strana 2 od 7

KAKO IZGLEDA JEDAN DAN HAJDUKOVA IGRAČA NA HVARU

Nino Bule mi prije spavanja
pjeva Thompsona

DNEVNIK

Nije mi se teško ustajati ujutro u sedam sati. Uvijek se budim sat i po’ prije treninga, tako i ovih dana dok smo na pripremama na Hvaru. Naš maser Srzić zadužen je za jutarnje buđenje. Zove nas telefonom u sobu. Telefon mi je kraj glave, pa prvi čujem zvono i budim se prije cimera Nina Bule. Obojica volimo dugo spavati, ali ustajemo se bez problema.
Na jutarnjem treningu najviše radimo na kondiciji, istrčavamo kilometarske dionice. Taj je dio i najdosadniji, svima je puno draže raditi s loptom. Ali što se može, i to je sastavni dio nogometa.
Ujutro bude dosta ledeno. Prije nego što izađe sunce ovdje je temperatura oko nule.
Tek nakon treninga doručkujemo. Istuširam se na brzinu i spustim na doručak. Moram pohvaliti osoblje hotela Palace, hrana je stvarno odlična, svi su nam čitavo vrijeme na usluzi.
Najljepše je poslije doručka spustiti se na rivu i uživati na suncu. Obavezno sjednem u kafić Sidro koji je preko puta hotela gdje čekamo kad će stići novine. Čitam svakog dana Slobodnu, Sportske i Jutarnji.
Jučer su mi se javljali prijatelji iz Splita, kažu mi: "Blago ti se, Hvaranke luduju za tobom". Novinari pišu da smo djevojkama iz Hvara najzgodniji Carević i ja. Nisam primijetio da se baš otimaju za nama i bacaju pod noge. Je, istina je, djevojke i djeca zaustavljaju me po rivi, pitaju autogram, žele se slikati... Ali ne znam baš da luduju.
U srijedu smo igrali i prvu utakmicu otkad smo na Hvaru. Protiv Južnjaka iz Svete Nedjelje, nismo baš briljirali, zabili su nam i gol, pobijedili smo na kraju 3:1. Uvijek su nezgodne pripremne utakmice, noge su teške.
Moj cimer Bule nije igrao, još nije potpuno zdrav. Trener Vulić ostavio me na njegovu poziciju, na krilo, a cimeru sam pokazao da ga mogu zamijeniti ako se, nedajbože, ozlijedi. Kamerunac Tabi je zaigrao na mom mjestu, simpatičan je dečko, on i njegov kolega Tubi zabavljaju nas ovih dana.
Poslije ručka sam u sobi. Obično spavam prije poslijepodnevnog treninga. Nije mi dosadno, Bule je tu da me zabavi. Piva čovik cili dan, u krevetu, ispod tuša... Thompson je stalno na repertoaru.
Okušao sam se i kao televizijski novinar. Intervjuirao sam suigrače za TV-emisiju Bili kutak. Izrešetao sam Veju, Kamerunca Điđija, našeg Balića, idola Torcide i Neretljaka kojega od milja zovemo Labud sa Save.
Navečer sam ostao u sobi, gledao sam filmove na DVD-u. Bule i ja smo odgledali valjda sedam-osam filmova ovih dana. Sinoć je na programu bio "Zaboravljeni zločin", akcijski. Najčešće gledamo takve filmove, porniće nismo nosili sa sobom na Hvar.
U grad ne izlazimo. Nema smisla, ionako rade samo dva kafića. Nakon dva treninga jedva čekam bacit se na krevet i zaspat. Bule mi pjeva prije spavanja: "Reci brate moj, jesmo li prokleti...".

Igrači se pale na kladionicu, ali nema sreće

Otkad su nogometaši Hajduka pronašli poslovnicu PSK-a u jednoj od skrovitih kaleta grada Hvara, tamo su svakodnevni gosti. Prelistavaju ponudu, traže zanimljive parove za oploditi svoj novac. Ne ulažu se velike svote, a navodno dosad nije bilo ni značajnijih dobitaka. Više se radi o zabavi nego li o pravoj kladioničarskoj ovisnosti.
Jedan od razloga zbog kojeg nogometaši rado hrle u kladionicu je, valjda, i zgodna plavokosa djelatnica. Možda ih pali i to što je cura - Zagrepčanka. Zanimljiva anegdota mogla se čuti za jutarnjom kavom. Neke je djevojka očito toliko zainteresirala da se nisu libili ni tražiti broj telefona valjda kako bi dogovorili kakav poslijepodnevni ili, pak, večernji izlazak. Najozbiljniji na tom planu bio je jedan od mlađih u redovima bijelih koji je dobio - košaricu: "Ajde, mali, javi se kad zaradiš pare!" - navodno mu je odgovorila zgodna Zagrepčanka na njegov napadački ulet.
Tko zna kako bi reagirala da zna da on ima milijun na kontu.

Voditelj Internet odjela: Augustin Gattin
Internet podrška: Sistemi.hr
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999-2007.