Mali oglasnik Portal SD Trafika Marketing Otvoreno more Izdanja
[Povratak na naslovnu stranu]
utorak, 8.4.2003.
  novosti
teme dana
ekonomija
sport
kultura
mozaik
crna kronika
  dalmacija
split
županija
zadar
šibenik
dubrovnik
bih
  stella
automoto
feljton
kolumne
osmrtnice
zadnje vijesti
  impresum
prometni vodič
kretanje brodova
mali oglasi
  kontakt
linkovi
arhiv
e-mail adresar



 
strana 1 od 2

KREŠIMIR BLAŽEVIĆ, FRONTMAN "ANIMATORA",
ODAVNO JE U KNJIZI "WHO IS WHO IN.. POPULAR MUSIC",
NO TEK JE OVIH DANA OBJAVIO AUTOBIOGRAFIJU "OSTAT ĆU MLAD"

Ne pripadam novom valu

Animatori su više bili spona koja je u to doba nedostajala. Novi val je grunuo, to je sigurno, ali mi smo možda bili... Ma, čemu mistificirati stvari - upitao se naš sugovornik dodavši kako su možda mogli učiniti i više da je on bio manje tvrdoglav - no, nije mu žao. Skladbe Animatora vrte se i danas, punih dvadeset godina nakon nastavka i jednako su dobre

Prva hrvatska autobiografija jednog rockera u petak je ugledala svjetlost dana. Ime joj je Ostat ću mlad, a potpisuje je frontman banda Animatori Krešimir Blažević. Iako se donekle poklapa s glasno obilježenom obljetnicom "novog vala", knjiga nema nikakve veze s time. Ona, štoviše, donosi jedan totalno neočekivan, posve novi pogled na to doba. Iako će neki vjerojatno reći da je autor u svojim prisjećanjima na rock'n'roll osamdesetih - rezigniran ili rezerviran, on bez dvoumljenja odgovara kako je zapravo samo - realan.
Iskreno, knjiga je sasvim slučajno nastala od teksta za časopis Kolo Matice hrvatske na temu o rock'n'rollu. Prema sugestiji urednika, od 20 kartica nastala je knjiga, popraćena s mnoštvom fotografija, od kojih se mnoge sada prvi put objavljuju. Knjiga obrađuje razdoblje od početaka Animatora i našega prvog singla - od 1982. godine, kroz razdoblje našega najvećeg uspjeha 1983. i 1984. kada smo silom zakona morali u vojsku i kada su stvari za nas počele kretati nizbrdo, kaže Blažević.

Sve je bilo gotovo već ’85.

Bio je to trenutak koji je Animatore "definitivno srezao". Samo par godina nakon što je prva ploča Animatorima otvorila sva diskografska vrata Jugoslavije, na povratku iz vojske Blažević je, kaže, htio novi album i kretanje u posao od početka, ali to više nije bilo tako jednostavno. Pojavili su se neki drugi ljudi i novi val je već zamro. Bez obzira što Animatori na koncu i objavljuju ploču, sve je bilo gotovo još 1985. No, iza Krešimira Blaževića i njegovih Animatora danas je čak devet albuma, nekoliko desetljetnih hitova i bilješka u svjetskim pop-rock analima. Blažević će reći kako su zapravo samo imali sreće - bili rock band koji se našao u sretnim okolnostima kada se sve vrtjelo oko njih, oko rocka i kada su ljudi o tome puno pisali i govorili.
Svejedno, ime frontmana Animatora danas je u Cambridgeovoj knjizi "Who is who in popular music", no on sam tu knjigu, kaže, nije nikada vidio...
... jer košta 900 funti i nema šanse da je kupim. Međutim, dobivam uredno izvadak iz nje uz molbu da im dopunim ako se što promijenilo.
- Tvrdite da knjiga "Ostat ću mlad" nije potaknuta obilježavanjem obljetnice novog vala?
Ne, što se mene tiče. Potaknuta je spomenutim člankom i iz same knjige jasno je da se mi nikada nismo ni osjećali pripadnicima novog vala. Uvijek smo nekako bili sami za sebe, a to što nas se trpalo u novi val, to je druga priča. Jednostavno, sve što se pojavilo u to doba moralo je biti novi val, pa smo i mi to bili unatoč činjenici da se nismo nešto previše osjećali takvima niti nam je to bogzna što značilo. Jedini interes bio nam je u tome da sviramo što više i što bolje. To je bio naš prvi i zadnji prioritet pa nismo na koncu ni stvorili neki krug prijatelja kada su nastajale relacije Beograd - Zagreb. Nismo u to upadali jer smo jednostavno bili sa strane.
- Očekujete li, kao autor prve rock autobiografije, možda i zavist nekih kolega iz tog doba, a koji se toga očito nisu sjetili. Možda one, tipa, "ja sam bio veći pripadnik novog vala"?!
Baš me briga. Ponavljam, nisam se nikada smatrao nikakvim pripadnikom nikakvog novog vala. To sam rekao i u filmu Igora Mirkovića koji se još snima. Animatori su više bili spona koja je u to doba nedostajala. Novi val je grunuo, to je sigurno, ali mi smo možda bili... Ma, čemu mistificirati stvari?!? Da sada okupite na razgovoru ljude iz Bijelih strijela ili Crvenih koralja, reći će vam da je njihovo vrijeme bilo najbolje. Ili da pozovete grupe koje su svirale za vrijeme banda Time, oni će isto tako reći. Reći će da se u njihovo vrijeme pojavio novi val i da je to bilo najbolje vrijeme.

Od glazbe ne žive mnogi

- Hoćete reći da je gromoglasno i gotovo euforično obilježena obljetnica novog vala zapravo - utopijska?!
Smatram da u svakom slučaju u Hrvatskoj postoji vrlo jak i dobar kontinuitet koji je strašno paralelno išao sa svjetskom glazbom i dao je odlične stvari. U krajnjem slučaju, taj novi val nije postojao na mnogo mjesta. "Tek" u Engleskoj, u ondašnjoj Jugoslaviji i nešto malo u Americi - u New Yorku i ništa drugo. Da ste tada pitali druge zemlje za new wave, rekli bi - što je to?
- Možda je dobro čuti i ovaj Vaš doživljaj novog vala iz prve ruke. Naime, sagledavajući stvari u dosadašnjem kontekstu, mlađim se generacijama čini da su zapravo strašno puno propustili. Vrte se priče kako se u to vrijeme "živjela glazba, postojali heroji..."
Ma, nisu ništa propustili. Sve je to tako bilo, ali samo godinu-dvije, tri maksimalno, onda kada je Zagreb živio za to, kada se moglo svirati na svakom uglu i kada se moglo raditi kako je čovjek htio. Tada je bilo jako puno mogućnosti i ljudi su živjeli s tom glazbom, ali to se ugasilo nakon samo par godina.
- Kakvi su danas Vaši kontakti s pripadnicima "novog vala". Evo, ovih je dana i Zoran Predin po drugi put u vrlo kratkom razdoblju gostovao u Zagrebu.
Nismo se čuli dosta godina. Predin je sada ušao u druge vode. Danas je više u krugu Arsena, Vrdoljaka i sličnih. On je našao svoj krug ljudi koji mu vjerojatno više odgovaraju. Svatko je jednostavno otišao svojim putem. On, hvala Bogu, može živjeti od glazbe, ja ne mogu. Mislim da Predin danas svira odličnu glazbu, bolju od one iz razdoblja Lačnog Franza. Ostali kolege iz mog vremena ne bih komentirao. Čini mi se da sam ostao među rijetkima koji i danas na glazbu gledaju streight rockerski. To hoću li se namazati po licu i hoće li pozornica biti ovakva ili onakva, nije mi važno. Mi smo izlazili na stage u običnim majicama i samo uz dvije pretpostavke - ima li struje i svjetla i - šibaj. To je bila naša, rockerska logika. O.K., ljudi se vole oblačiti i mazati, to je njihova stvar, ali ja nisam taj.
- Jesu li Animatori mogli više? Unatoč hitovima koji su opstali i danas, neki od njih možda i u većoj mjeri od nekih drugih pripadnika novog vala, uvjetno rečeno, kao da ste zaista - ostali po strani?
Mogli smo više, da sam ja bio malo manje tvrdoglav, ali nije mi žao. Da sam bio skloniji kompromisima, angažirali bismo bili menadžera pa bi to drugačije izgledalo, ali nisam se mogao složiti s nekim stvarima koje su menadžeri radili pa sam to odbio. Sami smo sve radili.
- Potpisujete čak devet albuma, a neke Vaše pjesme (p)ostale su hitovi i u devedesetima, sve do danas. Što Vas je motiviralo?
Nisam tada mislio o nekoj motivaciji. Valjda kad čovjek ima 24 godine, to ide tako. Jednostavno je sve to bilo akumulirano u meni - razna energija i citati različitih grupa pa je samo od sebe sve počelo teći. Izlazilo je u slapovima iz mene. Kada smo počeli svirati formirani kao Animatori, u startu smo imali 40 svojih pjesama na repertoaru.
- Može li se danas, za nekoga, ponoviti vrijeme Animatora?
Ne znam, ja osobno nisam imao pojma da će mi se to dogoditi, ali sada ne prepoznajem nikoga tko bi mogao isto ponoviti. Iako to nije specifičnost Hrvatske, nego i svijeta. Diskografija propada. Sve pjesme se besplatno mogu skidati s Interneta i više nema singlova pa ljudi zbog eventualno dvije dobre pjesme na silu rade albume. Možda se zato pojavljuju neki izvođači po nekakvim festivalima na kojima ih se u normalno vrijeme inače ne bi očekivalo. Rade to samo kako bi gurnuli jednu stvar i prodali album. Tko zna, možda se i pojave neki novi dečki koji raspale nešto slično kao mi, ali ja se ne mislim vraćati. Ja se i dalje bavim glazbom, ovaj put filmskom, a i za ovu jesen planiram ulazak u studio s prijateljem. Snimat ćemo koliko treba - godinu-dvije, sve dok ne budemo potpuno zadovoljni. Tada ćemo izaći pod nekim novim imenom, ne znam, možda - Debitanti!?

Realan sam, ne rezerviran

- Kakva Vas sjećanja vežu uz Animatore danas dok se okupljaju mnoge Vaše generacijske grupe i ponovno dižu prašinu?
Sve pet, nema nikakve tuge. Kada sam vidio da više ne ide, da ne može, odlučio sam napraviti tulum u Kulušiću 1999. godine i završiti stvar, reći - ljudi, gotovo je, nama više smisla i kraj. Danas nije jednostavno držati band. Sve je preskupo. Imati stalno ljude oko sebe, ne znam tko može. U Hrvatskoj možda petero ljudi živi od glazbe, a imati band, u njemu, vjerujte mi, samo jedan - onaj koji piše pjesme, možda i može živjeti od glazbe. Svi drugi moraju se baviti sa sto drugih stvari.
- Jedno vrijeme ste pisali glazbene kritike, no odnedavna Vas više nema na tom području?
Ne bih rekao da su to bile kritike. Prije sam pisao o onome za što sam mislio da vrijedi pisati i nikako nisam htio analizirati sve što mi izdavači nakrcaju, a nije me zanimalo ni da pljujem po nekome. Išao sam na to da pišem zato da zaradim novce i da ljude "upozorim" na neke kvalitetne izvođače koji stvaraju u tišini, pored ovih jako etabliranih i razvikanih izvođača. Sada sam s time prekinuo jer nema smisla.
- Svojim knjigama/zbirkama u pravilu dajete imena iz vlastitih pjesama. Zbog čega ovaj put baš - Ostati mlad?
Prvi naslov je trebao biti "Dakle, htio bih biti rock'n'roll zvijezda", ali bilo je to predugo. Potom je bio prijedlog za "Karta u jednom smjeru" ili "Ima još puno vremena", što je također moja pjesma, ali je na koncu završilo s "Ostat ću mlad". Je li to poruka? Može biti, iako nisam razmišljao o tome.
- Prepoznajete li, ako je to uopće moguće, nekoga na hrvatskoj glazbenoj sceni, a od koga bi se mogao očekivati boom nalik onome koji su svojedobno napravili Animatori?
Ne znam, nisam o tome razmišljao. Doći će netko, s nekim drugim stvarima i idejama. Zapravo, u tom pravcu nekako i završavam knjigu - "povremeno nastupam sam ili s bandovima i imam nekoliko pjesama koje se i nakon 20 godina vrte". Zadnja rečenica je - "je li to vrhunac"?!
- I, je li?
Ne znam, još se pitam.
- Kakav je feeling kada danas na Radiju čujete "Anđeli nas zovu da im skinemo krila"?
Nikakav. Čuo sam je već pet tisuća puta i toliko sam je puta odsvirao tako da nemam nikakav feeling. Maknem se ili okrenem stanicu.
- Za kraj, pitanje s početka - jeste li Vi realni ili samo - rezervirani?
Realan sam. Ovo sve sam rekao i za Mirkovićev film, ali je to izrezano. Vjerojatno jer su svi drugi iz novog vala pričali da su oni bili glavni, da su oni bili prvi, da su oni nositelji... Ja sam rekao, mi nismo. Malo smo bili drugačiji od svega toga. Sva četvorica u Zagreb smo došli na studij i nismo imali oko sebe krug glazbenika. Naravno da se sada svi mi znamo, ali tada kada su oni mogli komunicirati zajedno, mi nismo bili nigdje. Svirali smo jer smo bili mladi i nadobudni i jer smo tada mislili da smo najbolji na svijetu. Sve u svemu, mislim da smo bili dobri i da smo vrlo pošteno odrađivali svoj posao. Nikada nismo svirali manje od dva sata.

Razgovarala Arijana BARABA
Snimio Bruno KONJEVIĆ
 
Još u rubrici:
 


NAŠA NOVINARKA PAULINA PEKO NA SETU MEĐU STATISTIMA
BULAJIĆEVA FILMA “MARIN DRŽIĆ”
Vojsci topli obroci, vlasteli sendviči


 
Prilozi:
 


Reflektor - četvrtak



Burza - petak



Spektar - subota



Nedjeljna - nedjelja



Pomet - nedjelja

 

 

 

 

Voditelj Internet odjela: Augustin Gattin
Internet podrška: Sistemi.hr
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999-2007.

 

 
 
print verzijapošalji e-mailomidi na naslovnicuidi na naslovnicu 1/2