KNJIGE"SPLIT U
TITOVO DOBA", IZDANJE SPLITSKOG DRUŠTVA "JOSIP BROZ TITO" I SAVEZA ANTIFAŠISTIČKIH BORACA
Pohvala splitskoj pameti
Ova publikacija, uz solidno dokumentiranu osnovu za ocjenu dosega građana Splita u
dobu označenom Titovim imenom, čitateljima pruža i dobru mogućnost komparacije sa
stanjem nastalim nakon 1990. godine
Publikacija Split u Titovo doba strukturirana je na sljedeći način: Prvi Titovi
dolasci u Split 1936. i 1940. godine; NOB u Splitu 1941.—1945. godine; Razvitak Splita
od 1944. do 1990. godine; Sjećanja na Tita; Rekli su o Titu (strani državnici i
uglednici, književnici i sportisti); Biografija, kronologije, enciklopedije i ankete o
Titu, boravci stranih državnika i uglednika u Splitu; Tito Hrvat tisućljeća, najznačajnija
svjetska priznanja Titu; Tito građanin svijeta u filateliji. Knjiga je djelo 45 autora, a
glavni i odgovorni urednik je prof. Miroslav Ćurin.
U ovom prikazu ograničavamo se samo na neke dijelove knjige. Građani Splita iskazali su
svoju opredijeljenost sudjelovanjem u NOB-u, a u tekstu Fabijana Trge Split kao grad u općenarodnom
oslobodilačkom ratu daje se o tome iscrpan prikaz. Grad Split u to vrijeme imao je 40.000
stanovnika, a u jedinicama NOV-a sudjelovalo je 12.500 njegovih građana. Broj aktivista
NOP-a u ljeto 1944. bio je oko 15.000. Te brojke svjedoče o stupnju poistovjećenja građana
Splita s vrijednosnim ciljevima antifašizma.
Split je Rimskim ugovorom između Pavelića i Mussolinijeva ministra vanjskih poslova
pripao Italiji, te je tako i formalno-pravno postao sastavnim dijelom talijanske države.
Ta država nije vršila prisilnu mobilizaciju domicilnog stanovništva i s obzirom na tu
okolnost uključivanje građana Splita u jedinice NOV-a bilo je jedino stvar njihova
osobnog opredjeljenja. U tom svjetlu i treba ocjenjivati udjel građana Splita u antifašističkom
ratu. Svaki rat, bez
obzira s kakvim se ciljevima vodi, kolektivna je nesreća za stanovništvo koje zahvaća.
U njemu se uništavaju ljudski životi i materijalna dobra. Ipak, rezultati rata mogu se
valorizirati s društvenim promjenama koje nastaju nakon njegovog završetka. Kad rat završi
i uspostavi se određeno društveno stanje, moguće je procjenjivati jesu li žrtve, pale
za ostvarivanje njegovih globalnih ciljeva, bile "korisne" ili uzaludne. U
Splitu, čije je stanovništvo u ratu živjelo u oskudici, ni nakon njegova završetka
ukupni uvjeti življenja nisu se odmah bitnije promijenili. No, uspostavom vlasti proizišlom
iz antifašističkog angažmana počele su se otvarati perspektive za poboljšanje tih
uvjeta.
Kakve je mogućnosti za aktiviranje ljudskih potencijala ostvarila vlast uspostavljena
nakon završetka rata, pokazuje se u tekstovima ove publikacije. U njoj je više napisa
koji dokumentiraju razvoj Splita i unaprjeđivanje ukupnih uvjeta življenja u njemu.
Vjekoslav Viđak, jedan od nekadašnjih splitskih gradonačelnika, napisao je sljedeće
priloge: Grad Split se više nego učetverostručio; Jačanje materijalne osnove (splitska
privreda u 1939. i 1989. godini); Gradili smo grad (stambena izgradnja 1945.—1990.
godine). Značajan je i tekst prof. dr. Josipa Vojnovića: Izgradnja novog Splita (današnji
pogled na Split III).
Publikacija sadrži i niz drugih tekstova u kojima su iskazane splitske posebnosti u
okviru globalnoga privrednog razvoja ovog područja, a odnose se na brodogradnju, građevinarstvo,
cementnu i kemijsku industriju te elektroprivredu, promet i trgovinu. Prof. Jerko Matošić
dao je iscrpan prikaz o razvoju školstva i kulture, a dr. Ante Maletić o utemeljenju i
razvoju visokog školstva. U taj sklop uključuje se i sportska aktivnost koja se posebno
manifestira u obnavljanju Hajduka u sastavu NOV-a 1944. godine te izgradnji sportskih
objekata i održavanja Mediteranskih sportskih igara u Splitu 1979. godine.
U knjizi je znatan prostor dan komunikaciji Josipa Broza Tita sa Splitom. On se u Splitu
pojavljuje prije rata i okupacije u svojstvu generalnog sekretara KP-a radi pripremanja
partijske organizacije u sudbonosnim zbivanjima koja su slijedila. O tome je tekst napisao
Miroslav Ćurin: Prvi Titovi dolasci u Split. Nakon završetka rata Tito je u Split
dolazio 40 puta u svojstvu šefa države i priznatog državnika u međunarodnim
razmjerima, u društvu istaknutih vođa pokreta nesvrstanih i drugih državnika. O tome je
u publikaciji više priloga. Njegova smrt i njezin doživljaj među građanima Splita,
posebno su obilježeni zbivanjima na poljudskom stadionu, o čemu svjedoče snimke uvrštene
u publikaciju. O Titovoj afirmiranosti u svjetskim razmjerima svjedoči dolazak na njegov
pogreb državnika iz mnoštva zemalja sa svih kontinenata.
Iako ovdje nije moguće prikazati cjelokupni osebujni sadržaj publikacije, i ovo što je
izneseno upućuje na goleme promjene koje su se zbile u biću ovoga grada između 1945. i
1990. godine. U tom razdoblju Split je postao snažan privredni, prosvjetni, znanstveni,
kulturni i sportski centar koji je privlačio i aktivirao velike ljudske potencijale,
posebno iz svoga ruralnog okruženja, te preko obrazovanih institucija proizvodio i u
procese rada uključivao stručne i znanstvene potencijale kojima su unaprjeđivani ukupni
ovdašnji uvjeti življenja.
Na kraju, ova publikacija, uz solidno dokumentiranu osnovu za ocjenu dosega građana
Splita u dobu označenom Titovim imenom, čitateljima pruža i dobru mogućnost
komparacije sa stanjem nastalim nakon 1990. godine.