strana 3 od 10

STANOVI NA KOLOVARAMA - POBJEDU NAD OSIJEKOM
TRENER ZADRA OSEBUJNO PROSLAVIO

SIMUNIĆ vjeran moru!

Odavno se u Stanovima nije čuo takav pljesak na otvorenoj sceni kakav je bio nakon pobjede Zadra protiv Osijeka. Ruku na srce, prikazani nogomet nije bio rapsodija, niti se umiralo od ljepote, niti je igra Zadra zaslužila neke osobite hvalospjeve.
Ali se jedno mora priznati, Vjeran Simunić je na najbolji mogući način "crnu rupu" viđenu u srazu s Pomorcem, pretvorio u nešto ružičasto i obećavajuće.
Svi pod istu zastavu — kazivao je Simunić prije subotnjeg sraza s Osječanima. Što mu se snilo to se na koncu i zbilo.
Kad dišemo i živimo kao jedan, kad na travnjaku iskažemo zajedništvo i zajednički duh, onda problema nema, niti ga smije biti. To govorim otkako sam došao u Zadar, potvrda takvog razmišljanja je ova vrijedna pobjeda, koju, zajedno mogu potpisati, igrači i navijači, zapravo svi kojima je Zadar u srcu. Fala svima — ponavljao je Vjeran dugo nakon utakmice.
U odnosu na viđeno u tjednu prije, Zadrani su doista ponudili nešto novo. Iz više razloga Simunić je bio prisiljen kombinirati s prvom jedanaestoricom.
Čist pogodak pokazala se vezna linije, s Jakovom Suraćem iza leđa napadačima Draganu Blatnjaku i Velimiru Brašniću koji su nerijetko križali i miješali osječku obranu. K tomu Tetteh Amugi i Nino Sablić bili su dobri Suraćevi pomagači. Na vrijeme su onemogućavali sve pokušaje osječkog napada, ali su znali gurnuti koju upotrebljivu loptu prema naprijed. Uglavnom pristup cijele momčadi bio je posve drukčiji, nego u slučaju Pomorac. Trčalo se, uklizavalo, prijetilo vrataru Ivanu Turini, koji je najzaslužniji da su Osječani u Gradski vrt otišli sa samo jednom loptom u mreži.
Kako je samo zaustavio onaj udarac Velimira Brašnića na isteku prvoga dijela. Skoro sam se zabrinuo na poluvremenu, da će nam se ta neiskorištena prigoda vratiti na najgori način. Na sreću, taj, ali ni onaj neuspio pokušaj Dragana Blatnjaka u 89. minuti nisu imali negativnog odjeka na konačan ishod. Tri velika boda su u kući to je najvažnije — veselo će Jakov Surać, kapetan momčadi.
Slavlje se u svlačionici nije dugo stišavalo, igrači su dali oduška, a Simunića su novinari podsjetili na obećanje da će skočiti u more ukoliko se Zadar domogne velikoga plijena — tri boda. Razum je na sreću bio jači od emocija, pa je Splićanin ipak u subotu ostao na suhom. Ali mu vrag nije dao mira te je u nedjelju nakon treninga upriličio hepening na Kolovarama, bućnuo se u hladno more kojem temperatura nije iznosila više od trinaest stupnjeva. Svaka čast, kume!

ŠUBIĆEVAC OKO VRATA
ŠIBENČANI KRATKIH RUKAVA I POSLIJE KAMENA (0:4)

Nepodnošljiva lakoća gubljenja

Vidačak: Četiri tisuće gledatelja na utakmici, pa to mi možemo samo sanjati! A igra!? Solidno smo djelovali prvih dvadesetak minuta, a onda se poslije prvog primljenog gola sve raspalo

Nepodnošljiva je lakoća gubljenja kakvu iskazuju nogometaši Šibenika u ovoj sezoni. I u Velikoj su ostali kratkih rukava, ostali su bez željenog prvog proljetnog boda, čak i bez prvog proljetnog pogotka.
Ne znam što ću vam reći od muke. Ne samo zbog poraza. Da čovjek ne povjeruje svojim očima, kad vidi događaje na terenu i oko njega. Četiri tisuće gledatelja na utakmici, pa to mi možemo samo sanjati! A igra!? Solidno smo djelovali prvih dvadesetak minuta, a onda se poslije prvog primljenog gola sve raspalo. Naš problem je u tome što najmanje daju oni, od koji se logično najviše očekuju ili igrači u najboljim godinama. Znam da je svima već smiješno naše kukanje zbog promašenih prilika, ali mi smo kod 0:0 imali dvije izrazite prilike. To što su promašili Župan i Bulat sigurno ne bi Joško Popović, koji je davao golove i iz situacija, koje su jedva mirisale na šansu — jadao nam se Zvonko Vidačak, direktor Sunca.
A Šibenčani su mogli imati Popovića u svojim redovima. Prije odlaska u Kamen vježbao je na Šubićevcu za koji je sentimentalno vezan s jasnom nakanom da se vrati na šibenski travnjak. Je li otišao zbog toga što Šibenik nema (dovoljno) novaca ili zato što je prevladao rezon "da ne treba trošiti novac na staru ragu"!? A stara je istina da se igrači dijele na kvalitetne i slabe, a ne stare i mlade.
Na Šubićevcu je, što kriti, poslije dva kola sazrijeva stav da će se klub teško spasiti od ispadanja bez pojačanja. Prostor je za to sužen kao nikad. Prema aktualnim propisima mogu se dovesti samo povratnici iz inozemstva ili igrači koji uspješno okončaju arbitražni rat sa svojim sadašnjim klubom.
Opet je aktualna i dvojba je li valja mijenjati način igre s obzirom da se u sadašnjem sustavu lako primaju golovi, a teško zabija i u prijateljskom susretu sa županijskim ligašem Vodicama. I u tom pogledu već spomenuti Vidačak ima svoje mišljenje:
Ta dvojba ne bi postojala kad bi svatko od prvotimaca igrao u skladu s taktičkim uputama i, što je važnije, prema svojim realnim mogućnostima. I ja sam dugo igrao nogomet, ali mi nije padalo na pamet da kao stoper vučem loptu, kad nisam stvoren za to. A to nekim našim standardnim igračima kao da nije jasno. Zato držim da je klupa bolji lijek od promjene načina igre cijele momčadi.

Voditelj Internet odjela: Augustin Gattin
Internet podrška: Sistemi.hr
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999-2007.