Mali oglasnik Portal SD Trafika Marketing Otvoreno more Izdanja
[Povratak na naslovnu stranu]
petak, 3.1.2003.
  novosti
teme dana
ekonomija
sport
kultura
mozaik
crna kronika
  dalmacija
split
zadar
šibenik
dubrovnik
bih
  tribina
more
feljton
kolumne
osmrtnice
zadnje vijesti
  impresum
prometni vodič
kretanje brodova
  kontakt
linkovi
arhiv
e-mail adresar



 
strana 1 od 1

MILE BUDAK - PORTRET JEDNOG POLITIČARA (2)

Prvi svjetski rat i zarobljeništvo

Budak je 1914., u činu domobranskog kadeta, zajedno s austrijskim časnicima pao u srpsko zarobljeništvo, a nakon ratnog preokreta u korist Austrije potkraj 1915. prolazi "križni put" kad se srpska vojska s austrijskim zarobljenicima povlači kroz južnu Srbiju, Kosovo i Albaniju. Te dane Budak opisuje u romanu "Ratno roblje", zaokupljen osobito srpsko-hrvatskim odnosima i razmišljanjima srpskih časnika o stvaranju Velike Srbije. Nakon zarobljeništva studira pravo, aktivan je u Stranci prava, a nakon doktorata zapošljava se u odvjetničkoj kancelariji Ante Pavelića s kojim je već tada u "hladnim" odnosima

Piše Ivo PETRINOVIĆ

Nakon što je Austro-Ugarska objavila rat Srbiji u lipnju 1914. godine, Mile Budak je kao kadet poslan na srpsko ratište u Mačvu, gdje je poginuo njegov prijatelj književnik Fran Galović, inače suradnik u mladopravaškom pokretu, a sam on je bio lakše ranjen. S vojskom je preko Tuzle i Zvornika stigao do Valjeva u zapadnu Srbiju gdje je krajem studenoga 1914. smješten u vojnu bolnicu. U međuvremenu je 8. prosinca 1914. srpska vojska u protuudaru zauzela grad i tako je Budak u činu domobranskog kadeta, zajedno s drugim austrijskim časnicima, pao u srpsko zarobljeništvo.

Srpski san o Jadranu

U jesen 1915. došlo je do ratnog preokreta u korist Austrije pa se srpska vojska, zajedno s austrijskim zarobljenicima, od sredine listopada do sredine prosinca 1915. povlačila kroz južnu Srbiju, Kosovo i Albaniju do Jonskog mora. Taj svoj križni put, koji je trajao od 15. listopada do 19. prosinca 1915. godine, Budak je opisao u svom romanu Ratno roblje, odnosno Albanski križni put zarobljenih austrougarskih časnika. To zapravo i nije literarno djelo, već neka vrsta kombinacije putopisa i dnevnika, što opisuje patnički put kojemu su bili izvrgnuti austrijski zarobljenici.
Budak je u svojim sjećanjima zaokupljen srpsko-hrvatskim odnosima. To je vrijeme kada su srpski vladajući krugovi, još uvijek opijeni uspjesima u balkanskim ratovima, sanjali o proširenoj Srbiji od Soluna i Carigrada do Jadranskog mora. Budak je osjetio da među srpskim političarima i časničkim kadrom koje je susretao živi uvjerenje o potrebi srpske vladavine nad oslobođenim zemljama Južnih Slavena koji su se nalazili u okviru Austro-Ugarske. On ističe da su srpski časnici posebno mrzili Hrvate austrijske vojnike, odnosno zarobljenike, čak više nego Mađare, ne toliko što su tvrdili da su austrijske pukovnije počinile velika zvjerstva u osvojenim srpskim krajevima, već što su smatrali da su oni izdajice svojega naroda koji je srpsko-hrvatski.

Budak i Talijani

Ponovno se vraća razmišljanjima srpskih časnika o stvaranju Velike Srbije. Tako se, dok se još nalazio u valjevskoj bolnici, susreo s nekim srpskim kapetanom iz Beograda koji je nosio niz ratnih odličja, među kojima najugledniji srpski orden Karađorđevu zvijezdu s mačevima. Kapetan mu se hvalio vanjskopolitičkim djelovanjem Narodne obrane i Crne ruke, tajnih srpskih časničkih organizacija, koje su organizirale ubojstvo austrijskog prestolonasljednika Franje Ferdinanda da bi se spriječio trijalizam Austro-Ugarske, koji bi po njemu onemogućio Srbiju u njezinoj ulozi Pijemonta Južnih Slavena.
Zanimljiv je Budakov susret s Talijanima u Albaniji. Ističe da prije rata nije Talijane ni volio ni mrzio, ali kada je počeo rat i kada su iskazali pretenzije na dalmatinsku obalu, iskreno ih je zamrzio. No, one noći 15. prosinca 1915., kada su se ukrcali na talijanski brod, najeli tjestenine i zaspali u pravim krevetima, on ih je, bilježi, izljubio kao braću.
Kad su stigli na albansku obalu, Budak s tugom bilježi da ih je bilo oko 15 tisuća, a na put ih je krenulo 60 tisuća zarobljenika. Roman je napisao tek u Muro Lucanu blizu Potenze u sjevernoj Italiji, i to kao talijanski ratni zarobljenik koji je zajedno s ostalima bio prebačen na otok Asinaru blizu Sardinije, a iz zarobljeništva se vratio 18. kolovoza 1919. godine i iskrcao se u grušku luku.

Pripravnik kod Pavelića

Dr. Mile Budak u uniformi ustaškog pukovnikaNakon što se vratio iz zarobljeništva Budak je nastavio studirati pravo na Zagrebačkom sveučilištu. Tijekom 1920. godine položio je ispite, a već 31. srpnja 1920. promoviran je u doktora prava na temelju rigoroza. Dok je studirao na Zagrebačkom sveučilištu tijekom 1919. i 1920. bio je član Kluba Eugen Kvaternik, sveučilišnog ogranka Stranke prava, u kojem su bili i Branko Jelić i Eugen Dido Kvaternik, poslije čelnici ustaškog pokreta.
Nakon što je Budak promoviran u doktora prava, zaposlio se kao pripravnik u odvjetničkoj kancelariji Ante Pavelića. Odvjetnički ispit položio je 8. travnja 1923., a odvjetništvo mu je postalo glavni izvor prihoda. Očito je da je Budak u odvjetničku kancelariju Ante Pavelića došao zbog njihovih sličnih političkih uvjerenja, odnosno pripadnosti pravaškom pokretu.
Pretpostavlja se da mu je Pavelić ponudio taj posao jer se radilo o pravničkom iskustvu koje je Budak već imao radeći u kancelariji poznatoga zagrebačkog odvjetnika Oswalda. Njihovi tadašnji odnosi nisu bili hijerarhijski, to više što je Budak prije sudjelovao u mladopravaškom pokretu i imao je mnogo veći politički staž nego Pavelić.
Od 1919. do 1933. godine, odlaskom u emigraciju, Budakov politički rad odvija se uglavnom u Stranci prava u kojoj surađuje s Pavelićem kao tajnikom i poslije potpredsjednikom stranke. Već su u to vrijeme odnosi Pavelića i Budaka prilično hladni. Matija Kovačić, poslije šef promidžbe u NDH, sjeća se da njihovi odnosi nisu bili dobri već 1922. godine. Budak je, prema tom sjećanju, sebe smatrao vođom mladih pravaša, dok Pavelić nije pokraj sebe trpio eventualne suparnike.

(nastavlja se)
 
Još u rubrici:
 


 
 

Voditelj Internet odjela: Augustin Gattin
Internet podrška: Sistemi.hr
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999-2007.

 

 
 
print verzijapošalji e-mailomidi na naslovnicuidi na naslovnicu 1/1