PATRONIMA U ČAST
IZ BAŠTINE HRVATSKOGA GLAZBENOG SREDNJOVJEKOVLJA (5)
Napjevi trogirskim i splitskim patronima
Tradiciju srednjovjekovnog gregorijanskog pjevanja možemo naći i u notiranim
kodeksima, a jedan od njih je i zanimljiv glazbeni rukopis iz 18. stoljeća, trogirska
koralna knjiga, napjevi, dijelovi časoslova u čast trogirskog biskupa bl. Ivana
Orsinija, važan doprinos lokalnoj liturgiji ove sredine jer proistječe iz radionice
lokalnog kantora. Nadahnuće gregorijanikom nalazimo i u jednom splitskom glazbenom
rukopisu, Antifonariju III. iz godine 1683., u čijem se sanktoralu nailaze notirani
napjevi oficija u čast lokalnih patrona Splita – sv. Dujma (Domnius), Arnira
(Rainerius) i Staša (Anastazije)
Piše Hana BREKO
Tradiciju srednjovjekovnog gregorijanskog pjevanja u nekim eklezijastičkim centrima
hrvatskih regija možemo naći i u notiranim kodeksima koji datacijom sežu daleko u 17.
ili 18. stoljeće.
Jedan od takovih primjera jest i zanimljiv glazbeni rukopis iz 18. stoljeća, koji se
danas čuva u Riznici katedrale u Trogiru. Na ovaj je rukopis recentno upozorio talijanski
muzikolog Antonio Lovato.
Oficij bl. Ivana Orsinija
Ta je trogirska koralna knjiga, pisana na papiru, velika 490x350 mm i sadrži dvadeset
sedam listova notiranih kvadratnom notacijom u sistemu od četiri crvene crte. Napjevi
koje nalazimo jesu dijelovi časoslova u čast trogirskog biskupa bl. Ivana Orsinija
(1064.-1111.), ulazna pjesma i sekvencija njemu u spomen. Opsežni časoslov počinje
obrascem In die festo b. Joannis Ursini episcopi et confessoris Traguriensis i spada u
skupinu rimovanih oficija, glazbenom žanru srednjovjekovne gregorijanske tradicije, koji
je u srednjovjekovnim latinskim kodeksima skriven pod pojmom historia, sinonimom za
časoslov.
Vrlo je mali broj oficija koji su zajednički većem broju crkvenih lokaliteta. Razlog
tomu jest u činjenici da su upravo rimovani oficiji často nastajali u čast patrona
crkava ili dijeceza i stoga nose pečat lokalne glazbene (gregorijanske) tradicije. Oni su
mjesni iskazi pijeteta i adoracije jednom određenom svetačkom liku. Trogirski je oficij
u čast blaženoga Ivana Orsinija temeljen na tekstu njegova životopisa iz 1434.
Koji je mogući glazbeni predložak ovog opsežnog djela? Progresivnost u modalnosti,
uporaba iste melodije za različite tekstove, brojna ponavljanja melodija po intonacijama
i melodijskim formulama tipičnima za klasični gregorijanski koral, navode na spoznaju da
je trogirski pjevani rimovani časoslov u čast bl. Ivana Orsinija zapravo tipičan praksi
srednjovjekovnih oficija, sa pravilnim stihovima i akcentima, rimom, asonancijama,
uporabom trohejskih i jampskih mjera, do uporabe tipične hagiografske naracije.
Sekvencija koja se u misi njegova blagdana pjeva nakon alleluje – Clarum sidus, pastor
fidus nobis lucet et nos docet, exultemus hodie ... koju nalazimo notiranu na kraju
časoslova predstavlja uglazbljenje tekstovnog predloška iz 1655. i slijedi praksu
rimovanih sekvencija srednjega vijeka. Melodija, na koju se ova lokalna sekvencija bl.
Ivanu Orsiniju u čast pjeva, u potpunosti je preuzeta iz dominikanske sekvencije Hvali
Sion Spasitelja (Lauda Sion Salvatorem) s kraja 13. stoljeća. Riječ je zapravo o vrsti
glazbene kontrafakture.
Splitski sveti tercet
Gore navedeni doprinos lokalnoj liturgiji
trogirske sredine važan je budući da proistječe iz radionice lokalnog kantora –
skladatelja. Taj autor s jedne strane pokazuje dobro poznavanje klasičnog gregorijanskog
repertoara, a s druge strane inventivno rabi latinske modele koje potom prepisuuje,
kompilira, komentira i konačno stvara novu glazbenu tvorevinu. U trogirskom slučaju
riječ je o rijetkom primjeru kasnog odjeka srednjovjekovne glazbene prakse koju trogirski
autor svjesno i namjerno čuva sve 18. stoljeća poručujući ... noster chorus sit
sonorus in Johannis laudibus...
Svjedočanstvo nadahnuća srednjovjekovnom gregorijanikom nalazimo i u jednom splitskom
glazbenom rukopisu koji pripada fundusu Riznice katedrale u Splitu. Riječ je o
Antifonariju III. iz godine 1683. U njegovu sanktoralu nailazimo na notirane napjeve
oficija u čast lokalnih patrona Splita – sv. Dujma (Domnius), Arnira (Rainerius) i
Staša (Anastazije).
Zanimljivo je da je blagdan sv. Dujma u jednom starijem liturgijskom rukopisu –
Splitskom brevijaru koji se danas čuva u Veneciji, Museo Correr, br. 154 iz 1291. godine,
sv. Dujam slavljen sa dva blagdana – 7. svibnja i 28. srpnja – blagdan Prijenosa
(Translatio). U ovom srednjovjekovnom iluminiranom brevijaru iz 1291., pohranjenom u
Veneciji, nailazimo na najraniji zapisani primjer antifone, zasigurno nastale u Splitu -
sv. Dujmu u čast - Ora pro nobis beate Domni!
Ostala dva kopatrona Splita, Staš i Arnir, također u rukopisnom glazbenom kodeksu
splitske katedrale iz godine 1683., slavljeni su vlastitim oficijem, najvjerojatnije
nastalim u skladateljskom radionici jednog splitskog kantora. Naime, tekstovni predlošci
antifona za časoslove sv. Dujma, Staša i Arnira, nemaju predložak u do danas poznatim
oficijima u čast lokalnih svetaca drugih europskih, poglavito srodnih im kodeksima
talijanskih dijeceza.
Svjedoci tradicije
Časoslov sv. Arnira je papa Aleksandar VIII. 1690. odobrio imenujući ga supatronom
splitske biskupije. Određenu bliskost, ali ne i identičnost, pokazuju tekstovi
časoslova splitskih patrona s tekstoma antifona koje nalazimo antifonariju crkve sv.
Marka u Veneciji – Antifonario Marciano.
U slučaju notiranih časoslova za blagdan splitskih patrona spomena je vrijedan kontekst
u kojem se javljaju. Naime, nakon oficija splitskim patronima u čast, nalazimo na
notirani zapis oficija u čast sv. Augustina koji u nekih aspektima pokazuje sličnost s
rukopisnim izvorima katedrale u Vicenzi i kodeksu E 41, koji se čuva u Padovi, a koji je
pripadao je svojedobno redu lateranskih kanonika – Canonici Regolari Lateranensi.
Spomenuti časoslovi splitskim zaštitnicima u čast samo su još jedna potvrda bogate
tradicije jednoglasnog gregorijanskog korala u splitskoj stolnici čiji autor,
oslanjajući se na tradiciju venecijanske liturgije, kompilira talijanske predloške i
stvara novu glazbu obogaćujući tradiciju gregorijanskog korala u Dalmaciji vrijednim
prinosom – splitskim patronima u čast!
(nastavlja se)
|