ponedjeljak, 3.3.2003.


	novosti teme dana ekonomija kultura mozaik crna kronika

	županija split zadar šibenik dubrovnik bih

	pressing feljton kolumne osmrtnice zadnje vijesti

	impresum prometni vodič kretanje brodova mali oglasi

	kontakt linkovi arhiv e-mail adresar



	strana 6 od 10

OD VENECIJE DO DUBROVNIKA -ALPE ADRIA SAILING TOUR

NATJEČAJ ZA PRVOG SKIPERA SPLITA

Piše Mario GARBER

Ovih dana Split će uplovit u jednu novu jedriličarsku storiju jer će se konačno na vrhu grada donijeti odluka sudjeluje li najsportskiji grad na svitu i metropola s Hrvatskim jedriličarskim savezom te još tri jedriličarska kluba u velikom festivalu jedrenja što ga od Venecije do Dubrovnika u svibnju priređuje pod nazivom Alpe Adria Sailing Tour grupa poslovno maštovitih i sposobnih ljudi na čelu s Tomasom Gozdeckijem kao izvršnim šefom, hrvatskom dijelu Jadrana poznatijim kao nekadašnjim bossom svih ACI marina.
Konkretno se radi o tome da Split kao grad organizatoru prijavi svoje sudjelovanje unajmljivanjem jednog od ponuđenih jedrilica koje su za tu promiđbenu priliku izrađene u talijanskom brodogradilištu. Cijena je 35 tisuća eura, što nije malo, ali nije ni puno kad se zna kako se lako i bez pokrića na sve strane troše novci. Međutim, kakvi smo mi već, nas ne zanima vrijedi li nam išta sudjelovati u toj regati u sportskom i svakom drugom smislu, nego koliko će zaraditi onaj Gozdecki koji je zapamćen iz svog mandata u ACI marinama.
Zato bi po nekima najbolje bilo da Split odbije sudjelovati u tome. A to bi značilo da će se regata odvijati od Venecije do Dubrovnika tri tjedna tijekom svibnja i da će taj spektakl karavan stati usred svakog od gradova, na rivama gdje će prenoćiti u općem šušuru za najavu nove sezone. Dakle, u Veneciji, Trstu, Piranu, Kopru, Puli, Poreču, Zadru, Šibeniku, Makarskoj i Dubrovniku. Osim u Splitu.
Naravno da se to neće dogoditi, ali mnogi bi tako postupili samo zbog Gozdeckija. A sve se to moglo lako izbjeći. Trebalo se samo puno prije Gozdeckija sjetiti da ima mjesta takvoj ideji. Kao što kaže poznati naš skiper Mišo Mrduljaš koji vozi Hanžekovićevu Anadoru - takvu blistavu ideju već smo uostalom imali još u Jugoslaviji i zvala se Dalmacija kup a jedno od sposobnijih i poznatijih organizatorskih imena pamti se i po golfu, sjećate se prezimena Marinović.
Svojim nesudjelovanjem Split više ne bi mogao napakostiti ni Gozdeckiju ni regati jer je na samom vrhu regata priznata i uvrštena u naš kalendar, na sastanku Hrvatskog jedriličarskog saveza kojem je predsjednik Goranko Fižulić. Domaćin i priređivač regate u ime Saveza jest dubrovački klub Orsan. I Šibenik je već potpisao ugovor da će unajmiti brod, a Dubrovnik je do daske u tome. Sve skupa, međutim, ima mjesta za samo dvanaest posada jer talijansko brodogradilište do starta regate ne namjerava proizvesti više od 12 brodova tog tipa. A Gozdecki tvrdi da na spisku ima već 15 zainteresiranih.
Nekidan je bio i u Splitu na sastanku sa Željkom Sikiricom, zamjenikom gradonačelnika Slobodana Beroša odsutnog zbog bolesti. Dogovoreno je da se povratkom gradonačelnika ovog tjedna riješi kako se to kaže financijska konstrukcija jer će u tome presudnu ulogu imati sponzori koji opet u velikom putujućem jadranskom karavanu kroz tri zemlje Italiju, Sloveniju i Hrvatsku s nastupima pred Venecijom (Piazza San Marco) i Dubrovnikom pronalaze svoj interes.
Nije dakle više toliko upitno hoće li Split sudjelovati nego tko će ga zastupati. Kad sponzori skupe novac sigurno će time kupiti i pravo da izaberu posadu a tko zna hoće li sponzori biti jedriličarski pametni da izaberu i pravu posadu koja će jedan Split reprezentirati dostojno da se ne osramoti. I tko će onda na kraju presuditi. Treba li za tu priliku izabrati nekog jedriličarskog izbornika koji će raspisati jedan objektivni natječaj.
Veliko ime splitskog skiperstva Mišo Mrduljaš "šapće" nam prave argumente:
- Najprije treba shvatiti da nije svejedno jedriti u olimpijskim klasama i u krstašu. Mi imamo velika jedriličarska imena ali treba znati specifičnosti ovakve regate koja se najviše naslanja na navigacijske posebnosti. Skiper mora biti perfektan poznavatelj kurenata i vjetrova, meteoroloških zamki našega Jadrana, pa i najveći majstori match-race jedrenja u takvoj konkurenciji mogu izvisiti. Zato posada Splita mora dobro biti izbalansirana za takvu regatu a nisam siguran da će to biti izvedivo jer će se pravi jedriličarski kriteriji baciti u drugi plan zbog interesa sponzora koji daje novac. Može se razmisliti o tri posade koje bi se smjenjivale u etapama, recimo od Venecije do Zadra, pa do Splita, i onda do Dubrovnika.
Natječaj je otvoren, Split ima toliko dobrih jedriličara da ova uvodna faza u regatu izgleda još i zanimljivija od samoga nastupa na njoj. Kome mjesto u posadi? I sponzor mora voditi računa o specifičnostima koje ističe Mišo Mrduljaš jer ni sponzoru se ne isplati na regati biti posljednji. Jedan od sponzora je BMW i odmah je unajmio najbolje ime svjetskog jedrenja Petera Holmberga za glavnog skipera, ali vodi računa i o drugim članovima posade tražeći nadomjestak upravo za poznavanje svih tajni Jadrana. Mrduljašev prijedlog za etapne posade nudi već "političko" rješenje problema jer umjesto samo pet-šest jedriličara Split bi na taj način sudjelovao s najmanje petnaest svojih velikih imena.

TROFEJ AMERICA’S CUPA NAKON 152 GODINE VRAĆEN U EUROPU

LAVINA S MATTERHORNA

Prvi europski osvajač America’s Cupa dolazi iz Švicarske, zemlje bez mora, sindikat Alinghi bogataša Ernesta Bertarellija s kormilarom Russellom Couttsom pobijedio je Team New Zealand sa 5:0. Coutts postao trostruki osvajač i sa 14 pobjeda u nizu oborio rekord Dennisa Connera

Švicarska jedrilica Alinghi ušla je u povijest kao prva europski pobjednik America’s Cupa, nakon što su u velikom finalu u Aucklandu sa 5:0 pobijedili branitelje naslova Team New Zealand.
Peta finalna utrka nije ponudila previše drame, Alinghi je vodio od starta do cilja i sa prednošću od 45 sekundi ušao u cilj, okončavši dvotjedne "jade" Novozelanđana, koji čak dvije finalne utrke nisu završili zbog prodora vode u brod i spektakularnog pucanja jarbola.
I u petoj im se slomio karbonski držač spinakera kada su počeli stizati Alinghi, te je sada očito da bi Black Magic izgubio finale od bilo kojeg izazivača jer su imali najgori brod.
Konačna pobjeda mutinacionalne švicarske momčadi, čiji je utemeljitelj biotehnološki magnat Ernesto Bertarelli, a ključna osovina novozelandski par kormilar Russell Coutts i taktičar Brad Butterworth, označila je povratak jedriličarskog "Svetog Grala" u Europu, nakon 152 godine otkad je u premijernom izdanju na britanskom otočku Wight škuna America pobijedila englesku Auroru.
Najstariji sportski trofej na svijetu dosad su osvajale samo tri nacije — Novozelanđani, Australci i Amerikanci, koji su ga držali neprekidno 132 godine i čak ga velikim čavlom zakucali u New Yorku, sigurni da im nitko neće uzeti. Godine 1983. morali su ga vaditi iz vitrina jer su im ga preoteli Australci, a potom i Novozelanđani, da bi sad došao u posjed zemlje koja nema more, ali je zato okupila najbolju posadu na svijetu i napravila najbolji brod. Nikad se u povijesti America’s Cupa nije dogodilo da naslov osvoji momčad koja je po prvi puta sudjelovala.
Osjećam neopisivi ponos zbog onog što je napravio Alinghi. Zapravo, bila je to regata iz snova jer mi nismo imali nijednu slabost — kazao je Coutts, koji je sebi za 41. rođendan poklonio treći America’s Cup — dva je uzeo sa Team New Zealandom — ali i rekord od 14 pobjeda u nizu u finalima, čime je preskočio legendarnog Dennisa Connera.
Najsretniji je bio Bertarelli, 39-godišnji multimilijarder koji uspješno vodi tvrtku Serono, a koji je konačno ostvario europski san o America’s Cupu, kojeg su tijekom 152 godine pokušali osvojiti tada najbogatiji ljudi Europe — engleski "Kralj čaja" Sir Thomas Lipton, Baron Bich i talijanski modni magnat Patrizio Bertelli.
Naravno da sam sanjao pobjedu, ali zadnju godinu uistinu nisam ni pomislio na trijumf sve dok nismo poveli sa 3:0 u finalu. Drago mi je što sam bio onaj početak lavine sa mog Matterhorna, onaj sitni komad leda koji se odlomio, potom sa sobom uzimao dizajnere Simmera i Vrolijka, Couttsa i Butherwortha, s njima i najbolju posadu na svijetu. Ta lavina se dokotrljala sve do Novog Zelanda — bio je sretan Bertarelli, o kojem će ovisiti daljna sudbina Kupa, zbog kojeg je Novi Zeland u tri zadnja mjeseca 2002. zaradio čistih 358 milijuna dolara.
Naime, kako Švicarska, zbog objektivnih razloga, ne može na svom tlu organizirati sljedeći America’s Cup 2006. ili 2007., jer pravila dopuštaju samo jedrenje na moru, a ne na jezerima.
Zato će biti zanimljivo tko će biti prvi europski domaćin, zasad je najveći kandidat portugalska luka Cascais blizu Lisabona, potom Napulj, St. Tropez, Marseille, Monte Carlo, Palma de Mallorca i Barcelona. Među imenima koje navode novinske agencije zasad se ne spominje ponuda Hrvatskog jedriličarskog saveza da Hrvatska bude domaćin.

Svi Alinghijevi ljudi

Prvi europski pobjednik America’s Cupa, švicarski Alinghi, zapravo je multinacionalna momčad u koju su uključeni jedriličari iz čak jedanaest zemalja.
Vlasnik momčadi Švicarac Ernesto Bertarelli ujedno je i navigator, a još je sedam Švicaraca u ekipi. Kormilar Russell Coutts je Novozelanđanin, kao i taktičar Brad Buttherworth i još šest članova posade, dok je vrlo važnu ulogu kao pomoćni kormilar obavljao dvostruki olimpijski pobjednik Nijemac Jochen Schümann.
Ostatak posade čine tri Francuza, po dva Amerikanca, Kanađana, Nizozemca i Australca, te po jedan Danac, Južnoafrikanaca i Talijan.
Prosjek godina članova posade je 35, a službeni proračun je 55 milijuna dolara, mada neki izvori navode da je potrošeno i 30 milijuna dolara više. Sada se zna i da je kormilar Russell Coutts dobio za prelazak iz Team New Zealanda u Alinghi pet milijuna dolara.