strana 1 od 4

ISPOVIJEST NARKOMANKE - O SLUČAJNOM MAJČINSTVU PO SILI PRIRODE

Ma, koja trudnoća, to je heroin u žilama

Upravo narkomanke svjedoče o utemeljenosti teze o slučajnom roditeljstvu, o majčinstvu koje se "događa" kao što se događaju prometne nesreće, kao što na bilo koga od nas "ničim izazvan" može naletjeti tuđi BMW ili čak i "fićo" i trajno nas obilježiti.
- Sve je to jedna velika mistifikacija. Sad je buknula ta priča u Zadru, priča za široke narodne mase koje, zapravo, nemaju pojma što je to heroin i što je to žena, ovisnica o heroinu - govori jedna mlada Splićanka, danas majka devetogodišnjeg sina, a nekad "slučajna" trudnica i rodilja po sili prirode, jer neke posljedice ne možeš birati. Ova je žena, za ljubav i sigurnost čijeg trećaša pristajemo izmisliti novo ime i odustati od makar kakve fotografije - nek’ se zove, nek’ se zove Marijana, to je tako jednostavno ime! - danas u "drugom filmu". No, život koji se potvrđuje svaki dan i svaki dan iznova ulazi u rizik loše režije, ne podnosi definiciju happy enda iliti sretnog završetka. Premda, Marijana je imala sreće. Mnoge na njezinu mjestu sad bi bile ili na Lovrincu ili na ulici tražeći još dvije ili pet kuna za novi šut.
- Sve je to jedna farsa - kaže ona, a jedva se daje nagovoriti na razgovor. - Ali to je tako birokratizirano, tako neuvjerljivo. Ispada da je deset posto svih trudnica u Zadru, zapravo, na igli. I koja je tu analogija? Znači li to da je deset posto zadarskih beba zapravo rizično i navučeno na heroin? Pa to su, ipak, stvari oko kojih bi netko trebao stati na balun jer, pazite, radi se o samo pet trudnica od pedeset testiranih. Bojim se da je to sve skupa samo finta za uznemiravanje koje će splasnuti za dva ili tri dana, čim se otkrije neko novo odlagalište otpada. Medijima je Karepovac važniji od ovisnika i njihove djece...
O svojoj trudnoći i o svom životu, posebno u vrijeme kad je bila ovisnica o heroinu, govori telegrafski. Ona pogrešno podrazumijeva da javnost zna više.
- Svi misle da kad je žena na igli i kad zatrudni, da je to isto kao kad zatrudni bilo koja druga žena. A to nije uopće slično. Žena na heroinu prvo nema pojma kad joj pada koji datum u mjesecu. Drugo, njezin ciklus je tako neuredan da nju uopće ne zabrinjava kad joj mjesečnica izostane dva ili tri mjeseca. To je uobičajeno. Koja trudnoća, koji bakrači! To je heroin u žilama, ništa drugo... Kad sam ja zatrudnjela, nisam imala pojma da je to u pitanju. Tek nakon puna tri mjeseca me je mater natjerala da pođem liječniku, kad je vidjela stanje u toaletnom ormariću u kupatilu. Onda je ginekolog rekao: Čestitam, bit ćete majka! Šta sam mogla? Nakon tri mjeseca?! Ništa, pomoli se Bogu i prihvati sudbinu...
Sretna okolnost kod naše Marijane jest što je pred trudnoću zapravo živjela gotovo posve netipično za narkomanku - imala je solidnu obitelj, momak i otac njezina djeteta bio je dobro potkožen diler koji je njoj osiguravao relativno kvalitetan heroin i čist pribor za intravensko ubrizgavanje heroina. Ipak, hepatitis C je zakačila i vuče ga i sada, pet godina nakon što se posljednji put ubola. Sretna okolnost, pravo čudo prirode, jest što njezin sin nije od nje skupio nijednu narkomansku bolest. Niti hepatitis!
- Ma ja sam bila top-klasa - kaže ona s naknadno upoznatom gorčinom. - Meni je svako jutro na stolu bila bijela kava! To mogu zahvaliti samo mojoj materi, koja nije nikad gubila nadu da će i to, a to znači igla i heroin, jednom proći. Tako sam u tih ukupno sedam godina na igli ipak maksimalno sačuvala zdravlje, koliko god se to moglo. A kad sam saznala da sam trudna? A ginekolog je rekao da ne treba meni metadon, da ćemo to izgurati drukčije... Samo, taj ginekolog je bio čovjek!
To drukčije je značilo "skidanje" s heroina bez supstitucije, bez sintetske zamjene za heroin. Narkomani to zovu "skidanje nasuvo". To je teško i za narkomana i za njegovu obitelj, a znade biti opasno i za nerođeno dijete.
- Sad se tu priča kako narkomanke uzimaju gram, gram i pol dnevno heroina - kaže naša novoimenovana Marijana. - To su priče za malu djecu. Znate li vi što je to gram? Prvo, to je sto maraka najmanje svaki dan. Tko to može platiti? Drugo, tko to može "nositi"? Ja ne znam... Druga je stvar što kad narkomanka dođe u liječnika i traži heptanon kako bi se skinula s heroina... Što ona radi? Liječnik je pita, koliko heroina dnevno troši jer on mora u odnosu na to odrediti koliko će joj metadona propisati. Onda ona kaže gram, gram i pol, a on onda "šikne" trideset tableta dnevno. A to ona zna! Briga njega, važno da je se riješi! Tako i oni sudjeluju u stvaranju beba, ovisnika o heptanonu. Onda se u javnosti stvara slika kako je sve to strava i užas i kako se bez metadona ne može. A može!
Marijana je čitavu trudnoću izgurala bez heroina, bez heptanona i bez većih problema. Samo s apaurinima. I beba nije imala nikakvih simptoma ovisnika kad se rodila. Nije mu, njezinu novorođenome sinu, trebalo "na kapaljku" davati heptanonsku otopinu.
- Rekli su nam kako se djeca ovisnica rađaju bez prsta, da imaju defekte na ekstremitetima - kaže današnja majka solidnog trećaša jedne splitske osnovne škole. - Prvo što me je brat pitao nakon porođaja je bilo: Ima li mali sve na broju? Hvala Bogu, sve mu je na broju...
Naravski, mlijeka je imala jedva dva tjedna, ali to nije bio najveći problem. Jedna je stvar apstinirati jedno vrijeme, posve je druga ostati apstinentica.
- Navalili mi rođaci na babine kao zadnji slijepci - kaže danas smijući se. - Netko lančić, netko medaljon, a skupilo se tu i novca. Preveliko iskušenje za nekoga tko nit je postao majka od svoje volje, nit je prestao s heroinom s pravim motivom. Gomila novca značila je malo-pomalo povratak drogi. I tako, dan za danom, sin je značio sve manje, a heroin ponovno sve više. Kao kad se žena ostavi cigareta u trudnoći, a onda nastavi tamo gdje je stala. Princip je isti...
Nekoliko godina poslije Marijana je otišla u komunu. Ostala je tamo tri mjeseca, prekinula program misleći da može dalje sama. Bila je u krivu. Heroin je bio jači od tako slabašne samouvjerenosti. Onda je pokušala ponovno, suočena s realnim izgledima da izgubi sina, kojemu je nad glavom, i prije nego što je progledao, zasjao mač doma za zanemarenu djecu. Onda je otišla još jednom, opet je mater potegla deblji kraj, prihvaćajući se biti skrbnik unuku koji je stigao u loš čas... Marijani je trebalo sto godina da "krene u treći osnovne" svoje životne škole. No, to je već jedna druga priča...

Voditelj Internet odjela: Augustin Gattin
Internet podrška: Sistemi.hr
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999-2007.