PREMIJERE: ČARUGA
IVANA KUŠANA U KOMEDIJI
Poznati razbojnik - kratkovidni šeprtlja
Predstava u režiji Damira Lončara je jedna od onih koje, usprkos konvencionalnom
glumačko-režijskom pristupu i poznavanju teksta, pratimo punom pažnjom jer na sceni
punokrvno žive i dišu punim plućima
Odluka Zagrebačkoga gradskog kazališta Komedija da na repertoar stavi poznati Kušanov
dramski tekst Čaruga podnaslovljen kao Raspjevani pučki igrokaz s pucanjem i umorstvom
pokazala se kao pravi potez.
Glumac Komedije Damir Lončar ovaj se put ne pojavljuje samo u naslovnoj ulozi Čaruge, već
se prvi put prihvatio i uloge redatelja koju je vrlo uspješno svladao, slijedeći princip
takozvanog nevidljivog redatelja koji u potpunosti poštuje tekst i služi prvenstveno kao
usmjerivač glumaca i mizanscena.
Lončar ne samo da posve poštuje tekst već i songove unutar njega, kao i originalnu
glazbu Ozrena Depola koja sjajno pogađa duh ove slavonske komedije, unoseći u njezinu
dinamičnost još više ludičkog scenskog temperamenta i autentičnosti kojoj su
pridonijeli i u pojedinim prizorima tipično vodviljska scenografija Ive Knezovića i
kostimografija u stilu dvadesetih godina Mirjane Zagorec.
Upravo u dinamičnosti koja vrhunac doseže u antologijskoj sceni drugog pokušaja
ubojstva u slavonskoj šumi što vodviljski okuplja sve likove od kojih jedni bježe pred
drugima, drugi pred trećima..., krije se uspjeh ove predstave. Lončar je scenski vrlo dobro uspio
razigrati dinamičnost Kušanova teksta koji je već sam po sebi izuzetno scenski podatan
ne samo zbog dinamične radnje, već i zbog jezika kojim likovi govore (slavonski dijalekt
u koji se upleću bolje ili lošije izgovarane njemačke fraze), kao i zbog sjajno
tipiziranih dramskih lica koja glumcima nude bogati materijal. Osim toga, ova komedija u
kojoj je Čaruga, poznati razbojnik koji je dvadesetih godina harao Slavonijom,
kratkovidni šeprtlja čija je slava utemeljena na zločinima drugih ljudi i napuhivanju
novinskih medija odlikuje se snažnom, lucidnom oštricom satire koja naročito dolazi do
izražaja u posljednjem prizoru čitanja optužnica za sudionike u umorstvu gdje, naravno,
neviniji i izmanipulirani stradaju teže od prave zločinke.
Glumačka se podjela pokazala dobro pogođenom, kao i Lončarova mogućnost pravilnog
vodstva glumaca kroz tekstualno tkivo što je rezultiralo obogaćivanjem dramskih lica i
situacija sitnim, duhovitim detaljima koji u potpunosti proizlaze iz njih samih. Desila se
jedna od onih predstava koje, unatoč potpuno konvencionalnom glumačko-režijskom
pristupu i poznavanju teksta, pratimo punom pažnjom jer na sceni punokrvno žive i dišu
punim plućima.
Glumačka je ekipa sjajno uigrana i svatko od glumaca pridonosi cjelokupnom mozaiku, no
najviše su oduševili Željko Duvnjak koji svojim nekoordiniranim pokretima naglašava
smotanost i kukavičluk Miroslava Frankića čija se dječja zbunjenost na trenutke
pretvara u zanesenu srčanost, Davor Svedružić koji lik seljaka Zelje temelji na jedva
primjetnim neurotičnim trzajima glave i autentičnom govoru, Damir Lončar čiji je Čaruga
spoj smušenosti, napuhanosti i neodoljivog mangupskog šarma, te ženski dio ekipe - Mila
Elegović-Balić (Ankica Ardonjak) koja je najviše otišla u karikaturalnu grotesku,
usukanih kretnji, piskutavnoga glasa i ukočenog, snobovskog stava, te Jasna Palić-
-Picukarić u ulozi Tonke Možbolt čija je gluma toliko spontana, vrckava i svježa, a
slavonski dijalekt dobro pogođen.
Ivica Zadro već je samom pojavnošću i svojim glumačkim senzibilitetom prikladan za
ulogu Jurja Ardonjaka, pa nije mogao ne ostvariti vrlo dobru ulogu. Vid Balog uvjerljivo
je izbalansirao spoj autoritativnosti, prostodušnosti i beskompromisne poslušnosti nadređenima
žandarmerijskog kapetana Adama, a Saša Buneta se također dobro snašao u ulozi Borisa
Možbolta, no čini se da je njegova kreacija pomalo plastičnija i bljeđa od ostalih. U
manjoj se ulozi žandarmerijskog kapetana Nikole Giljetića pojavljuje i Zlatko Ožbolt.
Veseli činjenica da se nakon punih deset godina na hrvatskim daskama ponovno može
vidjeti jedna od ponajboljih suvremenih domaćih komedija, naročito u ovako kvalitetnom
izdanju.
Piše Tajana GAŠPAROVIĆ
|