Mali oglasnik Portal SD Trafika Marketing Grafička djelatnost Izdanja
[Povratak na naslovnu stranu]
nedjelja, 16.3.2003.
  novosti
teme dana
ekonomija
sport
kultura
mozaik
crna kronika
  županija
split
zadar
šibenik
dubrovnik
bih
  zdravlje
svijet
feljton
osmrtnice
zadnje vijesti
  impresum
prometni vodič
kretanje brodova
mali oglasi
  kontakt
linkovi
arhiv
e-mail adresar



 
strana 1 od 1

PATRONIMA U ČAST
IZ BAŠTINE HRVATSKOGA GLAZBENOG SREDNJOVJEKOVLJA (5)

Napjevi trogirskim i splitskim patronima

Tradiciju srednjovjekovnog gregorijanskog pjevanja možemo naći i u notiranim kodeksima, a jedan od njih je i zanimljiv glazbeni rukopis iz 18. stoljeća, trogirska koralna knjiga, napjevi, dijelovi časoslova u čast trogirskog biskupa bl. Ivana Orsinija, važan doprinos lokalnoj liturgiji ove sredine jer proistječe iz radionice lokalnog kantora. Nadahnuće gregorijanikom nalazimo i u jednom splitskom glazbenom rukopisu, Antifonariju III. iz godine 1683., u čijem se sanktoralu nailaze notirani napjevi oficija u čast lokalnih patrona Splita – sv. Dujma (Domnius), Arnira (Rainerius) i Staša (Anastazije)

Piše Hana BREKO

Tradiciju srednjovjekovnog gregorijanskog pjevanja u nekim eklezijastičkim centrima hrvatskih regija možemo naći i u notiranim kodeksima koji datacijom sežu daleko u 17. ili 18. stoljeće.
Jedan od takovih primjera jest i zanimljiv glazbeni rukopis iz 18. stoljeća, koji se danas čuva u Riznici katedrale u Trogiru. Na ovaj je rukopis recentno upozorio talijanski muzikolog Antonio Lovato.

Oficij bl. Ivana Orsinija

Ta je trogirska koralna knjiga, pisana na papiru, velika 490x350 mm i sadrži dvadeset sedam listova notiranih kvadratnom notacijom u sistemu od četiri crvene crte. Napjevi koje nalazimo jesu dijelovi časoslova u čast trogirskog biskupa bl. Ivana Orsinija (1064.-1111.), ulazna pjesma i sekvencija njemu u spomen. Opsežni časoslov počinje obrascem In die festo b. Joannis Ursini episcopi et confessoris Traguriensis i spada u skupinu rimovanih oficija, glazbenom žanru srednjovjekovne gregorijanske tradicije, koji je u srednjovjekovnim latinskim kodeksima skriven pod pojmom historia, sinonimom za časoslov.
Vrlo je mali broj oficija koji su zajednički većem broju crkvenih lokaliteta. Razlog tomu jest u činjenici da su upravo rimovani oficiji často nastajali u čast patrona crkava ili dijeceza i stoga nose pečat lokalne glazbene (gregorijanske) tradicije. Oni su mjesni iskazi pijeteta i adoracije jednom određenom svetačkom liku. Trogirski je oficij u čast blaženoga Ivana Orsinija temeljen na tekstu njegova životopisa iz 1434.
Koji je mogući glazbeni predložak ovog opsežnog djela? Progresivnost u modalnosti, uporaba iste melodije za različite tekstove, brojna ponavljanja melodija po intonacijama i melodijskim formulama tipičnima za klasični gregorijanski koral, navode na spoznaju da je trogirski pjevani rimovani časoslov u čast bl. Ivana Orsinija zapravo tipičan praksi srednjovjekovnih oficija, sa pravilnim stihovima i akcentima, rimom, asonancijama, uporabom trohejskih i jampskih mjera, do uporabe tipične hagiografske naracije.
Sekvencija koja se u misi njegova blagdana pjeva nakon alleluje – Clarum sidus, pastor fidus nobis lucet et nos docet, exultemus hodie ... koju nalazimo notiranu na kraju časoslova predstavlja uglazbljenje tekstovnog predloška iz 1655. i slijedi praksu rimovanih sekvencija srednjega vijeka. Melodija, na koju se ova lokalna sekvencija bl. Ivanu Orsiniju u čast pjeva, u potpunosti je preuzeta iz dominikanske sekvencije Hvali Sion Spasitelja (Lauda Sion Salvatorem) s kraja 13. stoljeća. Riječ je zapravo o vrsti glazbene kontrafakture.

Splitski sveti tercet

Kapela bl. Ivana Trogirskog, djelo Nikole Firentinca, Andrije Alešija i Ivana Duknovića (katedrala sv. Lovre u Trogiru)Gore navedeni doprinos lokalnoj liturgiji trogirske sredine važan je budući da proistječe iz radionice lokalnog kantora – skladatelja. Taj autor s jedne strane pokazuje dobro poznavanje klasičnog gregorijanskog repertoara, a s druge strane inventivno rabi latinske modele koje potom prepisuuje, kompilira, komentira i konačno stvara novu glazbenu tvorevinu. U trogirskom slučaju riječ je o rijetkom primjeru kasnog odjeka srednjovjekovne glazbene prakse koju trogirski autor svjesno i namjerno čuva sve 18. stoljeća poručujući ... noster chorus sit sonorus in Johannis laudibus...
Svjedočanstvo nadahnuća srednjovjekovnom gregorijanikom nalazimo i u jednom splitskom glazbenom rukopisu koji pripada fundusu Riznice katedrale u Splitu. Riječ je o Antifonariju III. iz godine 1683. U njegovu sanktoralu nailazimo na notirane napjeve oficija u čast lokalnih patrona Splita – sv. Dujma (Domnius), Arnira (Rainerius) i Staša (Anastazije).
Zanimljivo je da je blagdan sv. Dujma u jednom starijem liturgijskom rukopisu – Splitskom brevijaru koji se danas čuva u Veneciji, Museo Correr, br. 154 iz 1291. godine, sv. Dujam slavljen sa dva blagdana – 7. svibnja i 28. srpnja – blagdan Prijenosa (Translatio). U ovom srednjovjekovnom iluminiranom brevijaru iz 1291., pohranjenom u Veneciji, nailazimo na najraniji zapisani primjer antifone, zasigurno nastale u Splitu - sv. Dujmu u čast - Ora pro nobis beate Domni!
Ostala dva kopatrona Splita, Staš i Arnir, također u rukopisnom glazbenom kodeksu splitske katedrale iz godine 1683., slavljeni su vlastitim oficijem, najvjerojatnije nastalim u skladateljskom radionici jednog splitskog kantora. Naime, tekstovni predlošci antifona za časoslove sv. Dujma, Staša i Arnira, nemaju predložak u do danas poznatim oficijima u čast lokalnih svetaca drugih europskih, poglavito srodnih im kodeksima talijanskih dijeceza.

Svjedoci tradicije

Časoslov sv. Arnira je papa Aleksandar VIII. 1690. odobrio imenujući ga supatronom splitske biskupije. Određenu bliskost, ali ne i identičnost, pokazuju tekstovi časoslova splitskih patrona s tekstoma antifona koje nalazimo antifonariju crkve sv. Marka u Veneciji – Antifonario Marciano.
U slučaju notiranih časoslova za blagdan splitskih patrona spomena je vrijedan kontekst u kojem se javljaju. Naime, nakon oficija splitskim patronima u čast, nalazimo na notirani zapis oficija u čast sv. Augustina koji u nekih aspektima pokazuje sličnost s rukopisnim izvorima katedrale u Vicenzi i kodeksu E 41, koji se čuva u Padovi, a koji je pripadao je svojedobno redu lateranskih kanonika – Canonici Regolari Lateranensi.
Spomenuti časoslovi splitskim zaštitnicima u čast samo su još jedna potvrda bogate tradicije jednoglasnog gregorijanskog korala u splitskoj stolnici čiji autor, oslanjajući se na tradiciju venecijanske liturgije, kompilira talijanske predloške i stvara novu glazbu obogaćujući tradiciju gregorijanskog korala u Dalmaciji vrijednim prinosom – splitskim patronima u čast!

(nastavlja se)
 
Još u rubrici:
 


 
 

Voditelj Internet odjela: Augustin Gattin
Internet podrška: Sistemi.hr
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999-2007.

 

 
 
print verzijapošalji e-mailomidi na naslovnicuidi na naslovnicu 1/1