strana 1 od 3

FRANJO LUKOVIĆ, PREDSJEDNIK UPRAVE ZAGREBAČKE BANKE
I PREDSJEDNIK HRVATSKE UDRUGE POSLODAVACA,
GOVORI  O NAJAVI GENERALNOG ŠTRAJKA ZBOG IZMJENA ZAKONA O RADU

Sindikalni udar na budućnost

Radnicima i javnosti već je dosta svake, pa i sindikalne destrukcije i negativizma. Vjerujem da većina zaposlenika ne bi prigrlila štrajk, jer znaju ili slute da je protiv njihova interesa. Za poslodavce štrajk sigurno nije poticajan, ne budi optimizam, odlaže ili seli investicije tamo gdje se manje štrajka i gdje sindikati poslodavce doživljavaju kao partnere, a ne kao klasne neprijatelje

Kako komentirate najave generalnog štrajka sindikata? Držite li to, poput ministra rada i socijalne skrbi Davorka Vidovića, "udarom na vlast", samo legitimnim iskazivanjem nezadovoljstva radnika, ili...?
- Riječ je, prije svega, o generalnom štrajku protiv otvaranja novih radnih mjesta i protiv bržega gospodarskog rasta, koji je osnova za očuvanje postojećih radnih mjesta. Evo zašto. Nova radna mjesta osiguravaju se jedino novim investicijama, novim poduzetničkim inicijativama. Domaće i strane privatne poduzetnike nitko ne može natjerati na investiranje pritiscima niti zabranama. Može ih se samo ohrabriti da investiraju, ili obeshrabriti. Radikalnim i isključivim ustrajavanjem sindikalnih središnjica na rješenjima u postojećem ZOR-u, koja Hrvatsku svrstavaju u grupu država s najrigidnijim, najnepovoljnijim i najskupljim radnim zakonodavstvom, investitori se obeshrabruju i zato gube se potencijalna nova radna mjesta, umanjuje se ekonomska osnova rasta i očuvanje postojećih radnih mjesta.
To je, dakle, udar na budućnost, na izglede za zapošljavanje mladih, pritisak na najsposobnije da zaposlenje potraže izvan Hrvatske, u pozitivnijim i prosperitetnijim sredinama! Moguće je da neki sindikalni čelnici pokušavaju i "udar na Vladu", ali to je sporedno, jer svaka vlast koja želi osigurati gospodarski prosperitet mora radno zakonodavstvo učiniti elastičnijim i konkurentnijim. Najmanje sam siguran da je riječ o iskazivanju nezadovoljstva radnika, jer njima se malo i jednostrano objašnjava o čemu je riječ. Više vidim u tome javnu i medijsku samopromociju sindikalnih čelnika nego stvarni interes radnika.

Dosta je destrukcije

Što po Vašem mišljenju mogu biti dometi takve akcije sindikata? Imate li već procjene što bi takva akcija značila za poslodavce?
- Vjerujem da se dometi mogu naslutiti iz neuspjeha štrajka u srednjim školama i u zdravstvu. Radnicima i javnosti već je dosta svake, pa i sindikalne destrukcije i negativizma. Vjerujem da većina zaposlenika ne bi prigrlila štrajk, jer znaju ili slute da je protiv njihova interesa. Za poslodavce štrajk sigurno nije poticajan, ne budi optimizam, odlaže ili seli investicije tamo gdje se manje štrajka i gdje sindikati poslodavce doživljavaju kao partnere, a ne kao klasne neprijatelje.
Špekulira se da bi generalni štrajk mogao izazvati i prijevremene izbore. Mislite li da su takve procjene realne?
- To treba pitati vodstva političkih stranaka. Oni koji priželjkuju da se na tom pitanju izazovu prijevremeni izbori, vjerojatno ne namjeravaju liberalizirati Zakon o radu. Poslodavci nemaju razloga takve stranke podržavati niti za njih glasovati, jednako kao niti nezaposleni, mladi, svi roditelji kojima je stalo do budućnosti njihove djece, većina danas zaposlenih radnika, pa čak niti umirovljenici, jer i njihove mirovine će uz manji gospodarski rast biti manje. Želim vjerovati da većina stranaka ipak želi prosperitetniju Hrvatsku i da će podržati izmjene ZOR-a, a ne na tome izazivati prijevremene izbore.
Zašto se uopće došlo do ovakve situacije, tko ima najveći "grijeh" za štrajk? Ima li još mogućnosti da se, s malo više napora i komunikacije između svih strana, štrajk odgodi, a problemi počnu rješavati razgovorom? Hoće li poslodavci sindikate pozvati za stol, posredovati između sindikata i Vlade?
- Mislim da je osnovni problem što u nas još nema kulture socijalnog partnerstva, kojeg nema bez zajedničkog cilja, kao niti bez uvažavanja interesa i ostalih strana te konačno, bez spremnosti na ustupke, ako su u interesu zajedničkog cilja. Na žalost, sindikalne središnjice u praksi pokazuju da im ubrzanje gospodarskog rasta nije cilj radi kojeg su spremni žrtvovati dio prava iz ZOR-a, koji Hrvatsku čini nekonkurentnom. Bez da ubrzanje gospodarskog rasta i povećanje konkurentnosti Hrvatske prigrle kao svoj najviši cilj, socijalno partnerstvo će ostati prazna forma bez sadržaja. Dio "krivice" može se pripisati i povremenim nespretnostima na strani Vlade, ali Vlada uistinu, iako ponekad presporo, pokušava otkloniti prepreke bržem rastu. HUP će sljedećih dana, kao što je to i nekoliko puta ranije činio, opet pozvati sindikate za stol i pokušati naći rješenje u partnerskom dijalogu.
Hoće li generalni štrajk odgoditi donošenje novog ZOR-a?
- Vjerujem da generalnog štrajka neće biti, te ako ga sindikati pokušaju organizirati, da će potpuno propasti u privatnom sektoru, a većim dijelom i u javnom.
Što bi u slučaju generalnog štrajka mogle biti posljedice za državu i gospodarstvo u cjelini, imajući u vidu i da je donošenje tog Zakona obveza prema MMF-u?
- Posljedice su gubitak radnih dana, proizvodnje i prihoda, manja sigurnost postojećih radnih mjesta, manje investicija i manje novih radnih mjesta, i to je jedino važno. Prema tome, obećanja MMF-u su sporedna. Promjene ZOR-a traba raditi zbog veće konkurentnosti i prosperiteta Hrvatske, a ne radi MMF-a. Sindikalni vođe "zločesto" insinuiraju da su promjene ZOR-a nametnute izvana. Ako hrvatski radnici, građani i stranke ne žele biti gospodarski uspješniji i konkurentniji u privlačenju investicija i novih radnih mjesta, tu nikakav MMF ne može pomoći, niti nas na to natjerati protiv naše volje.

Poduzetničko ozračje

Može li štrajk rezultirati promjenama predloženog ZOR-a na način na koji to traže sindikati? Koliko poslodavci i Vlada mogu odstupiti od svojih sadašnjih pozicija?
- Ne postoji nijedan razlog da hrvatsko radno zakonodavstvo bude među najrigidnijima u Europi, odnosno, da po pravima radnika, koja se mogu financijski iskazati i mjeriti, budemo izdašniji i od najrazvijenijih i najbogatijih zemalja, koje i same nastoje liberalizirati radno zakonodavstvo. I većina tranzicijskih zemalja korigirala je svoje radno zakonodavstvo u cilju deregulacije i fleksibilizacije. HUP nema mandat svojih članica za sprječavanje uspostave povoljnog poduzetničkog i gospodarskog ozračja. Upravo suprotno, HUP se bori za uspostavu povoljnoga gospodarskog ambijenta, pozitivne poduzetničke klime. Izmjene ZOR-a, kako ih predlaže Vlada, prilog su tim nastojanjima. Štoviše, Vlada je sada na pozicijama koje HUP zastupa godinama. Da je bilo više odlučnosti u njihovu prihvaćanju, sada ne bismo bili pred prijetnjom generalnim štrajkom.
Kakva su Vaša očekivanja od sastanka s premijerom na kojem će se okupiti većina najznačajnijih hrvatskih gospodarstvenika?
- Tema na koju je sastanak sazvan, a to je jačanje hrvatskih poduzeća na domaćem i regionalnom tržištu, je relevantna i zanimljiva te se rado odazivamo na razgovor o tome. Mislim da Vlada najviše može učiniti ako još bolje radi svoj osnovni posao, odnosno - brže provodi reforme, stvori uvjete za snižavanje poreznog opterećenja gospodarstva, a u odnosima s državama u regiji popravi uvjete za razvoj trgovine i ukupnog poslovanja (režim viza, prometna povezanost, trgovački sporazumi, reciprocitet u odnosima i sl.). Ne očekujemo da Vlada izabire pojedinačna poduzeća kojima će više pomagati, niti da umjesto poduzeća razvija njihov business u Hrvatskoj i regiji.

Voditelj Internet odjela: Augustin Gattin
Internet podrška: Sistemi.hr
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999-2007.