Mali oglasnik Portal SD Trafika Marketing Otvoreno more Izdanja
[Povratak na naslovnu stranu]
subota, 11.1.2003.
  novosti
teme dana
ekonomija
sport
kultura
mozaik
crna kronika
  dalmacija
split
zadar
šibenik
dubrovnik
bih
  sd magazin
pomet
feljton
kolumne
osmrtnice
zadnje vijesti
  impresum
prometni vodič
kretanje brodova
  kontakt
linkovi
arhiv
e-mail adresar



 
strana 1 od 1

MILE BUDAK - PORTRET JEDNOG POLITIČARA (9)

Pred partizanskim sudom

Mile Budak je obješen 7. lipnja 1945. u Zagrebu. Presuda je bila prestroga, iako bi mu kao kvislingu bilo suđeno u svim europskim zemljama. Na suđenju ustaškim dužnosnicima bilo je i vremenskih presuda pa se to moglo primijeniti i na Budaka. Olakšavajuće su okolnosti da je zaštitio i spasio život Krleži i Meštroviću te kao književnik bio vjerodostojni svjedok koji bi mogao razjasniti mnogo toga iz doba koje još uvijek izaziva kontroverze i polarizacije, osobito nakon stvaranja samostalne Hrvatske. Stoga se hrvatska historiografija treba znanstveno suočiti s tim teškim i dramatičnim povijesnim razdobljem

Piše Ivo PETRINOVIĆ

Nakon sloma NDH u svibnju 1945. godine, kada dolazi do masovnog pokreta vojske, stanovništva i državnih funkcionara prema slovenskoj granici, i Mile Budak se pridružuje egzodusu. On u izvješću policijskim organima opisuje da su u Turracher Höhe u Koruškoj došli 7. svibnja uvečer, a onda poslije nekoliko dana pošli preko Predlitza u mjesto Tamsweg. Njihovu je kolonu predvodio Nikola Mandić, predsjednik vlade. Oni su 17. svibnja iz Tamswega prebačeni engleskim kamionima u logor Spittal na Dravi da bi sutradan bili predani jugoslavenskim vlastima, i to na kolodvoru u mjestu Rosenbachu.

Zatvor i saslušanja

U skupini od 69 osoba, sa ženama i djecom, nalazio se i Budak sa svojom mlađom kćerkom Grozdom. Nakon zadržavanja u Jesenicama, 19. svibnja 1945. odvedeni su u Škofju Loku, a dva dana poslije njih petnaest članova vlade i funkcionara s Nikolom Mandićem na čelu, uz oružanu pratnju, sprovedeni su preko Ljubljane u Postojnu u štab Četvrte armije. Svi su oni ukrcani u autobuse i dovedeni u Zagreb, te smješteni u zatvor u policijsku stanicu u Petrinjskoj ulici. Odmah nakon dolaska 26. svibnja 1945. saslušan je Mile Budak.
Već 1. lipnja 1945. javni tužilac Hrvatske, krivično odjeljenje, podignuo je optužnicu protiv Mile Budaka i devetorice čelnika NDH. O samom tijeku suđenja Budaku i skupini, znamo vrlo malo. Među istražiteljima vjerojatno ima živih svjedoka, ali oni o tome nisu ništa napisali. Nije poznat ni sastav suda, iako povjesničar Bogdan Krizman navodi da je sudio vojni sud Druge armije. Rasprava je bila završena u jednom danu i presuda proglašena.

Zakon iz 1945.

Prema Krizmanu, jugoslavensko je novinstvo objavilo priopćenje u kojem, među ostalim, stoji: Vojni sud Druge armije održao je 6. lipnja 1945. godine u Zagrebu glavnu raspravu protiv optuženih - dr. Mile Budaka i ostalih, zbog veleizdaje i ratnih zločina. Nakon održane glavne rasprave sud je izrekao i proglasio sljedeće presude: 1. doglavnik Mile Budak, ustaški pukovnik Joso (Juco) Rukavina i predsjednik prijekog suda Ivan Vidnjević osuđeni su na kaznu smrti vješanjem, trajan gubitak građanske časti i konfiskaciju imovine; 2. Nikola Mandić, predsjednik vlade, zatim Julije Makanec, Nikola Steinfel i Pavao Canki, ministri, osuđeni su na kaznu smrti strijeljanjem i trajan gubitak građanske časti i konfiskaciju imovine; 3. Ademaga Mešić, doglavnik, na kaznu doživotne robije; 4. Lavoslav Milić, intendantski general-poručnik, na kaznu robije u trajanju od 20 godina, i Bruno Nardelli, poglavar građanske uprave za Dalmaciju, na kaznu robije u trajanju od 20 godina.
Dio izručenih ministara i funkcionara NDH (Budak je četvrti izručenik zdesna)Mile Budak obješen je 7. lipnja u Zagrebu, vjerojatno u ranim jutarnjim satima, a vijest o tome istoga dana donijele su novine u svijetu. Agencija Tanjug objavila je 7. lipnja 1945. vijest da je toga dana izvršena smrtna kazna nad Nikolom Mandićem i Milom Budakom.
Presuda Budaku i ostalima, tada i neposredno nakon rata, izricala se na temelju Zakona o krivičnim djelima protiv naroda i države 1945. godine. Prema tome, Budak je bio suđen na temelju toga zakona, a zapravo su sudovi djelovali kao produženi organi Komunističke partije. Inzistiralo se na primjeni kolektivne odgovornosti, jer se vlada NDH izjednačila sa zločinačkom organizacijom, pa su se sve inkriminacije ustaškog režima automatski primjenjivale na pojedince bez obzira na to kakva je bila njihova osobna odgovornost. Zato što se zapostavljalo načelo individualne kazne odgovornosti, ono je onda vodilo ekstremnim kaznama kao što je bilo i u slučaju Mile Budaka.

Prestroga presuda

Budaku je izrečena prestroga presuda iako treba napomenuti da bi njemu kao kvislingu bilo presuđeno u bilo kojoj europskoj zemlji antifašističke koalicije, pa čak i u Hrvatskoj da je poslije rata bio uspostavljen demokratski sustav. To se dogodilo američkom pjesniku Ezri Poundu, suradniku talijanskog fašizma, koji je propagandno djelovao na talijanskom radiju tijekom rata. Također i norveškom književniku i nobelovcu Knutu Hamsunu, Hitlerovu prijatelju i pristaši nacizma, čija politička odgovornost nije bila manja od Budakove, a koji je bio novčano kažnjen i smješten na psihijatriji.
Kako je na suđenju istaknutim ustaškim dužnosnicima 1945. godine bilo i vremenskih presuda, to se moglo primijeniti i na Budaka. Olakšavajuće su okolnosti u prvom redu bile u tome što je on zaštitio i spasio život Miroslavu Krleži i Ivanu Meštroviću. Osim toga, bio je književnik i vjerodostojni svjedok toga vremena, koji bi mogao razjasniti mnoge događaje, osobe i pojedinosti iz toga doba što još uvijek izazivaju kontroverzije i političke polarizacije, naročito poslije stvaranja samostalne Hrvatske.
Zato se hrvatska historiografija treba znanstveno suočiti s tim teškim i dramatičnim povijesnim razdobljem.

Svršetak
 
Još u rubrici:
 


 
 

Voditelj Internet odjela: Augustin Gattin
Internet podrška: Sistemi.hr
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999-2007.

 

 
 
print verzijapošalji e-mailomidi na naslovnicuidi na naslovnicu 1/1