Mali oglasnik Portal SD Trafika Marketing Otvoreno more Izdanja
[Povratak na naslovnu stranu]
petak, 10.1.2003.
  novosti
teme dana
ekonomija
sport
kultura
mozaik
crna kronika
  dalmacija
split
zadar
šibenik
dubrovnik
bih
  tribina
more
feljton
kolumne
osmrtnice
zadnje vijesti
  impresum
prometni vodič
kretanje brodova
  kontakt
linkovi
arhiv
e-mail adresar



 
strana 1 od 1

MILE BUDAK - PORTRET JEDNOG POLITIČARA (8)

Ministrovo nezadovoljstvo Trećim Reichom

Pavelić je Budaku povjerio Ministarstvo vanjskih poslova u uvjerenju da će se brzo poskliznuti i završiti izvan politike te se tako riješiti čovjeka koji ga je mogao ugroziti. No, padom Italije nova konstelacija među silama Osovine dovela je NDH u nepovoljan politički položaj pa je Budak, čini se bez Pavelićeva znanja, poduzeo niz diplomatskih koraka iskazujući nezadovoljstvo Nijemcima, čak i na sjednici Doglavničkog vijeća 9. listopada 1943., tražeći odlučniji istup prema Nijemcima, s čime se Pavelić nije složio. Daljnji Budakovi nediplomatski potezi dobro su došli Paveliću da ga se riješi

Piše Ivo PETRINOVIĆ

Ante Pavelić je Milu Budaka imenovao ministrom vanjskih poslova 23. travnja 1943., nakon što je smijenjen Mladen Lorković na pritisak talijanske vlade. Odluku da povjeri Budaku Ministarstvo vanjskih poslova Pavelić je učinio u uvjerenju da će se Budak brzo poskliznuti i završiti izvan politike kao njegov doglavnik. Time bi se konačno riješio čovjeka koji ga je mogao ugroziti, a koji je inače bio mrzak njemu i supruzi Mari iz vremena zajedničkog života u emigraciji.

Poništeni Rimski ugovori

Međutim, na vanjskopolitičkom planu zbio se događaj koji je doveo do novih konstelacija među silama Osovine, a NDH doveo u nepovoljan politički položaj. Dana 25. srpnja 1943. došlo je, intervencijom talijanskog kralja Vittorija Emanuelea III., do Mussolinijeva smjenjivanja, kojega su zatim talijanske vlasti zatočile. Kao predsjednik vlade naslijedio ga je maršal Pietro Badoglio, a Italija je ispala iz vojnog stroja sila Osovine.
Pavelić, da bi preduhitrio rješenje o hrvatskoj obali koja je pripala Italiji Rimskim ugovorima 1941., donio je odluku 10. rujna 1943. da se oni ponište s objašnjenjem da talijanska vlada nije izvršila obveze iz ugovora što se tiče granica, te "jamstvo političke nezavisnosti i teritorijalne cjelovitosti Hrvatske", naročito što je Italija prihvatila primirje s neprijateljskom stranom bez pristanka svih saveznika. Pavelić je zaključio da ti ugovori više ne obvezuju NDH.
Međutim, Budak je bio vrlo zainteresiran za pozitivno rješenje hrvatskoga graničnog pitanja nakon prelaska Italije na stranu Saveznika. On je želio iskoristiti novonastalu političku situaciju da bi se ispravilo ono što se dogodilo kada je NDH trebala platiti račun koji je talijanska vlada ispostavila Paveliću za njegovo emigrantstvo u Italiji. Zbog toga je Budak koncem rujna i početkom listopada 1943. poduzeo niz diplomatskih koraka preko hrvatskog poslanika u Berlinu, čini se bez Pavelićeva znanja.
No, Hitler je formalno uzeo na znanje Pavelićeve poglede na istočnu obalu Jadrana (Istra, Rijeka i zaleđe), ali je naglasio da su vojna pitanja u toj situaciji najbitnija, jer su ta područja strateški važna. Hitlerovi planovi bili su dalekosežniji jer je Njemačka namjeravala ta područja anektirati, a ne predati Hrvatskoj, što je značilo za Njemačku izlazak na Jadransko more.

Igra oko funkcija

Mile Budak i njemački general Glaise von HorstenauNakon tih zbivanja Budak postaje svjestan težine situacije u kojoj se našla NDH i stoga je razvio veliku diplomatsku aktivnost, što se može uočiti iz korespondencije s njemačkim Ministarstvom vanjskih poslova oko hrvatskih južnih granica, od 9. rujna do 25. listopada 1943. godine. Njegovi diplomatski potezi, preko hrvatskog poslanika u Berlinu, nisu bili uspješni. Ali Hitler je ostao pri svojoj odluci da se područje Rijeke, Sušaka s otokom Krkom stavi pod njemačku upravu. Budak je bio osobito ozlojeđen time što hrvatska vojska, koja je bila pod njemačkim zapovjedništvom, nije uključena u brz ulazak u hrvatska jadranska područja, a ni zaplijenjeno talijansko oružje nije dano na raspolaganje hrvatskoj vojsci.
Budak je svoje nezadovoljstvo Nijemcima izrazio na sjednici Doglavničkog vijeća 9. listopada 1943., na kojem je bio prisutan i Pavelić, te tražio odlučniji istup prema Nijemcima i smatrao da odlučniji istupi spram njih mogu biti od koristi, što je njemu poznato iz iskustva, s čime se Pavelić nije složio.
Budakove izjave izazivaju Pavelića, koji preko Kaschea obavještava njemački vrh — jer se raspravljalo o stvaranju nove hrvatske vlade — da će se Ministarstvo vanjskih poslova povjeriti Mladenu Lorkoviću, budući da Budaka treba prije svakog govora cenzurirati. Stoga se u novoj rekonstrukciji vlade Budak spominje kao ministar pravosuđa ili, eventualno, ponovno kao poslanik u Berlinu. Ta igra oko Budakovih funkcija bila je samo priprema za njegovo udaljavanje iz politike, što je bila davna Pavelićeva želja.

Njemačko "srbofilstvo"

Budak njemačkom poslaniku u Hrvatskoj Kascheu ističe da u Rijeci djeluje talijanska uprava sa senatorom Giganteom na čelu, koji izjavljuje da je pozvan da brani talijanstvo Rijeke, a hrvatskoj upravi nije dopušten ulazak u grad. Budak upozorava Kaschea da je Hrvatska često bila komadana, što je teško više podnositi. Ona je inače bila žrtva politike obzira prema Italiji. Stoga Vlada ne može preuzeti nikakvu odgovornost za posljedice koje bi iz toga mogle proizići.
Njemačka prislušna služba dešifrirala je Budakov brzojav hrvatskom poslaniku Ratkoviću od 26. listopada 1943. u kojem on od poslanika traži da priopći funkcionarima njemačkog ministarstva vanjskih poslova kako je novi kurs njemačke srbofilske politike katastrofalan ne samo za Hrvatsku nego i za Njemačku, te da je taj pravac smrtni udarac hrvatsko-njemačkim odnosima.
Budak je također tražio 4. studenoga 1943. od hrvatskog poslanika u Berlinu da preda verbalnu notu talijanskom poklisaru Mussolinijeve Republike Salu da hrvatska vlada očekuje od fašističke republikanske vlade da prizna poništenje Rimskih ugovora i pripojenje svih hrvatskih zemalja koje su Talijani dobili tim ugovorom.
Tim brzojavom ne samo da Budak nije postupio diplomatski već je talijanskoj fašističkoj vladi postavio ultimatum, tražeći od nje da se odrekne Rimskih ugovora, što je bilo neprihvatljivo za Mussolinija koji je, iako politički oslabljen, i dalje bio pouzdani Hitlerov saveznik.
Taj Budakov potez je dobro došao Paveliću da ga se riješi. Oživljena je ideja da Budak ponovno ode za veleposlanika u Berlin, ali su Nijemci odbili njegov agreman zbog njegovih nesmotrenih brzojava koje su registrirali, tako da je Budak konačno potpuno ispao iz igre.

(nastavlja se)
 
Još u rubrici:
 


 
 

Voditelj Internet odjela: Augustin Gattin
Internet podrška: Sistemi.hr
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999-2007.

 

 
 
print verzijapošalji e-mailomidi na naslovnicuidi na naslovnicu 1/1