DRUGA STRANA MEDALJE - OTPUŠTENI
FRANJEVCI IZ GRUDA
U BiH ODBIJAJU ODLUKE CRKVENIH VLASTI
Radije glave na panj nego posluh biskupu
Prije bismo pristali da nam se odrubljene glave kotrljaju nego da potpišemo
"Izjavu o posluhu radi dobivanja pastoralne ovlasti u biskupiji
mostarsko-duvanskoj". To bi bilo naše duhovno samoubojstvo - ističu fra Bernard i
fra Ante
Piše Darko JUKA
Priopćenje biskupskoga ordinarijata Mostar o otpuštanju iz franjevačkoga reda fra
Ante Šaravanje i fra Bernarda Marića iz župe Grude, u kojem je istaknuto kako su
njihovi sakramenti nevaljani, a mise svetogrdne, iznenadilo je, ali i podsjetilo javnost u
Bosni i Hercegovini na aferu tzv. Crnih ruža i crnih, sotonskih, misa u Hercegovini.
Pokušali smo saznati nešto više o razlozima zbog kojih se fratri, kao svojevrsni
hercegovački simboli proglašavaju protivnicima Boga i vjere, ali don Luka Pavlović,
generalni vikar mostarske biskupije nije imao ništa dodati priopćenju ispod kojega je
njegov potpis. Nasuprot tomu fra Bernard i fra Ante rado su govorili za naš list o
najnovijem događaju vezanom za dugogodišnji "Hercegovački slučaj".
Trud i znoj
Fra Luka Marić, franjevac koji je davno doživio sličnu sudbinu, odveo me je kod
svoje braće u Grude, gdje su nas ispred župne crkve dočekali fra Bernard i fra Ante.
Crkva je zazidana 1968. godine i dugo je bila pod stražom pučana kako je biskup ne bi
zaposjeo, a elementi s ulaza su skidani samo kada bi fratri došli služiti svetu misu.
Crkvu su obnovili građani, a novac i trud uložili su i u izgradnju mrtvačnice, dakako
uz pomoć i blagoslov svojih fratara.
— Pogledajte što znači biti franjevac i što znači harmonija božjega puka i božjih
svećenika. Mi smo sve ovo napravili svojim trudom i znojem, a biskupu Periću ćemo dati
sve ono u što je on uložio makar kap znoja, pa neka to i uvišestruči - kazuje fra
Luka, na putu do novoga Župnoga doma u kojemu upoznajemo fra Stanka Pavlovića, fra Milu
Vlašića i devedesetogodišnjeg fra Andriju Šoljića. Potom smo saslušali njihovu priču
o pojedinim vjerskim zakonima i običajima, te pojašnjenja oko "nevaljalih
misa". — Naše redovničko svećenstvo je naš
doživotni ugovor s Bogom, te je griješna i sama pomisao o postojanju crkvenoga
autoriteta koji bi mogao razoriti taj ugovor - istaknuo je 67-godišnji fra Bernard iza
kojega je 40 godina svećenstva. Krštenje, potvrda i svećenički red doživotni su pečati
koje nitko ne može zanijekati, a kada jednom dobijete svećeničke ovlasti dodjele
sakramenata, nitko vam ih, tvrde oni, ne može osporiti ili oduzeti.
— Biskup Perić podržava klasno-feudalni ustroj u kojem je on feudalac, a župljani i
fratri kmetovi, a svoje naume preuzimanja fratarske imovine i potpunoga kontroliranja
svoje biskupije pokušava ostvariti pozivanjem na Papu koji uopće nije nazočan u
"Hercegovačkom slučaju". Sveti Otac je od početka rabljen kao nadomjestak za
etičko-biblijsku neutemeljenost biskupovih odluka i kao prijeteći klasno-ideološki
simbol. Biskup javnosti ističe naš neposluh Papi, a pitamo ga, zna li Papa da mi
postojimo. Ma, radije bi pristali da nam se odrubljene glave kotrljaju nego da potpišemo
"Izjavu o posluhu radi dobivanja pastoralne ovlasti u biskupiji
mostarsko-duvanjskoj", što bi bilo naše duhovno samoubojstvo - složni su bili
fratri u dugom razgovoru u Župnom dvoru.
— Ja sam cijeli život dijelio milosrđe, a sada u ovim godinama moram tražiti
odobrenje kako bih svome puku činio dobre stvari - ubacio se u jednom trenutku u razgovor
stari fra Andrija.
Prema svjedočenju grudskih fratara i mještana, slučaj u Grudama nije jedini, te postoji
više hercegovačkih župa s nesređenim crkvenim odnosima, a biskupov pristup je isti.
— Uvjeren je da bi otpor u puku pukao kada bi prestali dijeliti svete sakramente, kada
bi se mjestom čuo plač nekrštene djece, zapomaganje umirućih i provođeni drugi oblici
duhovnoga izgladnjivanja. Htio je puku oduzeti sakramente, kazujući da su oni koje mi
dijelimo nevaljani. Pa je apsurd u tome što kaže da ne valja vjenčanje kojemu mi svjedočimo,
kao da ne zna da vjenčanje jedno drugom udjeljuju mladenci, a svećenik je samo svjedok u
ime Boga i Crkve. Pa svaki svećenik može podijeliti i krizmu i ostale sakramente, može
ih dijeliti cijeli život i nitko mu to ne može uskratiti kada jednom dobije ovlasti -
razočaran je fra Ante.
Fra Bernard i fra Ante su nakon odluke o njihovu otpuštanju iz franjevačkoga reda iza
koje, kako je naglašeno u priopćenju biskupskoga ordinarijata Mostar, stoji Kongregacija
Svete Stolice za ustanove posvećenoga života i društva apostolskoga života, Vrhovna
uprava franjevačkoga reda i Ordinarijat, uputili utok na koji nisu dobili odgovor već
dva mjeseca, ali su kazali da će, ako bude negativan ići na sljedeći stupanj, jer kao i
na svjetovnom sudu postoji više razina priziva.
Fratre čeka izumiranje
Osim utoka, upućen je i dopis generalu franjevačkoga reda u Rimu fra Giacomu Biniju,
gdje su ga u detalje upoznali s činjenicama oko "Hercegovačkoga slučaja" o
kojima, posebno su naglasili, biskup Perić u Vatikanu ne govori, a odnose se na većinu i
ovdje spomenutih stvari. Osim toga, oštro su kritizirali generala zbog njegova udjela u
cijelom procesu, osudivši njegovo ukidanje novicijata, odnosno izobrazbe novih franjevaca
u Hercegovini čime fratre čeka izumiranje.
"Ako ste uvjereni da kažnjavate naš crkveni i redovnički neposluh, vrijedni ste sažaljenja,
a ako nas kažnjavate samo zato što to hoće biskup Perić sa svojim ortacima, zaslužili
ste prijezir", poručili su fra Bernard i fra Ante u dopisu generalu.
Kroz razgovor se potegla tema nadnevka objavljivanja biskupskoga priopćenja, a u zraku je
ostao upit: je li slučajno to što je odluka o otpuštanju fratara donesena još prije
isteka veljače ove godine, a objavljena četiri mjeseca kasnije i to upravo pred ovaj
tjedan kada se u Rimu bira novi general franjevačkoga reda.
Komentirajući to što su pojedini fratri ipak potpisali izjavu, fra Bernard je kazao kako
žive u spoznajnom mraku i kako su očito, prekrižili etička i moralna načela svećeničkoga
življenja. On optužuje biskupa Ratka Perića za progon pučana koji su ostali vjerni
fratrima i vjenčaju se u grudskoj crkvi, time što im uskraćuje krštenja, ispovijedi,
pričesti, kumovanja i blagoslov kuća preko svojih sljedbenika.
— Preko naklonosti puka prema fratrima gromoglasno je progovorila Crkva u Hercegovini -
zaključio je fra Bernard.
GROB NA LIVADI
Fra Nedjeljko Martinović se, govori nam fra Bernard, razišao s crkvenim poglavarima
jer je stao uz Evanđelje, a ne uz biskupov Dekret o preuzimanju franjevačkih župa. Zbog
toga je, pojašnjeno nam je, izgnan iz franjevačkoga samostana u Mostaru, nad njim je
izvršen medijski linč što ga je dotuklo, a nakon smrti uskraćen mu je i službeni
ispraćaj kao i grob na posvećenoj zemlji, te je u nazočnosti velikoga broja vjernika i
svoje braće fratara pokopan na livadi na Buni pored Mostara.
Fra Nedjeljko je bio redovnikom 41 godinu, a svećenikom 35 godina, a zbog teškoga života
i još težega okončanja, njegova braća fratri o njemu već govore kao o mučeniku.
JEDANAEST KAŽNJENIH
Jedanaest hercegovačkih fratara snosi posljedice zbog "Hercegovačkoga slučaja".
To su fra Andrija Šoljić, fra Bernard Marić, fra Ante Šaravanja, fra Bonifacije
Barbarić, fra Martin Planinić, fra Leonard Hrkać, fra Stanko Pavlović, fra Luka Marić,
fra Mile Vlašić, fra Božo Radeš i pokojni fra Nedjeljko Martinović.