"PREDŠIBENSKI" ŠIBENIK ili ŠIBENIK
- SAMORODNI HRVATSKI GRAD (2)
Sakralne gradnje u sutonu antike
Razvoj prvih kršćanskih zajednica nalazimo koncem antike relativno gusto raspoređene
i na šibenskom prostoru; slabljenjem rimske moći i širenjem kršćanstva adaptiraju se
ili grade sakralni objekti, a od nekoliko registriranih istražena su tek tri. Primjer
pregradnje nalazimo na Danilu, gdje je na dijelu termalnog kompleksa podignuta manja
sakralna građevina, a na srimskom području koje je oduvijek gravitiralo Šibeniku
nalazimo kompleks starokršćanske sakralne arhitekture. I za Justinijanove rekonkviste
ovdje se grade utvrde kao dio istočnojadranskog obrambenog sustava, a značajna u tom
nizu je i ona na Žirju
Piše Željko KRNČEVIĆ
Slabljenjem rimske moći i širenjem kršćanstva i na ovom se području počinju
adaptirati ili graditi sakralni objekti. Sutonom antike razvijaju se prve vjerske
zajednice, a po nalazima na šibenskom su prostoru bile relativno gusto raspoređene.
Arheološki je utvrđeno i nekoliko položaja na kojima su iz tog vremena otkriveni
grobovi, pronađeni skoro na svim mikrocjelinama karakterističnim za ovo područje. Jer,
kao što smo dosad vidjeli, u svim razdobljima obitavanja na ovom prostoru život se
razvija uz određena područja povoljna za život. Već bismo tako trebali odrediti područje
Donjeg polja, Bilica, Danila i Srime. U prilog tome govore nam i kasnoantički lokaliteti
kao što su Mandalina, Jadrtovac i Grušine, gdje su otkriveni grobovi iz ovoga vremena.
Uz to, na Grušinama je istraživanjem ustanovljeno kako je antička villa rustica bila
nastanjena i u 6. stoljeću.
Pregradnja u Danilu
No, vratimo se sakralnim objektima. Na šibenskom području od nekoliko registriranih
istražena su tek tri. Na žalost, veći dio onoga u Jadrtovcu, na položaju Vruci, po
svemu sudeći upravo iz 5.-6. stoljeća, završio je 1936. godine kao jedan od slojeva pri
gradnji tzv. Turističke ceste.
Primjer pregradnje zabilježen je na Danilu, gdje je na dijelu termalnog kompleksa
podignuta manja sakralna građevina, vjerojatno cemeterijalnog karaktera. Objekt se
sastoji iz dva dijela, ali čini nam se kako se u ovom slučaju ne radi o dvojnoj
bazilici. Naime, veća je građevina jednostavna jednobrodna crkva s polukružnom
apsidom,kakvu ima i njen dodatak s istočne strane. Ovaj je potonji prilično uzak, tako
da mu ipak pripisujemo još uvijek neutvrđenu liturgijsku svrhu. Svakako, ako prihvatimo
razmišljanja o Rideru kao središtu biskupije, na ovom lokalitetu valja očekivati znatno
veću i raskošniju sakralnu građevinu.
Sljedeća istražena bazilika, oko čije datacije još uvijek nije donesen konačan sud,
nalazi se u Bilicama na terenu zvanom Dedića punta. Ovo su naselje neki prepoznavali kao
Porfirogenetov Belizin (to Belitzein). Sakralni je objekt osebujnog tlocrta, a čini ga
jedan brod s narteksom i trikonkalnim proširenjem prezbiterija. Cijeli je brod okružen
pomoćnim prostorijama. Odavde potječe i ulomak pluteja na kojem su monogrami MISERERE
CHRISTI, a ukrašen je geometrijskim motivom. Razni su autori ovu građevinu pripisivali
različitim vremenskim razdobljima, počevši od 4. pa sve do 11. stoljeća. No, mišljenja
smo kako su najbliži oni koji njen početak datiraju u 5. stoljeće.
Srimsko područje
Kao područje koje je oduvijek gravitiralo
Šibeniku, zbog čega smo ga ovdje uvrstili, svakako je i ono srimsko. Srednjovjekovno
selo spomenuto u nekoliko dokumenata, po svoj se prilici nalazilo upravo negdje između
Srimske lokve i Prižbe. Na obližnjoj uzvisini podignuta je romanička crkvica Gospe
Srimske, a ovdje je i srednjovjekovna crkva posvećena sv. Pavlu.
Upravo na položaju Prižba istražen je jedan od najznačajnijih arheoloških lokaliteta
na šibenskom području. Radi se o kompleksu starokršćanske sakralne arhitekture,
odnosno dvojnoj bazilici koja se sastoji od dva objekta nastala u različitom vremenu, a
datiramo ih u kraj 5. i u 6. stoljeću. Svaka je crkva zasebna građevina u čijem se
centralnom dijelu nalazi lađa sa svetištem, uokolo koje su pastoforija. Svakako je značajno
i otkriće baptisterija koji je u sklopu sjeverne crkve, a unutar kojega je otkriven krsni
zdenac u obliku latinskog križa.
S ovog je lokaliteta i niz ulomaka crkvenog kamenog namještaja, među kojim su dijelovi
oltarnih pregrada, ambona, menze, kolona, kapitela, pilastara i imposta. Otkriće ovoga
sakralnog kompleksa navodi na zaključak o postojanju veće anglomeracije stanovništva
(uz spomenuto Morinje, Danilo i Bilice) i na području Srime.
Justinijanova rekonkvista
Ovdje spomenimo i neka od povijesnih zbivanja iz ovoga vremena. Krajem 5. stoljeća
dogodile su se poznate, značajne promjene u Rimskom Carstvu, što je, naravno, imalo
odraza i na naše krajeve. Ostrogoti zaposjedaju Panoniju i Dalmaciju, a na čelu
upravno-vojne cjeline koja je obuhvatila Dalmaciju, Liburniju i Saviju, stoji comes sa
sjedištem u Saloni. Šibensko područje pripalo je teritorijalno velikoj salonitanskoj
nadbiskupiji.
Iz ovih nemirnih vremena na šibenskom području nisu pronađeni materijalni ostaci.
Najbliži lokalitet iz ovoga vremena je kod unešićkog Bogočina. No, ni ostrogotska
vlast nije bila dugoga vijeka. Razmirice na dvoru, Teodorikova smrt 526. godine, te moćni
lik cara Justinijana, koji je svakako htio proširiti svoje carstvo i na Zapad, doveli su
do rata koji je trajao dvadeset godina (535.-555.). Ovim je ratom propala i gotska država,
a naše je područje pripalo Bizantu već u samom početku sukoba.
U doba Justinijanove rekonkviste i na našem se području grade utvrde kao dio istočnojadranskog
obrambenog sustava. Značajna postaja u ovome nizu, po nekima jedna od važnijih, ona je
na otoku Žirju, u uvali Stupica. Nedovršenost vanjskog, megalitnog bedema te prekid
radova na obližnjoj utvrdi Gustjerna, svjedoče o relativno kratkom bizantskom trajanju. Osim Torete na Kornatima i moguće
ovakve utvrde nad Grebašticom (Sv. Ivan del Tyro), moguće je da je jedan ovakav objekt
bio podignut i na uzvisini na kojoj je kasnije podignut Šibenik.
U prilog tome govore rezultati arheoloških istraživanja na ovom lokalitetu, gdje je
otkrivena veća količina kasnoantičke keramike.