JUTRO JEDNOG IZBORNIKA -
DEVEDESET MINUTA RAPSODIJE S BELGIJOM
OTTA BARIĆA PRETVORILI U POBJEDNIKA
IMAMO MOMČAD KOJA ĆE
IZNIJETI PORTUGAL
Barić: Ključ naše pobjede leži u profesionalizmu igrača, njihovom pristupu poslu.
U igri je dakako bilo i slabosti koje možemo i moramo poboljšati. Važno je međutim
istaknuti kako su odnosi u reprezentaciji na zavidnoj razini premda se ponekad iz medija
ne bi mogao izvući takav zaključak. Ova hrvatska reprezentacija može i izgubiti
utakmicu, ali radi se o pravim dečkima i ja sam sretan što ih imam. Mada u cijeloj
priči ja i nisam toliko bitan
Danas ime
Otto Barić tako gordo zvuči. Vjerojatno je u nedjeljno jutro hrvatski izbornik hladio
dlanove u ledu nakon silnog rukovanja. Znani i oni drugi imali su u subotu navečer
neodoljivu potrebu stisnuti ruku i čestitati Bariću. Uvriježena priča o treneru –
pobjedniku.
Mnogi mi nisu vjerovali kada sam tvrdio da smo na dobrom putu stvaranja nove
reprezentacije. Govorili su mi kako lutam i nemam jasnu viziju momčadi. Mislim da je ova
utakmica odgovorila na mnoga pitanja i nedoumice – slavodobitno je ustvrdio Barić.
Čini se kako je mogućnostima hrvatske momčadi ostao zatečen i belgijski izbornik Aime
Anthuenis. U razmjeni kurtoaznih nota Belgijanac je u kontekstu hrvatske reprezentacije
nekoliko puta spomenuo riječ – zrelost.
Je li Barićev sastav doista dosegnuo kompliment belgijskog izbornika? Statistika će
reći slijedeće: prosječna dob hrvatske reprezentacije u subotu navečer iznosila je
27,6 godina, a prosječan broj nastupa 14 igrača koji su nastupili protiv Belgije bio je
21 susret.
Ključ naše
pobjede leži u profesionalizmu igrača, njihovom pristupu poslu. U igri je dakako bilo i
slabosti koje možemo i moramo poboljšati. Važno je međutim istaknuti kako su odnosi u
reprezentaciji na zavidnoj razini premda se ponekad iz medija ne bi mogao izvući takav
zaključak. Ova hrvatska reprezentacija može i izgubiti utakmicu, ali radi se o pravim
dečkima i ja sam sretan što ih imam. Mada u cijeloj priči ja i nisam toliko bitan.
Barić je u svom komentaru utakmice detektirao i "fazu loše igre". Razdoblje
slabosti očitovalo se nakon vodećeg pogotka Srne. Belgijanci su imali izrazitu terensku
inicijativu, hrvatska je momčad u tim trenucima imala velikih problema u središnjici.
Veze u veznoj liniji uopće nisu funkcionirale.
Bilo je evidentno kako nam najviše glavobolje zadaje brzi Buffel. Tudor je imao mnogo
problema. On se na poziciji korektora vezne linije očigledno bolje snalazi u Juventusu
nego u reprezentaciji. U klubu ima nedvojbeno jače suigrače. Nažalost niti Rosso nije u
prvom poluvremenu adekvatno odgovorio, pa su Belgijanci zagospodarili terenom. Uočio sam
manjkavosti u našoj igri već sredinom prvog poluvremena i poslao na zagrijavanje Niku
Kovača i Leku. Kada je u nastavku ušao Leko i preuzeo Buffela naša se igra posve
stabilizirala. U važnom smo trenutku postigli i drugi pogodak.
Rezultat je definitivno zakamuflirao igru i da bismo bili sasvim pošteni moramo priznati
kako je belgijski debakl projicirao nes(p)retni vratar Francky Vandendriessche. Od pet
lopti koje su hrvatski nogometaši uputili u okvir vratiju četiri je zaustavila mreža, a
samo jednu belgijski vratar (i to u 80. minuti pri rezultatu 4:0). Čovjek je branio prvi,
a vjerojatno i posljednji puta za nacionalnu momčad Belgije.
Problemi Belgijanaca s vratarom tijekom utakmice bili su evidentni. Ne vjerujem da bi prvi
vratar De Vlieger primio Srnin zgoditak. Međutim i obrane vratara sastavni su dio igre.
Imali smo u cijeloj priči i ponešto sreće, no nju smo izazvali radom i ozbiljnošću.
Sada je u hrvatskim glavama najbitnije suspregnuti sklonost euforiji. Nakon subotnje
pobjede nekako se činilo logičnim i novinarima pitati Barića – hoćemo li do kraja
kvalifikacija pobijediti sve protivnike?!
Čak i neovisno o ovoj pobjedi ja sam uvjerenja kako možemo svaku utakmicu dobiti. I ne
mislim da je Belgija unatoč visokog poraza ispala iz igre. Ne bih ostao zatečen ukoliko
bi belgijska reprezentacija iznenadila Bugarsku u Sofiji. Mi moramo sačuvati
koncentraciju i ozbiljnost. To ne znači da smo protiv Estonije u Osijeku bili neozbiljni.
Naprotiv. Zdušno smo se borili i htjeli pobjedu, ali nismo dobro igrali. Bili smo
ozbiljni i u Sofiji, ali su Bugari taj dan jednostavno bili bolji od nas.
Hrvatski je
izbornik do utakmice s Belgijom testirao 42 nogometaša. U subotu je pak (kao 43.)
debitirao Dado Pršo. Bilo je skeptičnih i zajedljivih primjedaba uoči susreta, jer
napadački tandem Pršo – T. Marić nikada prije nije igrao zajedno. Barić se međutim
kao i svaki trener koristio intuicijom, ali i logikom. Pršo i Marić bespogovorno su
ovoga trenutka hrvatski napadači s najpostojanijom formom i najboljim realizatorskim
učinkom.
Kako sam mogao ne postaviti ih? Svaki trener uvijek postavlja samo najbolje i najspremnije
igrače. Neki su igrači u medijima bili osporavani premda zabijaju u kontinuitetu. Ne
možemo međutim pobjeći od činjenice da poslije Šukera nismo imali rasnog golgetera.
Treba također spomenuti da su naši napadači imali ove subote zahvalnog dodavača u
Milanu Rapaiću.
Za očekivati je da će "javni natječaj za hrvatske nogometne reprezentativce"
napokon biti zatvoren. Barić je definitivno uokvirio portret svoje momčadi.
Deplasirano je pitanje – je li ovom utakmicom konačno sužen krug kandidata? U fazi
stvaranja reprezentacije bio sam prinuđen tražiti nova, ali adekvatna rješenja. Već
nakon Rumunjske mi smo zaokružili sliku onih koji mogu kandidirati za nacionalni dres.
Odstupanja mogu biti u 2-3 igrača. Radi se konkretno o Prši kojeg prije dva mjeseca
nismo mogli imati. Mnogi ne znaju da s tim igračem treba postupati vrlo oprezno, posebno
na treninzima, jer se još nalazi u postoperativnom razdoblju.
On je i u ovoj utakmici sam tražio izmjenu.
Kao zaključak Barić je apostrofirao sljedeću rečenicu:
Protiv Belgije je nastupila momčad koja će iznijeti teret ovih kvalifikacija, pokazalo
se da imamo izvanrednu obranu, dobru veznu liniju i odličan napad!
Piše: Mladen BARIŠA
Fotografije: Bruno KONJEVIĆ, Ado BULJUBAŠIĆ i FaH
Nagrada noćenje u Zagrebu
Premda je striktnim programom aktivnosti bilo predviđeno da hrvatska reprezentacija
nakon utakmice s Belgijom otputuje u bazu (hotel Terme u Čatežu), igrači su zamolili
izbornika Barića da prenoće u Zagrebu (Sheraton). Dakako da ih Liebe Otto nije mogao
odbiti. Čak im je dopustio izlazak do 1.30 sati.
U Čatežu se hrvatska reprezentacija pojavila u nedjelju prije podne kada je održan i
lakši trening (istezanja). Većina je igrača još pogledala pobjedu Mirka Filipovića
nad gorostasnim Bob Sappom, a onda – nestala. Barić im je dao voljno do 23 sata. |
Milenijski trijumf
Subotnji trijumf nad Belgijom ima i svoju statističku vrijednost, jer spada među
deset najvećih pobjeda u povijesti hrvatske nogometne reprezentacije. Ovo je prigoda da
se prisjetimo najvećih uspjeha hrvatskih nogometaša od 1940. kada su preci Barićevih
pulena službeno odigrali prvu međunarodnu utakmicu:
1940. Hrvatska – Švicarska 4:0 (prijateljska)
1942. Hrvatska – Bugarska 6:0 (prijateljska)
1942. Hrvatska – Slovačka 6:1 (prijateljska)
1944. Hrvatska – Slovačka 7:3 (prijateljska)
1994. Izrael – Hrvatska 0:4 (prijateljska)
1995. Hrvatska – Ukrajina 4:0 (kvalifikacije za PE)
1995. Hrvatska – Estonija 7:1 (kvalifikacije za PE)
1998. Hrvatska – Australija 7:0 (prijateljska)
2001. Hrvatska – San Marino 4:0 (kvalifikacije za SP)
2001. San Marino – Hrvatska 0:4 (kvalifikacije za SP)
Iz navedenog je razvidno kako su u novijoj povijesti hrvatski nogometaši ovako izdašnim
omjerom uspjeli savladati jedino anonimne amatere iz San Marina. Subotnji uspjeh možemo
stoga slobodno nasloviti kao najveću nogometnu pobjedu u trećem tisućljeću!
|