strana 1 od 10

S BALUNOM U MALOM PRSTU - ALMIR TURKOVIĆ, HAJDUKOVA EKSTRA KLASA OBJAŠNJAVA POBJEDE U KOSTRENI I POLJUDU

Nikad nisam igrao s boljim od Rapaića!

Nisam se nadao da će biti ovako dobro. Bilo mi je važno zabiti u prvoj utakmici na Poljudu, htio sam da me prihvate suigrači i publika, da znaju da mi mogu vjerovati. U Kostreni sam izbio u prvi plan, ali to je rezultat igre cijele momčadi. Samo tako netko može iskočiti, jučer sam to bio ja, sutra će biti Miki, prekosutra Bule, Krpan, Srna ili netko drugi

Dvije utakmice bile su više nego dovoljne. S golom Slaven Belupu u Poljudu te dva komada Pomorcu u Kostreni Almir Turković dokazao je igračku ekstra klasu. Na travnjaku je potvrdio ono što se u najavama govorilo, a to je da će biti pravo pojačanje "bijelih" za proljetnu prvenstvenu utrku s Dinamom.
Njegovo nogometno znanje nije ni bilo upitno. Jer, sarajevski loptački majstor, "nasljednik nezaboravnog Safeta Sušića" - tako su ga zvali - nogomet ima u malom prstu. Dvojbeno je bilo može li izdržati maksimalne napore. A Turković je istog trena sve nevjernike razuvjerio.
Današnji Hajduk juri na krilima dvojice nogometaša koji su ipak iz neke druge priče. Almir Turković i Milan Rapaić klasa su za sebe.
Iskustvo je ono što nas razlikuje od ostalih igrača iz HNL-a. Iskustvo je velika stvar — objašnjava Turković tajnu uspjeha jednog 32-godišnjeg napadača koji igra poput dvadesetgodišnjeg mladića. I bolje od njih.
Pogledaj Joška Popovića, on se približio četrdesetoj, a zabija i dalje. On je čudo. Nama je nekako lakše igrati jer smo prošli dosta teških utakmica. Ovi mladi moraju se tek dokazivati, ali ima tu krasnih igrača. Kad pogledam momčad Hajduka, tu svi znaju igrati, nema lošeg igrača.
Ne zaboravlja spomenuti Mikija Rapaića. S njim je, kaže, stvarno milina igrati.
Imao sam sreću igrati s odličnim igračima. Kad sam počinjao igrao sam sa Baždarevićem, Škorom i ostalima, ali nikad nisam igrao s boljim od Rapaića. Specifičan je igrač, on može uzeti loptu i sam riješiti utakmicu. Puno smo s njim dobili, on je lider na terenu i u svlačionici. Baš takav nam je igrač trebao. Lakše je i meni kad imam uz sebe nekoga poput Rapaića. Znaš da će te pogoditi u trepavicu ako treba...
O početku u majici Hajduka, s brojem pet na leđima, Turković kaže:
Nisam se nadao da će biti ovako dobro. Bilo mi je važno zabiti u prvoj utakmici na Poljudu, htio sam da me prihvate suigrači i publika, da znaju da mi mogu vjerovati. U Kostreni sam izbio u prvi plan, ali to je rezultat igre cijele momčadi. Samo tako netko može iskočiti, jučer sam to bio ja, sutra će biti Miki, prekosutra Bule, Krpan, Srna ili netko drugi.
Turković je po dvije sezone proveo u Zadru i Osijeku, pa sad s velikim simpatijama gleda prema događanjima u Stanovima i Gradskom vrtu. Žalosti ga što njegovi bivši klubovi nisu u boljoj poziciji na tablici.
Objektivno, mislim da je liga slabija nego prošlih godina. Ali ima tu solidnih momčad. Iznenadio me Slaven Belupo, držali su se sa deset igrača, tko zna kako bi završilo da nije Rapaić pogodio onaj slobodni udarac. Pa Varteks, oni su već godinama zajedno, bit će tvrd protivnik svima...
O prvaku će odlučivati međusobne utakmice, smatra Turković. Iako je svaka utakmica jednako važna i donosi tri boda, govori kako će derbiji s Dinamom biti presudni.
Zagrepčani imaju odličnu momčad. Ali mi ne trebamo razmišljati o njima, nego o svojoj igri. Svaku utakmicu idemo na pobjedu, samo tako se možemo nadati osvajanju prvenstva. Igramo napadački, teško nam je parirati jer nikad se ne znam odakle prijeti veća opasnost. U napadu se rotiramo Rapaić, Bule, Krpan i ja, svatko od nas može zabiti. To je naša prednost.
Nakon dva proljetna kola Turković ima tri gola na kontu. Međutim ne razmišlja o svojoj statistici već kaže da gleda samo igru svoje momčadi.
Čim počneš razmišljati o tome koliko ćeš golova postići ne bude dobro. Neka mi igramo i dalje dobro, pa nije važno tko će zabijati golove.
Turković je zadovoljan u Splitu. S obitelji, suprugom Almom i kćerkom Tajrom živi na Pazdigradu. Život potpuno drugačiji od onoga u Japanu gdje je proveo deset mjeseci igrajući u Cerezu iz Osake.
Tamo sam bio sam, bez ikoga svog. Razbolio sam se od muke. Više nisam mogao ni ući u avion od straha. Stalno se putuje, svaki drugi dan si u avionu, nisam više mogao izdržati. Dolazak u Split pravi je potez. Tamo se može više zaraditi, ali Japanci naplate sve do zadnjeg centa.
Sarajlija u dresu "bijelih" otkriva da nakon svake utakmice Hajduka na mobitel dobije dvadesetak poruka iz rodnog grada. I tamo splitski klub ima brojne navijače.
Dosta Željinih navijača navija za Hajduk — kaže Turković.

KAKO SIJEŠ, TAKO BEREŠ: ZORAN VULIĆ

Guštam momčad gurat naprid!

Trener "bijelih" Zoran Vulić ne spava na lovorikama. Dvije pobjede, šest bodova, pa šta:
Zadovoljan sam, ali nisam zadovoljan.
Vulić kao Pitija, jesam i nisam, gdje staviti zarez?
Bodovima sam zadovoljan, pa čak i jurišom od trideset minuta kad Pomorac nije stigao reagirati, bio je to dio naše fantastične igre. Ono što sam tražio. Da pritisnemo. Ja sam trener koji voli momčad gurat’ naprid, više volim da se igra na protivničkoj polovici, nego na mojoj. A nisam zadovoljan jer smo ubrzo prestali inzistirati na novim golovima, opustili smo se, mogli smo napraviti još zvučniju pobjedu. I nisam zadovoljan jer se vidi da nam fali uigranosti, bolje reć’ ima još puno prostora da nam igra bude tečnija. Fali nam mirniji završni pas.
Minuse smo s ove utakmice iscrpili, "fali mirniji završni pas", a pluseva još ima:
Molio bih vas da istaknete igru i ponašanje Hrvoja Vukovića, momak je odigrao dvije utakmice, protiv Slavena i sad u Kostreni zaista na visokoj razini. To me uistinu čini sretnim.
Dvojba Krpan ili Carević riješena je u korist Krpana, a Perica je odmah u petoj minuti asistirao za prvi gol Turkovića i onda u 16. još "isključio" Brajkovića:
Kako sijemo tako i beremo...
Poruka je dublja, tko besprijekorno radi na treninzima, tome se sve vraća s kamatama. Barba Biće bi rekao, "ljubi loptu, ona je ženskog roda, pamti, pa vraća". Prevedeno na Krpana kroz Vulićeve riječi znači:
Krpan je odličan igrač koji nije atraktivan, ali je beskrajno zahvalan. Treneri vole igrače koji ih neće izdati, koji maksimalno treniraju i u koje se naprosto mogu pouzdati. Ja neću staviti u momčad nekoga tko to ne zaslužuje, nema trenera koji tako ne radi jer u krajnjoj liniji vodi računa o sebi.
Turković je bio glavni junak:
On je zapravo drugi špic i sjajno se snalazi. Puno utakmica ima u nogama i golemo znanje. Svaki kiks protivničke obrane lakoćom kažnjava.
U srijedu se igra kup u Vinkovcima, prva protiv Cibalije, (a bit će i uzvrat):
Izgubili smo Mikija za Vinkovce, volio bih ja da se on odmori bez povrede, nego ovako. S Mišom ćemo popričati može li, je li puno tri utakmice u sedam dana. Vraća se zato Srna. I kup je jako važan, ne odustajemo unaprijed, niti šaramo sastav. Utrka za titulom je jedno i najvažnije, ali naš Kup otvara mogućnost da odmah uđemo u Kup UEFA bez kvalifikacija, odmah u razigravanje po skupinama...

Voditelj Internet odjela: Augustin Gattin
Internet podrška: Sistemi.hr
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999-2007.