strana 1 od 1

STAMBENI ZAJMOVI SU JEFTINIJI, ALI I DALJE PRESKUPI
ZA PROSJEČNO PLAĆENOG RADNIKA

Nije problem u kreditima nego
u malim plaćama

Da bi prosječno plaćen čovjek uštedio za 50 metara četvornih stana, trebao bi 10 godina živjeti od zraka. Kvadrat novog stana skuplji je od dvije mjesečne prosječne plaće od 7678 kuna, pa se prosječnom godišnjom zaradom može kupiti pet kvadrata. Ako uzme 50.000 eura kredita, otplatit će još jedan stan vraćajući kamatu

S prosječnom plaćom što teži oko 3800 kuna, pa i s dvostruko tolikom, teško je ne samo otplaćivati, nego i dobiti neki stambeni kredit domaće banke. Najčešće pitanje što ga ljudi postavljaju jest koja banka daje najjeftinije kredite. Na to je vrlo teško odgovoriti — premda kamata znači mnogo, nije jedini faktor koji može zagorčati život i podići cijenu zaduživanja.

Spas u depozitu?

Primjerice, zaduživanje u nekoj banci može biti vrlo jeftino, ali ako je valutna klauzula za kredit jednosmjerna, to znači nezgodnu stvar jer se mjesečna rata može samo povećavati. Kod tih klauzula tečaj ne može biti niži od onog na dan kada je potpisan ugovor o kreditu. Sve da tečaj bude takav da kuna vrijedi jedan euro, nesretnici koji su se obvezali na tu klauzulu i dalje će euro plaćati preko sedam kuna.
Na pogodnost nekog kredita utječe i depozit. Najveći broj banaka nudi stambene zajmove i bez depozita, ali s njim se može oboriti cijena kredita. Nadalje, nije svejedno kakvu hipoteku netko može ponuditi, jer ako je nekretnina kojom raspolaže trostruko ili peterostruko vrjednija od svote kredita, opet se može razgovarati s bankom o mekšim uvjetima kreditiranja.
Ukratko, u cijeloj priči vrijedi osnovno pravilo da se treba nešto imati kako bi se dobio kredit. To nešto mora biti makar plaća, jer oni s buštom teškom 2000 kuna bez sudužnika ne moraju ni pomišljati na razgovor o kupnji garsonijere kreditom.
Tko u Privrednoj banci Zagreb podiže bez depozita 50.000 eura na 20 godina, može računati na mjesečnu otplatu od 446 eura, s tim da mu plaća ne smije biti ispod 5043 kune, a isti kredit s petinom depozita znači 399 eura anuiteta i potrebnih 4692 kune plaće. U Zagrebačkoj banci rata za kredit od 50.000 eura na rok otplate od 20 godina bez depozita iznosi 403 eura, ako čovjek ima 10 posto depozita, spustit će ratu na 397 eura, a uz petinu isti će ga kredit doći mjesečno po 386 eura.

Trećina plaće pokriva ratu

Kreditna sposobnost koju mu banka traži jest kao i kod Privredne, mjesečnu plaću za 1700 kuna deblju od iznosa rate.
I kod Raiffeisenbank se može podići 50.000 eura bez depozita, s tim da takav kredit koji se otplaćuje 20 godina zapada 449 eura svakog mjeseca, uz desetinu depozita stoji 418 eura, a petina depozita snižava ratu na 402 eura. Jedna trećina plaće dužnika mora pokriti ratu, inače se čovjek ne smatra kreditno sposobnim. Bez sudužnika, dakako.
Ovolike rate koje su tri spomenute banke istaknule u svojim propagandnim materijalima ili na web stranicama, pripadaju kreditima čije se cijene kreću od 7,19 posto kamatne stope do devet posto. Ruku na srce, ti su krediti mnogo jeftiniji nego prije nekoliko godina kada su se nudili po 13 posto kamate.
Još su jeftiniji zajmovi u stambenim štedionicama, samo što kod njih treba prvo štedjeti pa se onda zadužiti. Primjerice, kamata na kredit kod Wüstenrot štedionice je od pet posto. Osoba koja želi 30.000 eura i ugovori tu svotu u obliku spore obiteljske štednje na pet godina i uključi četiri člana obitelji, svaki mjesec mora štedjeti po 164 eura. Za pet godina skupit će 12.029 eura, od čega 1968 eura jesu državni poticaji, a 560 eura je kamata. Potom se podiže 17.970 eura kredita na 11 godina i mjesečno otplaćuje 180 eura.
Čovjek tako ukupno otplati 23.633 eura, u kojima mu 5433 eura otpada na kamatu. Tako 30.000 eura na posljetku košta 33.600 eura: 9840 eura štednje i 23.760 eura koliko ukupno iznose rate kredita. Da je takav čovjek podignuo bankovni kredit od 30.000 eura na 15 godina, mjesečno bi otplaćivao 304 eura, što iznosi ukupno gotovo 55.000 eura. Ili, da je podignuo 17.970 eura kredita za koliko se zadužio u štedionici na rok od 10 godina, mjesečno bi izdvajao po 227 eura i otplatio 27.240 eura.

Kupiš jedan, platiš dva

Problem koji tišti običnog čovjeka i nije toliko u cijeni kredita koliko u visini plaća. Jer, da bi vlastitim snagama prosječno plaćen čovjek kupio stan od 50 metara četvornih, trebao bi cijelo desetljeće živjeti od zraka i ne potrošiti ni lipu plaće. Kvadrat novog stana košta više od dvije mjesečne prosječne plaće od 7678 kuna, tako da se prosječnom godišnjom zaradom od 46.068 kuna može kupiti pet kvadrata. Ako se prosječni radnik uz pomoć sudužnika zaduži kod neke banke, onda će u 20 godina na 50.000 eura glavnice isprsiti još 46.480 eura kamate. Ukupna cijena tih pedesetak kvadrata je 96.480 eura pa je čovjek kupio jedan, a gotovo otplatio dva stana. To je pravi odgovor na pitanje koliko košta kredit.

Voditelj Internet odjela: Augustin Gattin
Internet podrška: Sistemi.hr
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999-2007.