi urednik Narodnog lista, bio je srednjoškolski profesor, a Juraj Biankini, urednik od 1871. do 1918., bio je svećenik. U redakciji je radilo samo nekoliko ljudi i na njih su se obarali svi mogući poslovi. Politeo, Starograđanin kao i Biankini, to ovako opisuje:
"Biankini bio je urednik, ali ujedno i upravitelj toli lista, koli tiskare. Uz savjesno uređivanje lista, dvojaka je bila uglavnom njegova zadaća: da dade listu stalni hrvatski pravac i da materijalno podigne list..."
Biankini je uspio stvoriti vlastitu tiskaru. U redakciji je, međutim, i dalje bio neumoljivo zatrpan poslom.
"Tko nije vidio Biankinija na radu", piše Politeo, "taj nema, taj ne može imati pojma o njegovoj radinosti." "Morao je pisati uvodnike, ponekad četiri tjedno, po dva za talijanski i hrvatski dio lista. Zatim sakupljati vijesti, ispravljati dopise, osigurati podlistak. Trebalo je kasnije i brzojavke prevoditi kada ih je početkom 1876. počeo dobijati. A još k tome ’slagari’ Narodnog lista nisu znali hrvatski, za to je korektura lista bila nesnosan posao." Uza sve to morao se baviti upravom i tiskarom. A upustio se i u politiku, ušao u Dalmatinski sabor u Zadru i Carevinsko vijeće u Beču.

Usamljeni Vinko Kisić

A kada je Vinko Kisić 9. lipnja 1918. u Splitu pokrenuo dnevnik Novo doba, njegov se posao u početku nije razlikovao od Biankinijeva. Istina, sada su vijesti u redakciju stizale i telefonom. Ali, u redakciji je sve morao obavljati sam, uz pomoć tek jednog ili dvaju suradnika.
O tome je poslije pisao liječnik Branko Nižetić, jedan od ta dva suradnika. Dakle, kada je V. Kisić na poziv skupine splitskih protivnika austrijske vlasti pokrenuo list, pozvao je najprije u redakciju mladog Nižetića. U njoj je tada radio još jedan suradnik (Jovan Radaković, Milan Buj, Ulderiko Donadini, Joe Matošić ili Branko Stanojević). Dakako, s vremenom je redakcija prihvatila više ljudi, među njima su bili svećenik Vinko Brajević, pripovjedač Marko Uvodić, književnik Ćiro Čičin-Šain i kazališni kritičar Ivo Lahman.

Trumbićev "Velebit"

I Narodni list i druge novine u Dalmaciji izlazile su dvaput ili triput tjedno. Prvi je dnevnik pod imenom Velebit uređivao u Splitu političar Ante Trumbić 1908. godine. Ustanovio ga je da parira Josipu Smodlaki i njegovu listu Slobodi. Obojica su, istina, pripadala dalmatinskoj pravaškoj stranci, ali kada su se razišli, među njima su vrcale iskre. Naročito oko izbora 1907. za jednog zastupnika u bečkom Carevinskom vijeću. Trumbić je tada kao izbornog kandidata Smodlaki suprotstavio arheologa Franu Bulića. Prije izbora vodila se bespoštedna kampanja, jedna od ružnijih pojava u splitskom hrvatstvu. Bulić je pobijedio, Trumbić ogorčen na sve ono što je prethodilo izboru njegova kandidata napustio je mjesto splitskoga gradonačelnika. Ubrzo je uvidio da mu treba list kako bi u njemu iznosio svoja gledišta. Tako je nastao "Velebit", koji je samo on uređivao. Umorio se, a kako nije mogao naći novinara da ga zamijeni, list je ukinuo. Izlazio je samo osam mjeseci, od 1. veljače do 30. rujna 1908. godine.

Voditelj Internet odjela: Augustin Gattin
Internet podrška: Sistemi.hr
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999-2007.