strana 1 od 5

PET DO DVANAEST

Hrvatsku treba dekontaminirati

Kostelići se nisu znali nositi s nadošlom slavom. Manirom slona u staklarnici počeli su razmicati sportske barijere i prodirati u opasne zone politike s kojom ne korespondiraju najbolje

Davorka BLAŽEVIĆ

Slučaj Ante i Ivice Kostelića kojim je ovih dana traumatizirana cijela Hrvatska, a šokirana i međunarodna javnost, zapravo je paradigma mentalnog zdravlja jedne zapuštene i dezorijentirane nacije. Hrvatsku treba dekontaminirati!
Svakog iole dobronamjernog i pametnog građanina ove države, najnovija domaća afera, čiji eho ozbiljno nadilazi hrvatske granice s prijetećim dalekosežnim posljedicama po rejting zemlje koja se Europi i svijetu tek mukotrpno dokazuje, pokušavajući aplicirati međunarodne standarde i pravila ponašanja u svoj habitus, bez sumnje frustrira, zabrinjava i nimalo ne zabavlja.
Kostelići su nacionalni idoli, vrhunski sportaši zvjezdanog sjaja, ponos nacije koja je svoje političke i gospodarske neuspjehe nastojala kompenzirati njihovim uspjesima. A sve su postigli sami, upornošću, odricanjem i entuzijazmom vrijednim divljenja. I zato su slavljeni jednodušno, bez ostatka, kao najsjajniji simboli i najvrjedniji hrvatski izvozni proizvodi.
Promovirali su svoju zemlju uspješnije od cijele naše diplomatske bulumente. Ali očito nisu bili svjesni odgovornosti uloge koju imaju, a s nadošlom slavom koju su godinama priželjkivali, nisu se znali nositi. Kao da im je odjednom osvojeni prostor planetarnog uvažavanja postao pretijesan, pa su manirom slona u staklarnici počeli razmicati sportske barijere i prodirati u opasne zone politike s kojom ne korespondiraju najbolje.
Počeli su vjerovati, u tradiciji hrvatskih sportskih veličina, da mogu biti mjera svakoj stvari, otpustili ventile i stali nekontrolirano brljati o rasizmu i fašizmu, nacizmu i komunizmu, o "predsjedniku s plavim očima" umjesto dikobraza kojega su na Pantovčak dovele trafikantice, o podobnosti nacizma koji podupire ambicije pojedinca, o porezu koji ni po cijenu zatvora neće platiti svojoj državi itd., itd.
Kada su se domaći mediji drznuli objaviti "sabrana djela" Kostelića juniora i seniora (uz časnu iznimku Janice koja se inteligentno držala onog u čemu je najbolja), kao da je zapuhao tornado. I dok je svijet s konsternacijom analizirao šokantan svjetonazor mladoga Kostelića, spremnog pred Kranjsku Goru poput njemačkog vojnika uoči napada na Sovjetski Savez u lipnju 1941., domaća se javnost podijelila po starim šavovima.
Mnogi su birali šutnju kao najveću mudrost, dio ih se zdušno uključio u bezrezervnu obranu hrvatskih sportskih ikona, proglašavajući "Nacionalov" tekst sramnom harangom, a malobrojni su komentatori slijedili notorno pravilo da glupost i retrogradne ideje, ma od koga dolazile, treba jednako tretirati, javno prokazati i osuditi. Pogotovo dolaze li od onih koji predstavljaju uzore i idole masa. Činjenica da su Ivičine teze (prešućene prije nekoliko mjeseci) u "Nacionalu" objelodanili tek kada ih je samouvjereno ponovio na Kranjskoj Gori, demantiraju i primisao o izrežiranoj kampanji s ciljem njegove kompromitacije.
No, u Hrvatskoj kontaminiranoj primitivizmom, mržnjom, nacionalnom ostrašćenošću i nedalekim ratom, sve je okrenuto naglavce. Novine koje su premijerno donijele Ivičine opservacije o nacizmu, optužene su za besprizornu hajku na obitelj Kostelić, a imputirano im je i paranoično, direktivno kreiranje skandala. Zatrpani su prijetećim pismima i ponovno je na djelu stari slogan: Ubiti glasnika koji nosi loše vijesti! Kostelići, koji su još jednom djelatno potvrdili teoriju relativnosti, dobili su priliku za popravni. Ivica se javno ispričao, neuvjerljivo ustvrdio kako su njegove riječi grubo istrgnute iz konteksta te poručio kako je nacizam jedno od najvećih zala civilizacije. Njegov otac, saznajemo, prezire fašizam i nacizam.
Da su svjetski skijaški magovi dobili poduku iz ove turobne hrvatske bajkovite priče, dade se naslutiti iz najmudrijeg što se dosad od starijeg Kostelića čulo: "Moramo najstrože paziti na to da ne govorimo sve što mislimo jer očito ne mislimo kako treba." Nije, medjutim, problem u Kostelićima, nego u ozračju koje ih generira, u hrvatskoj društvenoj klimi i nakaradnom sustavu vrijednosti koji se godinama u ovoj zemlji strasno njeguje.
Samo je ovdje moguće da jedan liberalni čelnik (Joško Kontić) na pogubne teze Ante i Ivice Kostelića (medju kojima i opasku o liberalnoj demokraciji kao najvećoj prevari naroda) izjavi kako je problem, zapravo, u odnosu Kostelićevih prema aktualnim hrvatskim političkim temama. Problem je, veli Kontić, u odnosu Ante Kostelića prema pokojnom predsjedniku Franji Tudjmanu.(!?)

Voditelj Internet odjela: Augustin Gattin
Internet podrška: Sistemi.hr
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999-2007.