strana 1 od 4

MALI NEGLAZBENI ZAPIS UZ IZVEDBU DONIZETTIJEVA
"LJUBAVNOG NAPITKA" U SPLITSKOM HNK-u

Injekcija životne radosti

Ili: o tome kako maestro Šutej, pjevač Mužek i intendant Štrljić, umjesto da iz teatra istjeruju "publiku 19. stoljeća", famoznu apatiju s početka ovdašnjeg 21. stoljeća liječe neograničenim količinama scenske radosti

Svi koji rado dudlaju stereotip o našoj posvemašnjoj apatiji trebali su se zadnje večeri u veljači naći u zgradi splitskog HNK na izvedbi Donizettijeve opere Ljubavni napitak. Vidjeli bi kako izgleda kad se potencijalnim apatičarima servira injekcijska doza nepatvorene umjetničke i životne radosti. To su oni povlašteni trenuci kad se vitalitet umjetnika prelije preko rampe i prenese na gledalište, te večeri pretežno ispunjeno mladima.
Pisac ovih redaka mutno se sjeća splitskog Ljubavnog napitka iz 1972. godine na pozornici Doma brodogradilišta Split i vrlo živo onoga iz 1985. s Marinom Jajić i Hridom Matićem. Ali, ovo najnovije izdanje s maestrom Vjekoslavom Šutejem, Adelom Golac Rilović, Tomislavom Mužekom, Tomislavom Bekićem i (u ovoj izvedbi) dobrodošlim povratnikom iz bijeloga svijeta Mišom Kravarom prava je svečanost. Novi dokaz da ovo podneblje ima neki tajni operni gen, koji samo treba prepoznavati, ne ometati ga i puštati ga da se razmaše.
Uzroka splitskom opernom preporodu koji se nazire sigurno je više. Najprije, maestro Šutej. Nije stvar samo u tome što sada izlazi pred splitsku publiku s popudbinom desetljeća i pol istinski spektakularne svjetske karijere, okrunjene televizijskim galama s facama kao što su Domingo i Carreras. Niti je tajna samo u tome što njegova ponovna pojava priziva operne uspomene iz druge polovice osamdesetih, nekih od najljepših u povijesti splitskog glazbenog teatra uopće, kada su za njegova glazbenog ravnateljstva Dunja Vejzović i Solovastru pjevali Don Carlosa. Stvar je prvenstveno u tome da on onom svojom neponovljivom – kako da je opišemo: šaljivo-dramatično-strastvenom – dirigentskom gestom za splitskim pultom, iza kojeg dirigenti izviruju kao iz mišje rupe, naprosto pripada i istinskom duhu ovoga grada i ponovno pronađenoj opernoj vokaciji njegova kazališta.
Drugi uzrok opisanog ozračja zove se Tomislav Mužek, tenor. Kako ovo nipošto nije glazbeni osvrt, neka nam bude dopušteno reći tek riječ-dvije o njegovoj scenskoj igri (o glasu najbolje govori njegov ispunjeni međunarodni rokovnik). Naime, česte televizijske izvedbe najzahtjevnijih svjetskih uprizorenja natjerale su nas postupno da se više ne zadovoljavamo operom kao "koncertom u kostimima", već sve više tražimo i prikladan lik i istinsku glumu.
Čini se kao da je Donizetti ulogu Memorina napisao upravo za Mužeka. Iako vrlo korpulentna pojava, Mužek se po pozornici kreće sa savršenom lakoćom. Dalje, ponekad se učini da bi on na sceni savršeno funkcionirao čak i da ne pjeva. On, naime, besprijekorno koristi bogatu i logičku mimičku nadgradnju – njegovi brzi i unezvjereni pokreti glavom pravi su pravcati gegovi. Kada mu, recimo, sjajno stilizirani brkati dočasnik Belcore (izvrsni Tomislav Bekić) čeličnim zahvatom stegne ruku, Mužekov izraz lica na razini je prvorazrednih hollywoodskih komičara iz ere nijemoga filma!
A onda ga vidite kako se iz nespretnog, pa čak i pomalo udarenog komedijaša začas pretvara u čistog lirskog i romantičnog junaka, koji slavnu ariju Una furtiva lagrima pjeva u pobožnoj tišini. Osobito fascinira kada shvatiš da brojna mlada publika – izvan kazališnog hrama neprestance izložena sasma drukčijoj osjećajnosti – nepogrešivo prepoznaje taj i takav glazbeni duh, koji ni ova surova i razularena civilizacija ne može sasvim izbrisati iz naših duša.
Bilo mi je drago te večeri u loži vidjeti i intendanta Milana Štrljića. Poznam ga već više od tri desetljeća i svih tih godina možda osnovni dojam koji sam imao o njemu bio je da je riječ o normalnu čovjeku, što je u egzaltiranom poslu kojim se bavi zapravo nemali kompliment (možda čak i estetske naravi). Potvrdio je to i u svojim pristupnim intervjuima: umjesto histeriji i rugobi, rekao je, u ovom teatru pružit će priliku istini i ljepoti.
I doista, nakon godina u kojima je dominantni dio splitskog HNK-a svoj vrhunski umjetnički cilj vidio u tome da iz teatra istjera "publiku iz 19. stoljeća", s ovim čovjekom – i predstavama kakav je Ljubavni napitak - kao da se ovdje događa umjetnička normalnost u svome najboljem izdanju. Bogu budi hvala!

Voditelj Internet odjela: Augustin Gattin
Internet podrška: Sistemi.hr
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999-2007.