SLOBODNA U MILANU - DARIO
ŠIMIĆ KAPETAN HRVATSKE
NOGOMETNE REPREZENTACIJE I PRVOTIMAC MILANA
PLAĆENI ŽIVOT POD PRITISKOM
Šimić je profesionalac za primjer. U zgusnutom rasporedu obveza uvijek će naći
vremena za novinara. Poslije povratka iz Moskve gdje je u okviru Lige prvaka Milan
pobijedio Lokomotiv (1:0) poslijepodne je odradio trening u Milanellu, kampu rossonera
smještenom četrdesetak kilometara izvan grada. Susreli smo ga predvečer nedaleko
stadiona San Siro, blizu rezidencije Šimićevih, gdje Dario stanuje sa suprugom, Zagrepčankom
Jelenom. Dovezao se u skupocjenom BMW X5, dobro raspoložen i evo njegove priče
Dario Šimić već petu godinu stanuje u Milanu. Od odlaska iz Dinama najprije je četiri
sezone proveo u Interu, a ljetos je prešao u Milan. Imao je sreću igrati s najvećima.
Među nerazzurima s veličinama poput Ronalda, Vierija i Roberta Baggija..., a u
rossonerima igra uz bok s Rivaldom, Maldinijem, Rui Costom...
Tek je zakoračio u 28. ljeto u životnom kalendaru - rođen je 12. studenog 1975. godine
- a već sad slobodno može kazati da je ostvario briljantnu karijeru.
U reprezentaciji je zabilježio 53 nastupa, igrao je na europskom i dva svjetska
prvenstva, a najvećim uspjehom drži broncu iz Francuske 1998. godine. Trofeje je osvajao
s Dinamom - četiri prvenstva i četiri kupa - a igračku kvalitetu potvrđivao je igrajući
u redovima dva slavna talijanska kluba. U blistavoj biografiji nedostaje samo scudetto,
naslov prvaka Italije jedina je neostavarena nogometna želja.
BMW I LEVISICE
O nastupima u dresu Milana, prvenstvenoj utrci s Interom i
Juventusom, ambicijama u Ligi prvaka, svojim suigračima, reprezentaciji i svemu ostalom -
Dario Šimić govorio je za Slobodnu za susreta u Milanu.
Šimić je profesionalac za primjer. U zgusnutom rasporedu obveza uvijek ce naći vremena
za novinara. Poslije povratka iz Moskve gdje je u okviru Lige prvaka Milan pobijedio
Lokomotiv (1:0) poslijepodne je odradio trening u Milanellu, kampu rossonera smještenom
četrdesetak kilometara izvan grada. Susreli smo ga predvečer nedaleko stadiona San Siro,
blizu rezidencije Šimićevih, gdje Dario stanuje sa suprugom, Zagrepčankom Jelenom.
Dovezao se u skupocjenom BMW X5, dobro raspoložen. Jednostavno odjeven; u levisice i
jaknu, nije ostavljao dojam nekoga tko zarađuje milijune godišnje. Sugovornika će
osvojiti skromnošću, u razgovoru rječit i zanimljiv, u svakom slučaju po mnogo čemu
iskače iz ukalupljene priče o nogometašima.
Stvarno je lijepo igrati u Milanu, imamo fantastičnu momčad. Igrače koje bi svatko poželio.
Milan izgleda moćno, gotovo nepobjedivo. Naravno, može se još i bolje. Nije za
usporedbu s onim sastavom s početka devedesetih, nepobjedivim Milanom koji je osvojio sve
živo, četiri prvenstva i europsku titulu. Nismo dosegli taj nivo, ali smo u odnosu na
prošle sezone napravili veliki iskorak - kazuje Šimić.
Momčad Carla Ancelottija drži primat u Serie A, zajedno s Interom i Juventusom borit će
se za titulu. U europskoj Ligi prvaka Milan uvjerljivo gazi, dva kola prije kraja
razigravanja po skupinama rossoneri su osigurali mjesto u četvrtfinalu.
Zasad je sezona pozitivna. Milan je velik klub, uspjehom se smatra samo kad se završi s
trofejom. Iako nije lako momčad stvoriti preko noći. U prvenstvu će se sve rješavati u
završnici, u zadnjim utakmicama. Nezahvalo je bilo što prognozirati, ali mislim da imamo
lakši raspored nego Juve i Inter. Ali to ne mora ništa značiti. U Europi želimo otići
što dalje, Real, Manchester United i, siguran sam, Juventus biti će naši glavni
rivali...
Osjeća li se pritisak u svlačionici Milana kad se zna da je ove sezone trofej imperativ?
Pritisak uvijek postoji. Pet je klubova u Italiji koji svake sezone jure po scudetto.
Juventus, Milan, Inter, Roma i Lazio svake godine ulaze s istim ambicijama. A prvak može
biti samo jedan. Kad igraš u velikom klubu onda su pritisak i velika očekivanja sasvim
normalna stvar. Uostalom, zato smo i plaćeni da živimo s pritiskom...
Kako ste se snašli u svlačionici punoj zvijezda?
Brzo sam se uklopio, lako prilagodio. Dobar sam sa svima, iako među igračima nema
velikog prijateljstva. Zajedno sam unutar svlačionice, puno je utakmice, stalno smo skupa
tako da one slobodne sate ne provodimo zajedno. Bilo bi stvarno previše još da izlazimo
vani zajedno. Najbolji sam sa Seedorfom i Nestom.
Kakva je atmosfera u svlačionici?
Mnogo je zvijezda na okupu. Jasno da su nogometaši pomalo tašti, pa i one najveće
zvijezde. Ali u Milanu nema izdvanja. Ako primjer može biti Maldini, ako je on normalan,
onda je jasno da svi ostali moraju poštovati ustaljeni red kakav postoji u velikom klubu.
Da nije tako vjerojatno bi takav izgrednik bio odstranjen. Svi su se podredili klubu,
uspjeh momčadi je na prvom mjestu, a kad se pobjeđuje onda je bolje i svakom od nas.
Je li Milan ipak veći klub od Intera?
Može se reći da su Juve i Milan ipak pola stepenice iznad ostalih, pa tako i Intera.
Iako je u organizacijskom smislu Inter napravio mnogo zadnjih nekoliko godina. Zahvalan
sam Interu na svemu što sam tamo ostvario, a oni su prepoznali moj pošten odnos prema
poslu. S navijačima sam se rastao na korektan način, nikad nisam s njima imao problema,
pa ni onda kad sam prešao u Milan.
DOKLE U MILANU
Nedostaje vam samo scudetto...
Jako mi žao što nismo osvojili prvenstvo. Prošle godine smo imali sve u svojim rukama,
a onda se dogodila ta nesretna utakmica protiv Lazija u Rimu. Nije lako osvojiti scudetto,
ali nadam se da ću to uspjeti sa Milanom.
Nakon četiri godine u Interu bilo bi lijepo ostati četiri sezone među rossonerima...
Jasno, volio bih ovdje ostati što duže. Ali u ovako velikim klubovima sve se brzo
mijenja. Stalno se kupuju igrači, ovdje dolaze najbolji nogometaši svijeta. Zadovoljan
sam ovim što sam napravio, što će biti dalje vidjet ćemo. Htio bih ostati što duže,
ali ako bi otišao u šestom mjesecu ne bih bio nesretan, napravio sam mnogo. Jeste li zadovoljni svojim igrama ove sezone?
Mislim da mogu biti jako zadovoljan. Lakše se uklopiti u momčad koja igra dobro. Problem
je bio što sam prošle sezone bio dvaput ozlijeđen, odigrao sam desetak utakmica u
sezoni. Igrao sam na stoperu, sad sam na boku gdje se ipak više trošim. Kvalitetom mogu
bolje, a zadovoljan sam kvantitetom. Odigrao sam dvadesetak prvenstvenih utakmica u nizu,
gotovo sve utakmice u Ligi prvaka. Moj zadatak je da prvenstveno pokrivam obrambene zadaće.
Pokrivam veliki prostor, sedamdesetak metara gore-dolje, nije lako ispratiti svaku akciju
do kraja. Roberto Carlos na toj poziciji igra savršeno, ali on je samo jedan. Kažem,
zadovoljan sam, svjestan da će biti i kriza, ali ako prođem ovu sezonu sljedeća će
biti lakša.
Tko je najbolji nogometaš s kojim ste igrali?
Možda bi čovjek najprije promislio na Ronalda, ali on nije bio u nekakvoj formi kad je
igrao u Interu, često je bio ozlijeđen. Vieri je vjerojatno najbolji s kojim sam igrao.
Ali najviše me impresionira Maldini. Pravo je čudo koliko dugo traje, on već punih 18
godina igra na najvišoj razini. Svaka čast, Maldini može biti uzor svakom igraču.
Tko vam je najnezgodniji napadač?
Možda Di Vaio, on je stvarno nezgodan, mnogo se kreće, stalno traži loptu, otvara
prostor. Ali na svakoj utakmici u Italiji susretneš se s napadačem koji je opasan, koji
sve zna s loptom. Čim se malo opustiš riskiraš da primiš gol.
Koncem ožujka reprezentaciju čeka odlučujući ogled kvalifikacija za Euro 2004. protiv
Belgije u Zagrebu. Kakva su vaša očekivanja?
Najprije se nadam da će svi biti zdravi. Moramo vjerovati u uspjeh, jer možemo napraviti
dobar rezultat. Imamo dobrih igrača na raspolaganju. Nakon dva loša rezultata na startu
sposobni smo okrenuti stvari.
Jeste li Vi lider današnje reprezentacije? Dužnost kapetana velika je odgovornost...
O sebi je uvijek glupo govoriti. Uvijek sam davao sve od sebe. Osjećam odgovornost kad
god izađem na teren. Neka mi uložimo maksimum, pa što bude, to je najvažnije. Kad to
napraviš onda nemaš što sebi zamjeriti.
NAŠA LIGA SVE JAČA
Pratite li hrvatski nogomet?
Ne toliko redovito. Ali znam što se događa. Čujem se s kumom Silvijom Marićem, drago
mi je što se opet potpuno posvetio nogometu. Kad je spreman onda je stvarno sposoban za
najveće stvari. Mislim da će hrvatska liga biti sve jača. Vani je došlo do zasićenja
tržišta. Svaki klub ima tridesetak igrača, zadnjih godina kupovalo se sve živo. Zato
je našim mladim igračima sve teže pronaći klub u inozemstvu. A osim toga nema igrača
koji će svojim dolaskom napraviti veliku razliku u kvaliteti. Ne možemo ni proizvoditi
ekstra igrače svake godine.
Imate li želju igrati negdje drugdje osim u Italiji?
Neću biti neskroman, pa sad reći da bih želio Real ili Barcelonu. Jer, poslije Intera i
Milana ne znam što bi više čovjek mogao poželjeti. Tko zna što život nosi. Stvarno
sam imao ogromnu sreću igrati u pravim klubovima, sa svim tim velikim igračima i učiti
od njih, jer ima se što naučiti. Samo dragom Bogu mogu zahvaliti što sam dobio ovakvu
prigodu.