Mali oglasnik Portal SD Trafika Marketing Otvoreno more Izdanja
[Povratak na naslovnu stranu]
četvrtak, 2.1.2003.
  novosti
teme dana
ekonomija
sport
kultura
mozaik
crna kronika
  dalmacija
split
zadar
šibenik
dubrovnik
bih
  televizija
feljton
kolumne
osmrtnice
zadnje vijesti
  impresum
prometni vodič
kretanje brodova
  kontakt
linkovi
arhiv
e-mail adresar



 
strana 1 od 1

MILE BUDAK - PORTRET JEDNOG POLITIČARA (1)

Godine političkog sazrijevanja

Političar i književnik Mile Budak rodio se 30. kolovoza 1889. godine u Svetom Roku kod Lovinca da bi na kraju životnog puta od partizanskog suda bio osuđen na smrt i strijeljan 7. lipnja 1945. godine u Zagrebu. Analizirajući pozitivne i negativne crte njegova karaktera i političkog djelovanja, o toj zanimljivoj ličnosti akademik dr. Ivo Petrinović napisao je knjigu koja je prošle godine objavljena u izdanju Književnog kruga Split. Iz tog izdanja pod istim naslovom - "Mile Budak - portret jednog političara" - u nastavcima donosimo najvažnije detalje

Piše Ivo PETRINOVIĆ

Mile Budak, političar i književnik, rodio se 30. kolovoza 1889. u Svetom Roku kod Lovinca, u tadašnjem kotaru Gračac, županije Ličko-krbavske u okviru banske Hrvatske u Austro-Ugarskoj Monarhiji. To je vrijeme nagodbenjačke Hrvatske i vladavine bana Khuena Hedervaryja.
Budak je pučku školu pohađao u rodnom mjestu od 1896. do 1901. godine. Kako su mu starija braća Joso i Pajo bili financi, Mile je trebao otići u Općinu za pisara da bi s vremenom postao bilježnik. Majka ga je poslala bratu Josi, financijskom nadstražaru u Mrkodolu kod Bosanske Kostajnice.

Stipendist "Napretka"

U rujnu 1902. godine upisao se u Sarajevsku gimnaziju u kojoj se isticao jer je mnogo čitao, a uzdržavala su ga braća sve dok nije nakon prvog semestra prvog razreda dobio stipendiju sarajevskog društva Napredak, što mu je omogućilo da nastavi školovanje. Stoga u trećemu razredu kao solidan učenik podučava kolegu iz razreda, što mu je poboljšavalo materijalni položaj tako da je godine 1910. maturirao na Sarajevskoj gimnaziji. U jesen 1910. godine upisao se na Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, na grupu zemljopis i povijest. Napretkovu stipendiju tada nije dobio zato što nije bio iz Bosne. Zbog svega toga napušta Filozofski fakultet i prelazi na Pravni.
Budak je počeo pisati još kao gimnazijalac, u četvrtom razredu. Pjesme su mu tiskane u časopisima Pobratim, Behar (1908.-1909.) i u Mlada Hrvatska. U organizaciji Mlade Hrvatske sudjeluje od njezina osnutka, a tijekom dvije godine uređivao je istoimeni časopis i to od konca 1910. do veljače 1912. godine. Bio je to književno-politički časopis u kojem su surađivali mnogi hrvatski književnici kao što su Ljubo Wiesner, Antun Gustav Matoš, Fran Galović, Tin Ujević, Polić Kamov i drugi.
U ožujku 1910. godine u časopisu Mlada Hrvatska objavljuje pjesmu 28. II., posvećenu godišnjici smrti Ante Starčevića, koji je preminuo na taj dan 1894. godine. U njoj u osam strofa veliča velikog sina Like, koji razbuđuje srca mladih.

"Mlada Hrvatska" i slavenstvo

Skupina oko Mlade Hrvatske s ideolozima Josipom Matasovićem, kasnijim povjesničarom, i Budakom, slavi Josipa Franka što se vidi iz Budakova članka Dr. Josip Frank (1911.), u kojemu se Frank slavi kao oličenje energije i požrtvovnosti, te ga se ističe kao uzor pravaša. Budak naglašava da je Frank, iako nije, kao ni Strossmayer nosio hrvatsko ime, bio snažniji od mnogih protivnika.
Posebno su zanimljiva Budakova shvaćanja toga vremena, koja su došla do izražaja u njegovu čanku Mladohrvatstvo prema srpstvu i slavenstvu uopće, objavljenom u dva broja Mlade Hrvatske 1911. godine. Budak smatra da nije preporučljivo potpuno nijekati Srbe u Hrvatskoj.
Mile Budak na Starčevićevu grobu u ŠestinamaNaglašava da su oni došli u Hrvatsku pod Turcima, da su im se pridružili i neki drugi elementi. Utvrdivši da je temelj narodnosti uvjerenje svakog pojedinca, postavlja pitanje može li se i kako raditi sa Srbima. Svi pokušaji oko sloge nisu uspjeli.
Budak se pita kako bi trebalo razriješiti političke prilike da bi Hrvat i Srbin mogli živjeti jedan pored drugoga. Naglašava da se pravaši drže principa narodnog monizma, a ne dualizma, što po njegovu mišljenju znači da u Hrvatskoj postoji samo jedan politički narod, a to su Hrvati.
Budak razmatra i odnos mladohrvata prema slavenstvu i ističe da su Česi i Poljaci protiv sjedinjenja hrvatskih zemalja i nezavisnosti Hrvatske, a Rusi će više pomoći pravoslavne Srbe. Stoga su Hrvati upućeni na sebe i zato se moraju odreći iluzije o slavenskoj, a pogotovu sveslavenskoj pomoći. On kaže da mladohrvati nemaju ništa protiv Srba zato što su Srbi nego stoga što su hrvatski slavosrbi u značenju Ante Starčevića.

Izvorni starčevićanac

Ipak je svoje nazore Budak najcjelovitije i najjasnije izrazio u zadnjem broju Mlade Hrvatske, u kojoj on stalno sudjeluje, i to početkom 1912. godine. To je zapravo platforma mladohrvatskog pokreta, kako ju je Budak tada vidio. On ističe da se Mlada Hrvatska može pohvaliti stalnošću svoga djelovanja i da je ona jedina nacionalistička đačka organizacija u Hrvatskoj. Predbacuje ostalim hrvatskim udrugama što svoj nacionalizam povezuju s katolicizmom jer nacionalizam nije konfesijska misao i što hrvatska narodnost nije samo katolička, jednovjerska, već trovjerska.
Tom prigodom on ističe da mladohrvati ne negiraju vjeru već tvrde da je vjera pitanje savjesti pojedinca koje ne smije u normalnim prilikama biti političko pitanje. Prema tome, katolicizam u Hrvata je konfesijsko pitanje, a i staleško, jer je svećenstvo organizirano kao kapitalistička klasa te posjeduje golem imetak. Mladohrvati nemaju ništa protiv svećenika koje će rado vidjeti u svojim redovima, ali su crkveni glavari većinom kreature Beča i Pešte osim časnih iznimaka kao što su Josip J. Strossmayer, Mihovil Pavlinović i Frane Bulić.
Iz svega se vidi da je Budak bio starčevićanac u izvornom obliku, prihvaćajući sve njegove temeljne ideje: neovisnost Hrvatske od Beča i Pešte, antiaustrijsko stajalište te antiklerikalizam. Što se tiče Srba u Hrvatskoj, on ih ipak smatra dijelom hrvatskog naroda iako, za razliku od Starčevića, više vodi računa o realnom stanju i drži da Srbima koji su pod utjecajem partikularističkih tradicija i osjećaju se Srbima, treba u duhu liberalnih zasada omogućiti samoupravu.

(nastavlja se)
 
Još u rubrici:
 


 
 

Voditelj Internet odjela: Augustin Gattin
Internet podrška: Sistemi.hr
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999-2007.

 

 
 
print verzijapošalji e-mailomidi na naslovnicuidi na naslovnicu 1/1