Poslije Rađe i Sesara, evo još jednog velikog pojačanja za "žute".
Slovenski as kaže da nije došao u Split zbog vlastitog dokazivanja, nego pomoći momčadi
i mlađim dečkima, na čelu s Ukićem, ne krije da želi u prvenstvu ostvariti
maksimum...
Između košarkaških početaka u rodnim Slovenskim Konjicama, pa do jučerašnje
prezentacije na Gripama, Štajerac Jurij Zdovc je "zlatnim slovima" ispisivao
stranice svoje karijere. Europrvak sa Limogesom (pobijedili su u finalu Skansijev i Kukočev
Benetton ’93), član one najveće reprezentacije Jugoslavije svih vremena. Eto ga sada u
dresu Split Croatia osiguranja, a kako i doliči istinskom pojačanju, pozirao je na
pressici sa svojim brojem šest...
Napokon smo kompletni sad mi ostaju samo slatke brige, kako uigrati momčad, ali imamo na
raspolaganju dovoljno vremena i strpljenja... — kaže trener Miki Starčević. Zdovc će pak odmah istaći da nije previše
pričljiv, štono se kaže, "najbolje govori na parketu".
Ne bih sad volio da se oko moga dolaska stvara velika euforija. Jednostavno, došao sam
pomoći Splitu, jedino važno u ovom trenutku je da me posluži zdravlje, onda se ne bojim
ničega. Mislim da zaista mogu biti od koristi ovim dečkima, jer i u Olimpiji sam također
imao za suigraćče uglavnom mlade, te znam kako im se može pomoći, ispuniti svoje
"poslanstvo" u Splitu.
Koji je bio presudni motiv za prihvaćanje poziva sa Gripa, je li to ipak činjenica da ne
morate igrati — odmah, nego tek za mjesec-dva?
U posljednje dvije godine imao sam velikih psihičkih problema. U Grčkoj sam ostao neplaćen,
pa se vratio u Olimpiju gdje je atmosfera bila strašna, velike financijske nevolje,
gledatalji bi nas dolazili — izviždati... Sve je to ostavilo traga. Poslije svega sam
prešao u Slovan, da mogu igrati i biti zajedno s obitelji, no brzo smo se razišli. Razmišljao
sam što dalje, nisam ipak htio prebrzo staviti "točku" na karijeru. Kad je
stiglo nekoliko ponuda ove zime, vagao sam za svaku pluseve i minuse, te izabrao Split.
Istina, bitan razlog je to što ne moram odmah nastupati, jer u ovim godinama, a meni je
36, si sam sebi najopasniji. Poslije par mjeseci pauze bilo bi nezgodno da se prebrzo
opteretim sa 100 posto kapaciteta, tada je rizik ozljeđivanje puno veći. Trebam biti
pametan, ne riskirati previše, jer onda vremena za oporavak neće biti, sezona će brzo
"pobjeći".
Neke od suigrača već poznaje, kao Žižića, Subotića, a praktično istu poziciju
dijelit će sa — biserom Splita, Rokom Ukićem?
I njemu ću nastojati pomoći, ali sve ovisi o Ukiću, o tome kako će on primati savjete,
kritike... Ovdje, kako rekoh, nisam da bih se dokazivao, tu sam fazu davno prošao.
Zdovc, Rađa, Sesar... ovaj trolist zvijezda sugerira da će Split krenuti na — rušenje
Cibonine dominacije, neprekidnog kraljevanja u prvenstvu Hrvatske?
Ne, nisam stigao da bih ikoga rušio, nego da odigram najbolje što mogu. Jasno da je cilj
s ovim pojačanjima da odemo do kraja i sve ćemo napraviti da se to i — dogodi. Toliko
mogu obećati.
Danijel TRUMBIĆ
POGLED S BALDEKINA
Košarkaški "parlament"
Uprava, van! Uprava, van!" - grmjeli su Funcuti s "juga" u predasima
navijanja na košarkaškoj utakmici Hrvatska - BIH, koristeći međunarodnu priredbu za
lokalni obračun ili izražavajući i putem televizije svoje nezadovoljstvo stanjem u šibenskoj
muškoj košarci. Povici su djelovali kao nečija "tiha narudžba", ali smo
uvjereni da tako nije. Točnije, da Funcuti nisu imali moćnog šaptača, spremnog na šibensku
košarkašku urotu, već da je tu više spontanosti, potaknuto tzv. "Parlamentom
SN", čiji su "delegati" dobro ošinuli po šibenskoj muškoj košarci,
posebice po tajniku Jošku Šupi i (manje) po predsjedniku Bošku Kneževiću. Ne odričemo
tom "parlamentu" dio (zdrave i dobronamjerne) kritike, ali ga i kao novinar, i
kao košarkaški djelatnik ne smatram ni do kraja kompetentnim (op.p. po kojemu je
kriteriju "parlament" biran!?), jer su iz otvorenih razgovora izostali i oni,
koji su do kraja upućeni u problematiku, a i oni koji (na ovaj ili onaj način) baš kao
i tajnik Joško Šupe "vječno" traju u nekadašnjoj šibenskoj kraljici sporta.
Nije ugodno slušati ono što se vikalo tijekom jedne divne, dobro organizirane priredbe.
Logično je da se i publika prisjeti boljih dana Šibenke u punoj dvorani. No, mi moramo
prihvatiti svoj dio krivnje. Upitati se jesmo li sve učinili što smo mogli. Ako ništa
drugo, ne služi nam na čast da smo u kratkom mandatu promijenili čak četiri trenera -
kazao nam je Mate Zlatoper, član aktualnog vodstva KK Sunce, koji je "stolovao"
na Baldekinu i doba Dražena Petrovića, Zorana Slavnića...
Matinoj (samo)kritici valja dodati i činjenicu da, makar je, Gradsko poglavarstvo dobrim
dijelom delegiralo sadašnji Upravni odbor, nije uspostavljena "prava" suradnja
na relaciji Grad Šibenik - KK Sunce. Za razliku od odnosa sa sponzorom, Sunce osiguranje,
koje je stajalo uz klub, zahvaljujući ponajviše Slobodanu Trboviću, i kad se činilo da
za to nema dovoljno valjanih razloga.
Sudionici već spomenutog "parlamenta" kao da su zanemarili da šibenska muška
košarka ne završava s prvom momčadi, da iza nje stoji i "pokret" od 500 mladića
i djevojaka, među kojima je i više nego "pristojan" broj mladih
reprezentativaca. Ukratko, šibenskoj su muškoj košarci potrebne promjene ali bez
"odvjetnika" sa strane, kakvim su se doimali "parlamentarci", potsjećajući
na dobru, staru narodnu "kako je lako tuđim po drači tuči..." U njihovim ne
baš kontroliranim istupima lako su prepoznati i osobni interesi, i netrpeljivosti. Previše
je jednostavno, i jeftino cijelu problematiku svesti na Joška Šupu!
Promjene su potrebne "bez događanja naroda" s temeljnim ciljem da se betonira
suradnja KK Sunce - KK Dražen Petrović, kao platforma za bolju budućnost. A nju šibenska
mladost već sad najavljuje. Ili, kako je kazao Šibenčanin i izbornik Neven Spahija,
bolji su dani pitanje sata, a ne godina!