U kvalifikacijama u ovdašnjoj Areni dvoboj djevojaka koje ciljaju na visoko
postavljene letvice podsjećao je na pravi rat. Zamislite, trebalo je preletjeti 195 cm da
bi se otišlo dalje. Nikada do sada, pa ni na Olimpijskim igrama, niti na svjetskim
prvenstvima na otvorenom, nisu bili tako oštri kriteriji. Blanka je više nego
zadovoljna: "Kad sam fulala na 190 prostrujala mi je glavom pomisao da ću morati
preskočiti 195, bilo mi je već tada jasno da ni 193 neće biti dovoljno..."
BIRMINGHAM: Mijo GRABOVAC
Blanka Vlašić
je još jednom uskočila u svjetsku atletsku elitu! Znači, skakat će u finalu Svjetskog
prvenstva pod svodovima dvorane koja nosi ime Arena. A u kvalifikacijama u ovdašnjoj
Areni dvoboj djevojaka koje ciljaju na visoko postavljene letvice podsjećao je na pravi
rat. Zamislite, trebalo je preletjeti 195 cm da bi se otišlo dalje. Nikada do sada, pa ni
na Olimpijskim igrama, niti na svjetskim prvenstvima na otvorenom, nisu bili tako oštri
kriteriji. Sve kazuje da su djevojke u skoku uvis napredovale brže nego su mnogi očekivali.
Deset je atletičarki otišlo preko gornje kvalifikacijske granice, znači upisalo je
fantastičnih 195 cm. U prvoj, onoj lošijoj skupini, izdvojile su se već veteranka,
36-godišnja Ukrajinka Inga Babakova, Rumunjka Oana Pantelimov i Amerikanka Amy Acuff. U
drugoj skupini skakalo je devet najboljih, među njima i naša Blanka, već dvostruka
svjetska prvakinja. No, juniorski dani su ipak nešto drugo, morala se potvrđivati u društvu
"atletskih lavica". Sjajno je to odradila, nije podlegla golemom pritisku ni
onda kad letvica kod prvoga skoka na 190 cm nije izdržala. Znala je, to je samo prolazna
slabost, čekat će je još viši izazovi.
Kad sam "fulala" na 190 prostrujala mi je glavom pomisao da ću morati preskočiti
195, bilo mi je već tada jasno da ni 193 neće biti dovoljno — govorila je Blanka prije
ručka u hotelu Jurys Inn.
Film sa skakačkog dvoboja vrtjela je iz minute u minutu, kao da još jednom skače:
Zamislite, morale smo ići sve do 195. To je strašno! Tresla me trema i to je svakako
zeznulo tehniku. Mislim da su i sve ostale cure bile u istom stanju, eto tri glavne, predvođene Kajsom (Berqvist, op. p.) proživljavale su
pravu dramu. Kajsi se letvica tresla kad je iz trećeg pokušaja preskočila 195.
Pitala je Blanka trenera Bojana Marinovića kakvu bi joj ocjenu dao za tehničku izvedbu,
a on je uzvratio:
Tehnika je bila osrednja, recimo za + 3. Jest, bilo je i gorih, ali i puno boljih izdanja
ove sezone.
Blanka nije zadovoljna "umjetničkim dojmom", ali će i sama kazati:
Koga briga za dojam, važan je rezultat. Meni je najvažnije bilo skakati u finalu. To sam
ostvarila, a učinila sam i puno više nego sam se nadala ove sezone.
Hrvatski skakački dvojac, Blanka i trener joj Bojan, nisu očekivali da će, kako su
propozicije nalagale, do finala osam djevojaka, odnosno onoliki broj koliko ih preskoči
završnu kvalifikacijsku normu. Nadali su se, što je dosad slučaj bio, da će taj broj
biti znatno veći, da će uključiti 12 atletičarki.
Drugi su to sigurno znali, a mi nismo. Netko nam je to morao kazati — tvrdi Blanka.
U jednom trenutku društvu se priključio i manager Harold Eltzenberger, poznati Hari iz
Beča koji skrbi i o Blankinoj skakačkoj ruti. Podigao je pivo i nazdravio.
Za Blanku! Pokušali smo otići i dalje, spomenuli smo finale,
ciljajući i na nešto više u nedjeljnom popodnevnom okršaju u Areni.
Sutra ništa ne lovim. Lovila sam finale i na kraju ga ulovila. Ali, suvišno je i
govoriti da ću dati sve od sebe. Ne mogu ni sebi ni drugima obećati velike rezultate, čeka
me novi dan, nove okolnosti i vidjet ćemo kako će ispasti — kaže Blanka.
Spominjala je i umor, dvojbeno je kako će se tijelo ponašati nakon svega što je
prolazila u kvalifikacijama.
Imala sam kod svakog skoka potrebnu visinu, ali me nekako bacalo, vratila sam se tek kod
193! — Blanka je pogledala na trenera Bojana koji ju je dopunio:
Imala si visinu, nisi imala dubinu.
Finalni okršaji su u 14.30 sati, deset djevojaka mislit će na isto — kako otići što
dalje. Zna se, sezona je to najavila, Kajsa Barqvist te Ruskinje Ana Čičerova i Jelena
Jelesina u prvom su planu. No, iznenađenja se nižu do te mjere da, eto, i dvije najbolje
europske skakačice prošle godine iz Beča, Marina Kupcova i Dora Györffy nisu u ovom
desetercu. Kupcova nije ni prošla ruske kvalifikacije, iako je na njima skakala više od
dva metra!?
Kajsa je broj jedan, ali pod golemim je pritiskom. Meni se ovdje dopala Španjolka Beitia,
djelovala je fantastično mirno, toliko pouzdano da bi mogla iznenaditi. Ali, sve djevojke
su sjajne, tko god skoči 195 on je velik — tvrdi Blanka.
Trener Marinović je pokušao usporediti vrijednost te visine:
Tih 195 je kao 230 kod muškaraca. A onamo
je i 225 bilo dovoljno. Ovih 195 je između ostalog i olimpijska A-norma.
Raspoložena je bila prva hrvatska atletska diva, s razlogom. Kad smo joj spomenuli
ponedjeljak i eventualni doček na rivi, podsjećajući da bi se mogle ponoviti one slike
kad je stizao Goran, odnosno Kostelići i rukometaši u Zagreb, samo se nasmijala:
Nemojte, molim vas. Meni je tek 19 godina, najmlađa sam od svih koje će skakati u finalu
i sve što sljedeće napravim značit će mi uspjeh.
Bit će vremena i za takve dočeke, bit će i prilika.