strana 2 od 2

RAZGOVOR: HADŽI HAMDIJA EFENDIJA JUSUFSPAHIĆ, BEOGRADSKI MUFTIJA I MARŠALOV NEFORMALNI MINISTAR ZA ISLAMSKI SVIJET

Tito je umro kao musliman

Kada sam došao upisati se u knjigu žalosti, prišao mi je Titov tajnik Badurina i rekao da je predsjednik umro kao musliman, i to čitajući Kuran treći put uzastopno
Amerikanci su 11. rujna napali sami sebe
Amerika vodi svoju politiku u korist Izraela i otimanja nafte na Bliskom istoku. Budući da je Irak na tom području dosta jak, onda su odlučili da se prvo obračunaju sa Saddamom, premda nemaju nikakvog razloga za to. Krenu li u rat, onda su oni fašisti
Jovanka se nije mnogo miješala u Titove poslove, ali ga je čuvala kao svoga muža da ga previše ne uznemiravaju i provociraju. Jesam čuo i čitao u medijima da je zabranjivala Kardelju i drugima da ga "pumpaju", ali u to se nisam mogao uvjeriti

Hadži Hamdija efendija Jusufspahić već je 36. godinu beogradski muftija. Bilo da se radi o duhovnoj, bilo svjetovnoj vlasti, beogradski je muftija među onima s najdužim stažom na nekoj dužnosti na prostoru ex Jugoslavije. Koliko ga pamćenje služi, veli, tek je ispred njega šabački vladika Lavrentije, kojega je zatekao kada je stigao na službu u Beograd. Iz kruga političara mogao bi mu parirati donedavni slovenski predsjednik Milan Kučan, ali muftija kaže da je od njega stariji i godinama i stažom.
Hamdija Jusufspahić ima osebujnu biografiju: prvi je tako diplomirani islamski teolog u SFRJ, Naserov je stipendist, ali je medijima svakako najzanimljiviji kao Titov, doduše nikada formalno proglašeni, "ministar za islamski svijet". S hadži Hamdijom efendijom Jusufspahićem razgovarali smo u sjedištu beogradskog muftijstva u Ulici gospodara Jevrema 11, smještenom uz Bajrakli džamiju, a u uvodu razgovora osvrće se na ovu svoju neformalnu ministarsku dužnost i zadobiveno Titovo povjerenje, s kojim se susreo čak 22 puta.
Pa ja ne mogu to reći, već samo da sam želio imati dobre odnose s Titom, ali i vlašću, jer od toga je u mnogočemu zavisilo kako će živjeti moja braća i ovdje u Beogradu, ali i na drugim mjestima. Ja sam Tita poštovao kao čovjeka i znao sam tada da imamo jednu od najljepših zemalja svijeta. S tom njegovom putovnicom mogli smo ići kamo smo god htjeli i svugdje smo bili rado viđeni. Moram reći da politika aktivne i miroljubive koegzistencije jest politika koja se meni dopadala, koja se u potpunosti slagala s islamskim pogledima na svijet, odnosima među ljudima itd.

20 godina šutnje

Kod Tita sam išao uvijek po njegovu pozivu. On se veoma interesirao za islam. O tome se mnogo piše i to ljudi i razumiju i ne razumiju. Ja sam 20 godina šutio na tu temu, nisam htio ništa govoriti o tome, ali sam se bojao da ću otići, a da se neće saznati ono što znam.
O tome ste konačno progovorili prije nekoliko tjedana, a najviše je odjeka imala Vaša izjava da je Tito umro kao musliman, odnosno držeći Kuran u rukama.
Ja sam rekao da je meni, kada sam se došao upisati u knjigu žalosti, Titov tajnik Badurina prišao i rekao: "Čestitam!". Uzvratio sam: "Šta čestitaš kad je čovjek umro?". Na to mi je Badurina kazao: "Umro je u tvojoj vjeri! Umro je treći put uzastopno čitajući Kuran." Još mi je dobacio: "Vidjet ćete i kad se bude pokopavao što će pisati na njegovom grobu. Onako kako vi pokopavate." "Ako je to, tvrdim da je umro na pravom putu, jer ja tvrdim da je to prava vjera", još sam rekao Badurini. Niti sam Titu ja to propagirao niti bilo što nametao.
Jeste li ikada, prethodno razgovarajući s Titom, osjetili da je zainteresiran za islam, da je to njegov vjerski izbor?
Jesam. Doduše, ja to njega nisam pitao, ali sama pitanja koja mi je postavljao bila su bitna pitanja islama. Recimo, jednom mi je prilikom rekao da mu se osobito dopala odredba zekata, da svaki musliman daje 2,5 posto iz svojih prihoda za opće dobro. Sviđalo mu se to što islam vodi računa o ekonomskoj bazi, a po Marxu ona uvjetuje cjelokupnu društvenu nadogradnju, što je Titu bilo blisko.
Je li još bilo tko dobio potvrdu od tajnika Badurine o Titovu prelasku na islam?
Niti sam ja tražio niti me je to interesiralo. Ali sa mnom je tom prilikom bio tadašnji alžirski veleposlanik SFRJ pa je Badurina isto ono što je meni rekao na našem jeziku, njemu rekao na francuskom.
Zašto ste 20 godina šutjeli o tome?
Nisam htio izazvati bilo kakve reperkusije, da se povlače raznorazne diskusije. Tito je bio čovjek kao i svi drugi ljudi. On se interesirao o onome što je nas muslimane držalo u vjeri u komunističkom vremenu, zato što se komunizam nije probio u muslimanske zemlje.
Na Vaše tvrdnje stigao je brzo demanti Jovanke Broz, koja je poručila da je Tito bio zainteresiran za islam koliko i za druge religije. Doduše, potvrdila je da ste s Titom bili u vrlo bliskim, prijateljskim odnosima.
Jovanka Broz je znala svoga supruga, ona ga je poštovala i, po meni, bila idealna, prava supruga. Ali ja sam rekao ono što sam rekao i to mogu uvijek ponoviti. To su riječi tajnika Badurine. Ja njega nisam pitao je li musliman, ali znam da mi je rekao da voli muslimane. Još 1968. godine, kad nisam primio ponuđenu čašu alkohola s njegove strane, rekao sam mu: "Predsjedniče, ja vas toliko poštujem da iz vaše ruke ne bih nipošto mogao primiti ono što mi Bog zabranjuje, jer vi ste nama dali slobodu vjeroispovijesti." Shvatio sam da mu se taj moj potez dopao.

Tito i Jovanka

Ovih dana u hrvatskim medijima pojavili su se transkripti sjednica vodstva SFRJ početkom '70-ih godina, iz kojih se vidi da su tadašnji čelnici i Izvršni biro Predsjedništva intenzivno raspravljali o braku Jovanke i Tita, odnosno da je Tito živio u jednoj vrsti izolacije od Jovanke, koja nije dopuštala ni suradnicima ni rodbini pristup njemu. Jeste li se Vi za svojih posjeta mogli uvjeriti da nešto nije štimalo u njihovim odnosima?
To ne znam i mislim kako se radi o novinarskim patkama.
Ali stenogrami su navodno autentični.
Ja mislim da se Jovanka nije mnogo miješala, ali ga je čuvala kao svoga muža da ga previše ne uznemiravaju i provociraju. Jesam čuo i čitao u medijima da je zabranjivala Kardelju i drugima da ga "pumpaju", ali, kažem, u to se nisam mogao uvjeriti. Nismo se baš toliko sretali, a ljudi pričaju svašta.
Tito je bio jedan od predvodnika politike trećeg svijeta i pokreta nesvrstanih, gdje je bilo i mnogo islamskih zemalja. Danas se postavlja pitanje je li ta politika bila dvolična, pogotovo ako se zna da je istovremeno, primjera radi, SFRJ trgovala oružjem i s Izraelom i s njegovim arapskim susjedima?
Ja tvrdim da Tito nije mrzio ljude ni po vjeri ni po naciji. On je imao svoju određenu politiku, politiku aktivne i miroljubive koegzistencije, i želio i da Židovi i muslimani žive u dobrim odnosima, ali ne i nekakav ekspanzionizam, fašizam...
Jeste li Vi osobno Titu i Jugoslaviji otvorili prostor za ulazak u Irak i suradnju sa Saddamom Husseinom, danas američkim neprijateljem br. 1?
Tito je imao odnos s Ahmedom Hasanom Behruom, kojemu je Saddam bio zamjenik, a kasnije ga naslijedio. U to doba on je odnos sa Saddamom ostavio Hamdiji Pozdercu i drugima. A kakav je bio odnos Tita i Saddama, to ne mogu reći. Ali znam da bi Tito sigurno bio protiv američkog napada na Irak ili bilo koga. Bio je protiv blokovske podjele svijeta, a kada je Istok pao, Amerikanci su uzeli barjak i slavu blokovskog rušenja kako to ne bi uradili Jugoslavija i Tito, nagrnuvši protiv same SFRJ.
Kako gledate na novu krizu oko Iraka i mislite li da će na kraju ipak doći do rata?
Amerika vodi svoju politiku u korist Izraela i otimanja nafte na Bliskom istoku. Budući da je Irak na tom području dosta jak, onda su odlučili da se prvo obračunaju sa Saddamom, premda nemaju nikakvog razloga za to. Krenu li u rat, onda su oni fašisti. Zašto oduzimati drugim narodima slobodu, uostalom zašto je narod u Iraku kriv? Zašto su krivi oni svatovi u Afganistanu?
Biste li, otkrije li se izravna veza Saddama s krvavim napadom 11. rujna, onda podržali napad i njegovo svrgavanje?
Nikada nisam podržavao ničiju ekspanziju na drugi narod. Osudio sam Saddamov napad na Kuvajt, ali ga ne mogu osuđivati sada kada ga ovi žele izbaciti iz njegove zemlje, uzeti mu sve što ima. Ne nude ništa drugo osim rata. To je sramotna politika Amerike i Busha, kojega sada osuđuju i njegov narod i čitav svijet.
Rat je zadnje sredstvo kojim se mogu rješavati neka pitanja. Što se tiče odnosa koje ste spomenuli, oni postoje između Busha i Bin Ladena, odnosno Al-Qa’ide. Amerika je stvorila Bin Ladena. Sve što je naučio, naučio je u Americi. Ali ja tvrdim da Bin Laden nije to uradio 11. rujna, nego Amerikanci sami sebi.

Američki đak

Na osnovi čega to tvrdite?
To su učinili kako bi okrenuli svijet protiv muslimana, jer su u Južnoj Africi bili osuđeni zbog fašističke politike i Amerikanci i Izraelci. I odmah poslije toga počeli su raditi na ovome.
Znači, Vi kategorički tvrdite da je 11. rujna Amerika napala samu sebe.
Ja mislim da je to to, jer ne mislim da netko ima snagu tako povrijediti američki zračni prostor i za pola ili sat vremena bombardirati New York pa Washington. Kakva bi to bila velesila kad bi je svaka šuša mogla ugroziti? U napadima nije stradao niti jedan ministar ili Židov koji je nešto značio, što znači da se to spremalo.
Kad ovakvo što tvrdi jedan poglavar islamske zajednice, onda to ima posebnu težinu. Imate li konkretne dokaze?
Ma, kakve dokaze? Ja nemam ni pištolja ni noža. Ni čakiju, onu najmanju nemam. Samo znam da je Amerika velika sila, da je dobro zaštitila svoj zračni prostor i da se ne može netko sa strane igrati te napadati i rušiti je. To je učinio netko iz Amerike.
Tko konkretno?
Ja ne mogu tvrditi, jer nemam nikakve dokaze. Daleko sam od islamskih centara i nekakve aktivne politike. Ali imam pravo razmišljati o tome.
Vratimo se na kraju još jednom ovdašnjim prilikama. Koliki životni vijek predviđate novoj državnoj zajednici Srbije i Crne Gore? Vama se zamjera jugonostalgija, pa i onaj svojevrsni ugovor o nenapadanju s patrijarhom Pavlom.
— Želim joj sve najbolje, kao i svojoj Bosni, ili svakoj drugoj državi, ali o tome ne želim govoriti, jer se ovdje sve može nakaradno shvaćati. Neka to rade političari, koji prave sebi kako im je najbolje. Ja jesam jugonostalgičar i ne stidim se toga, jer je u islamu voljeti domovinu dio vjere. Ja volim svoju domovinu, Bosnu, a u životu nisam mrzio niti jednu naciju ili državu. Bože sačuvaj. Ali volio sam Jugoslaviju jer sam u njoj odrastao i kao čovjek, i kao imam, i kao muftija. Ona se pretvorila u nešto što ja nisam mogao spriječiti. Ja sam sa svoje strane činio i učinio da ne dođe do rata na ovom području za koje sam odgovoran. Na području beogradskog muftijstva nije bilo u toku tog rata ni jedne muslimanske ili srpske ljudske žrtve, na što sam veoma ponosan. To je i Bogu i ljudima vrlo drago.

Voditelj Internet odjela: Augustin Gattin
Internet podrška: Sistemi.hr
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999-2007.