RAZGOVOR - Dr. Vlatko
MILETA, STRUČNJAK
ZA MEĐUNARODNE EKONOMSKE ODNOSE
I ova nas vlast vodi u propast
Sadašnja ekonomska politika mora se promijeniti za 180 stupnjeva. Ona ne vodi ničemu,
odnosno vodi Hrvatsku u propast, i zadnji je čas da se preokrene razvojni model. A jedina
je mogućnost apsolutna promjena sadašnje garniture koja nastavlja rasprodaju Hrvatske po
modelu HDZ-a...
Piše Vuk ĐURIČIĆ
O bivšoj i današnjoj nomenklaturi, gospodarstvu, nužnim promjenama, MMF-u i
inozemnom dugu, razgovarali smo s prof. dr. Vlatkom Miletom, stručnjakom za međunarodne
ekonomske odnose i predavačem na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti.
Kakve su vaše procjene gospodarskih (ne)prilika? Oporavlja li se gospodarstvo ili...?
Ima nekih podataka koji upućuju na zaključak da se naše gospodarstvo polako oporavlja.
Međutim, mislim da to nisu podaci kojima se može vjerovati, a i činjenica je da
Hrvatska nije dosegnula razvijenost koju je imala prije rata. Od toga smo još daleko. To
i ne čudi s obzirom da je provedena privatizacija koja je pruzročila štetu veću od
ratne. Kad se spoje jedna i druga šteta, onda je to tolika razina destrukcije da se od
nje vrlo teško oporaviti. A pogotovo se teško oporaviti politikom kakvu vodi današnja
vlast.
Nema investicija
Što se promijenilo?
Ništa. Promijenila se samo vladajuća garnitura, a model po kojemu se radio ostao je
isti. Nema novih investicija, zapošljavanja... Broj nezaposlenih se
smanjuje?
Zašto? Zbog otvaranja novih radnih mjesta? Ne! Do pada nezaposlenosti je došlo jedino
zbog promjene načina evidentiranja. Prema tome, to nisu realni podaci i pokazatelji, nego
"magla" koja nam se može višestruko osvetiti u budućem razvoju.
Što bi po vašem sudu trebalo hitno mijenjati?
Model razvoja. Vjerovanje da je samo, uvijek i jedino ispravno privatno vlasništvo,
apsolutno se pokazalo pogrešnim. Postoje i drugi efikasni oblici vlasništva, ali ih mi
uopće ne koristimo. Osim toga, i dalje je na djelu destrukcija onoga što je još ostalo
od državnog vlasništva. Na to nas drugi upozoravaju naglašavajući da ćemo imati
velikih problema kad se sve to provede. Tako, recimo, nitko nije ozbiljno shvatio
upozorenje bivšega mađarskog premijera da ne prodajemo zemlju njemačkim i drugim
ratifundistima, ali... Ono što se radi, i kako se radi, moglo bi dovesti do potpunog
razvlašćenja Hrvatske od supstrata na kojemu počiva.
Što bi trebalo učiniti da se to zaustavi? Današnja je nomenklatura nastavila onamo gdje
je stao HDZ?
Jedina je mogućnost apsolutna promjena sadašnje garniture. To nije strateško stranačko
pitanje, bez obzira o kojoj se stranci radilo, nego strateško pitanje koje se tiče
razvoja, napretka i budućnosti Hrvatske. To je nužno jer današnja garnitura, kao i ona
prije nje, ne vodi računa o tome. Samo im je važno sve rasprodati. Započeo je HDZ, a
ovi današnji, po istome modelu, namjeravaju završiti posao koji će za Hrvatsku biti
poguban.
Pogreška s bankama
Banke su prodane, sad se prodaju javna poduzeća?
Banke su posebna priča!
Zbog čega?
Najprije smo ih sanirali i onda ih sve prodali strancima. Od prodaje je dobiveno manje
nego što je uloženo u sanaciju, da bi danas te iste banke prodavale svoju robu kupljenu
našim novcem. Drugo, domaća štednja je vrlo visoka i nju bi trebalo aktivirati za
pokretanje značajnih investicija. A što mi činimo? Za investicije se uzimaju vrlo
nepovoljni inozemni krediti i to dovodi do sve većeg zaduženja.
Živimo na kredit, pojedinačno, ali i država u cjelini?
Da. Inozemni dug je već premašio 15 milijardi američkih dolara i uskoro bi se mogao
izjednačiti s društvenim bruto proizvodom Hrvatske, što je, naravno, poražavajuća činjenica.
Ministar financija Mato Crkvenac kaže da inozemni dug nije problem koji bi trebao
zabrinjavati? To, možda, za njega nije problem, međutim
to je veliki problem za Hrvatsku. On za svoju tvrdnju, realno gledajući, ne može
podastrijeti valjane argumente. To je vrlo ozbiljan problem i inozemni se dug ne može,
kako on to kaže, sanirati preko noći. To su priče za malu djecu, bolje reći
neodgovorno i nerazumno ponašanje ministra financija prema tako ozbiljnom i za budućnost
zemlje vrlo važnom pitanju. Ne može se računati da se dug može sanirati domaćom štednjom
jer je ona u inozemnim bankama i one su te koje će određivati plasmane, a ne ministar
financija ili Vlada RH.
To, jednostavno rečeno, znači da će se inozemni dug i dalje povećavati?
Apsolutno. Osim toga, radi se o glavnici bez iskazanih kamata i drugih davanja. Bilo bi
zanimljivo izračunati koliki je ukupni dug, a to znači glavnica sa svojim godišnjim
servisiranjem.
A koliki je dug, po vašim procjenama?
Čujte, kredita s kamatama manjim od 10 posto nema. A kad se tome dodaju i ostali troškovi,
provizije i razna druga plaćanja, onda na glavnicu treba dodati između 13 i 15 posto. I
stand by aranžman s MMF-om, bez obzira što se hvale da ga neće koristiti, plaća se.
Sredstva su rezervirana i posve je jasno da i to košta. Sve u svemu, ekonomska politika
koja se vodi ne vodi ničemu, odnosno vodi Hrvatsku u propast i zadnji je čas da se
preokrene ekonomski model na kojemu počiva Hrvatska.
Kakav bi model trebalo uvesti?
Ekonomski model na kojemu bi trebala počivati Hrvatska jest mješovita privreda. Hitno se
treba odustati od neoliberalističkog modela razvoja Hrvatske jer se on pokazao poguban za
razvoj zemlje. Hrvatska je mala zemlja i mora se uvesti troškovni sustav koji će
stimulirati proizvodnju. Moraju se smanjiti troškovi i porezna opterećenja.
Kad bi se to promijenilo, onda bi nastao problem punjenja državnog proračuna?
Da. Međutim, taj bi se problem brzo riješio jer bi se navedenim promjenama pokrenula
proizvodnja i otvorila nova radna mjesta čime bi se popunile i proračunske praznine. A
kako se danas popunjavaju proračunske praznine? Na način da je sve manje radnih mjesta,
a sve više dažbina. To, naravno, nije rješenje koje može pokrenuti gospodarstvo i sadašnja
se ekonomska politika mora promijeniti za 180 stupnjeva.
Boljševički model
Tko će to učiniti?
Ako to nije sposobna sadašnja vlast, a očito nije, onda će to morati učiniti nova
nomenklatura.
HDZ opet?
Ne znam je li to HDZ. Međutim, HDZ nikad više ne može biti ono što je bio i očito će
promjene o kojima govorim, a one su ključne za razvoj i budućnost Hrvatske, morati
provesti neka nova koalicijska vlast. A što je s velikim brojem ljudi, od kojih su mnogi
vrhunski stručnjaci, koji su stranački neopredijeljeni?
Njih nitko ništa i ne pita?
Naravno. Međutim, te ljude treba angažirati jer se radi o strateški važnim pitanjima
za budućnost zemlje.
Bez obzira na znanje i stručnost, još uvijek prednost imaju stranački poslušnici?
Naravno. A zašto? Naše stranke su, sve odreda, još uvijek ustrojene po boljševičkome
modelu, a u društvu je dominantan i boljševički način življenja i razmišljanja. Naša
cjelokupna situacija nema nikakve veze s građanskim načinom življenja, što i ne čudi
jer ni cjelokupna organizacija države nije ustrojena na tome načelu. Moraju postojati
red i pravila koja će važiti za sve podjednako. Ako, recimo, ministar nije napravio ono
što je prema zakonu morao, i njemu, kao i svakom drugom građaninu, slijedi odgovarajuća
kazna. I to je dio građanske države, ali to kod nas, na žalost, nije slučaj. Naši su
političari nedodirljivi i oni više ne hodaju po zemlji nego lebde, da ne kažem lete.
Takvo ponašanje je nezamislivo i nedopustivo u sređenim državama.
Određuje li, kao što to neki tvrde, MMF politiku koju mora provoditi Vlada?
Napuhava se uloga MMF-a. Poznavajući prirodu i zadaće MMF-a, mislim da on nije prepreka
za bilo što. Međutim, MMF postaje prepreka u trenutku kad postanete njegova mušterija,
ali u našim je rukama bila i još uvijek je odluka hoćemo li to biti ili nećemo. Da je
vođena pametnija politika, Hrvatska je danas mogla biti u situaciji da ne bude mušterija
MMF-a, ali...
Kako?
Ako su štedni ulozi građana premašili pet milijardi dolara, a jesu, onda je to veliki
kapital koji se može vrlo racionalno koristiti.
Kako, budući da su banke u vlasništvu stranaca?
To je, na žalost, činjenica i to je bio apsolutno pogrešan i za državu štetan potez.
Međutim, država može, recimo, osnovati svoju poludržavnu banku koja bi bila ustrojena
na dioničarskom modelu i s njom bi se doista upravljalo na način kako to određuju dioničarska
pravila. Takva banka je potrebna Hrvatskoj i ona bi, u to sam siguran, vrlo brzo
profunkcionirala i privukla značajne komitente.
Zločin prema građanima
O tome, reklo bi se, nitko ozbiljno ne razmišlja. Zašto?
Možda su oni koji bi to trebali raditi plaćeni i(li) od nekih nagrađeni da to ne čine.
Moguće je da je netko, recimo, dobio vrlo povoljan kredit i da zbog toga namjerno koči
osnivanje takve banke. Nema u svijetu nijedne države koja nema svoju banku ili više
njih.
Ima Hrvatska!
Na žalost. To nema veze sa zdravom pameću.
Kad bi se već sutra napravio zaokret za 180 stupnjeva, što vi zagovarate, posljedice
dosadašnje pogrešne politike će se sanirati godinama, a možda i desetljećima?
Naravno. Ništa se preko noći ne može promijeniti. Počinjen je zločin prema stanovništvu.
Naime, u vrijeme rata se nije smjelo ići s tajkunskom privatizacijom i bivšu političku
garnituru koja je to napravila, to je posve jasno, nitko ne može osloboditi krivnje. Ali
isto tako nitko ne može oprostiti ni današnjoj političkoj garnituri koja to slijepo
nastavlja i ponavlja. To su i za bivše i za sadašnje neprostivi propusti koji su puno
stajali Hrvatsku, a cijena, na žalost, još nije konačna.