strana 1 od 3

DRAMATIČNO UPOZORENJE EKOLOŠKIH UDRUGA SPLITA, SOLINA I KAŠTELA

Dioksin iz smeća uništava ljude

Pozivajući se na izjave čelnika Dalmacijacementa i ministra Kovačevića da cementara namjerava spaljivati otpad i koristiti ga kao gorivo, ekolozi ističu da se spaljivanjem smeća razvija jedan od najsmrtonosnijih otrova koje čovječanstvo poznaje

Dalmacijacement će postati spalionica otpada te tako za 700 puta povećati emisiju kancerogene tvari dioksina, jedne od najotrovnijih koje poznaje znanost, upozoravaju članovi ekoloških udruga Splita, Solina i Kaštela.
Letak koji distribuiraju udruge "Sunce", "Lijepa naša Kaštela" i solinski "Život", naslovljen "Upoznajte Dalmacijacement, tvrtku RMC grupe", upozorava na to da se u toj tvrtki namjeravaju orijentirati na spaljivanje otpada - s prijelaznom fazom korištenja ugljena kao energenta - a upozorenje potkrjepljuju citatima novinskih izjava koje su još 2000. i 2001. godine davali Vinko Janjak, predsjednik Uprave DC RMC-a, Božo Kovačević, ministar zaštite okoliša, te Mirjana Petir, glasnogovornica ovoga ministarstva.
"DC namjerava spaljivati 260.000 tona ugljena godišnje", te "Spaljivanje otpada u tvornici ne bi bio nikakav problem (...). Mogli bismo spaljivati plastiku, karton, papir (...), otpadna ulja", izjave su Vinka Janjaka u Slobodnoj Dalmaciji. Također u Slobodnoj ministar Kovačević je izjavio, a ekolozi istaknuli na svome letku, da je DC "spreman izvršiti preinake svojih postrojenja kako bi se do 2004. godine, osim temeljnoga goriva (ugljena), počela koristiti i alternativna goriva, točnije komunalni otpad". Mirjana Petir, pak, u svojoj izjavi navodi kako su u DC-u namjeru da do 2004. godine počnu s korištenjem prerađenog komunalnog otpada u svojim pogonima naveli kao "jedan od prva tri prioriteta".
Članovi ekoloških udruga, vrlo osjetljivi na DC i kontradiktorne informacije koje pristižu iz tvrtke (na letku su naveli i izjavu iz DC-a, također iz novina: "Nismo zainteresirani za spalionicu otpada"), upozoravaju na to da je ugljen neusporedivo štetnije gorivo od dosad korištenog mazuta, te da je - i to je ono što smatraju vrijednim alarmiranja cjelokupne javnosti - uvođenje tehnologije za korištenje ugljena samo faza prelaska na korištenje alternativnih goriva, odnosno otpada.

Stravični podaci

Potvrdu da se polako, ali sigurno, priprema teren za pretvaranje cementare u spalionicu otpada, pronalaze i u Uredbi o izmjenama i dopunama o graničnim vrijednostima onečišćujućih tvari u zrak iz stacionarnih izvora od 11. rujna prošle godine, kojom se povećava dopušteni limit emisija štetnih tvari, te kaže da cementare ujedno postaju spalionice otpada.
Pozivajući se na tvrdnju da je grupacija RMC preko pridružene kompanije Hales Waste Control jedan od najvećih menadžera i odlagača smeća u Velikoj Britaniji, iz ekoloških udruga fokusiraju najveću prijetnju gusto naseljenome području na kojemu se nalaze tvornice DC-a: trovanje dioksinom.
Nazivajući spalionice otpada najvećim izvorom dioksinskih emisija u okoliš, nižu doslovno stravične podatke: dioksini spadaju među najjače otrove i visoko kancerogene tvari. Najopasniji dioksin opisan je kao najotrovniji kemijski spoj koji znanost poznaje, 11.000 puta djelotvorniji od smrtonosnog otrova natrij cijanida, a djeluje već na sto milijuna puta nižoj razini. Osim što uzrokuje rak, dioksin uništava vitalne funkcije ljudskih i životinjskih reproduktivnih organa, oštećuje gene (naročito kod muškog fetusa), izaziva hormonalne poremećaje, zatim poremećaje rasta i imunološkog sustava, oštećenja mozga i malformacije kod novorođenčadi i djece. Iz onečišćenog okoliša dioksini, navedeno je u letku, dospijevaju u hranu i vodu, prenose se i zrakom i dodirom, nataloženi u čovjekovu organizmu ne mogu se razgraditi, ali ga ženski organizam može izlučiti - dojenjem.
Zdeslav Hrepić iz Udruge "Sunce" pred novinarima je rekao da su inozemna ispitivanja pokazala dva puta veću smrtnost od karcinoma kod djece koja žive u blizini spalionica, te da je razlika u emisiji dioksina iz cementare koja spaljuje otpad u odnosu na onu koja ga ne spaljuje - 700 puta.
Prof. dr. Zdenko Šmit, voditelj Odjela za zajedničke analitičke tehnike zagrebačkog Zavoda za javno zdravstvo, odnosno službe za zdravstvenu ekologiju, pojašnjavajući što podrazumijeva pojam dioksin, koji se najčešće koristi u tisku i raspravama, kaže da se radi o dvije grupe spojeva, kojih je sveukupno 210, a akutna toksičnost svakog od njih je različita. Najotrovniji je takozvani TCDD, prema kojemu se danas izražava stupanj otrovnosti i ostalih dioksina, ali i svih drugih otrovnih supstancija. Desetak tisuća puta otrovniji je, primjerice, od cijankalija, 500 puta od strihnina i kurarea, ali navodi da u prirodi ima i znatno jačih otrova - toksin tetanusa ili botulinus toksin A.
- Zaista se radi o izuzetno otrovnim tvarima, zapravo o najotrovnijim tvarima koje je čovjek (nehotice) načinio, kaže dr. Šmit govoreći o dioksinima. Potvrđuje također osobitosti dioksina vezane uz nakupljanje u masnome tkivu organizma, te nakupljanja, odnosno koncentriranja u prehrambenom lancu. U organizmu dioksini mogu, ali i ne moraju, prouzročiti brojne genotoksične efekte, kao što su mutagenost, kancerogenost i teratogenost (uzrokovanje malformacija).
- U prirodnim okolnostima prilično su stabilni, vrijeme poluraspada kreće im se do desetak godina, zbog čega u okolišu imaju trend porasta razina prisutnosti. Otkriveni su sredinom sedamdesetih u izgarajućim plinovima iz uređaja za spaljivanje komunalnog otpada u zapadnoj Europi. Nastaju u određenom temperaturnom području, odnosno pri nedovoljno visokim temperaturama spaljivanja (uobičajene temperature u spalionicama kretale su se od 600 do 900 stupnjeva Celzijevih), i onda kad postoji odgovarajući međusobni omjer nekih tvari, što se najčešće događa baš kod komunalnog otpada, gdje ima "svega i svačega".

Dr. Šmit: Kako se zaštititi

Dr. Šmit potvrđuje i registriranje povećane količine dioksina u okolini spalionica otpadnih tvari u kojima se koristi starija tehnologija, no bilo je i izvješća kad je uokolo spalionice bilo "čišće" nego u daljem okolišu. "Sve ovisi o tehnologiji spaljivanja, uređajima za pročišćavanje dimnih plinova, visini dimnjaka, ruži vjetrova, meteorološkim prilikama, tehnološkoj (ne)disciplini..."
Kao najefikasniju zaštitu navodi sprječavanje i kontrolu emisija dioksina u okoliš (o čemu postoji i više međunarodnih projekata).
Pri spaljivanju komunalnog otpada moguće je da se pri nedovoljno visokim temperaturama emitiraju i ugljični monoksid, sumporovodik, prašina s toksičnim metalima i drugo. Sve ovisi, kaže dr. Šmit, o elementarnom sastavu "ulazne sirovine".
Postoji znatna razlika između komunalnog i kemijskog otpada - sastav prvoga može se utvrditi ispitivanjem i praćenjem tijekom određenog vremenskog razdoblja, a elementarni sastav varira u širokim granicama. Kod kemijskog otpada sastav bi morao biti točno određen kako bi se mogao na odgovarajući način zbrinuti. Ako se zbrinjava spaljivanjem, o sastavu kemijskog otpada ovisi može li ići u uobičajene spalionice otpada, ili pak mora ići u posebne spalionice opasnog kemijskog otpada, s temperaturama višim od 1300 stupnjeva Celzijevih, kakvih kod nas nema.

Voditelj Internet odjela: Augustin Gattin
Internet podrška: Sistemi.hr
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999-2007.