strana 1 od 1

PACTA CONVENTA - 900 GODINA OD JEDNOG
OD NAJVAŽNIJIH DOKUMENATA U POVIJESTI HRVATA (5)

Sporenja preko Drave

Još od našeg Luciusa iz 17. stoljeća Hrvati prihvaćaju "Pactu conventu" kao pouzdan tekst. No, na požunskom saboru 1830. došlo je do političkih opreka između Hrvata i Mađara - Hrvati se na nj pozivaju da osnaže pravo na političku autonomiju, a Mađari ga posve odbacuju, čak ga (S. Horvath) proglašuju falsifikatom. S obje strane Drave o tekstu je napisano niz priloga sa suprotnim stajalištima, o njemu pišu svi naši važniji povjesničari: F. Rački, T. Smičiklas, V. Klaić, I. Kršnjavi, N. Tomašić i M. Šufflay, u novije doba F. Šišić, M. Barada, S. Gunjača, S. Antoljak i L. Margetić te N. Klaić, N. Budak, I. Goldstein...

Piše Vojko MIRKOVIĆ

Napokon da vidimo kako glasi čitav tekst Pacte convente (preuzet iz pregleda hrvatske povijesti Trpimira Macana).
Kako i kojim se ugovorom predadoše Hrvati kralju ugarskomu.
Koloman, Božjom milošću sin Vladislava, kralja ugarskoga, vladajući na mjestu svoga oca, a jer je bio veoma odvažan, odluči da čitavu Hrvatsku sve do mora dalmatinskoga podloži pod svoju vlast. Dođe sa svojom vojskom do rijeke Drave. Hrvati pak, čuvši za dolazak kraljev, sakupiše svoju vojsku i spremiše se za bitku. Kralj pak doznavši, da su se Hrvati sakupili, pošalje svoje poslanike hoteći s njima prijateljski pregovarati i sklopiti ugovor, kakav su oni željeli. Hrvati, saslušavši poruku gospodina kralja, sastavši se na skupštinu svi skupa, prihvatiše i poslaše 12 plemenskih starješina od 12 hrvatskih plemena, i to župana Jurja od roda Kačića, župana Ugrina od roda Kukara, župana Mrmonju od roda Šubića, župana Pribislava iz roda Čudomirića, župana Jurja od roda Snačića, župana Petra od roda Murića, župana Pavla od roda Gusića, župana Martina od roda Karinjana i od roda Lapčana, župana Pribislava od roda Poletčića, župana Obrada od roda Lačničića, župana Ivana od roda Jamometa, župana Miro(ne)ga od roda Tugomira. Ovi, došavši k gospodinu kralju, iskazaše mu dužnu počast. Gospodin pak kralj, primivši ih poljupcem mira, te dostojanstveno s njime postupajući, ovako se pogodiše: da će spomenuti sa svim svojim bližnjim uživati svoje posjede i imovinu u miru i bez smetnje; da nijedan od spomenutih rodova ni njegovi ljudi nisu dužni spomenutomu kraljevskom veličanstvu plaćati porez ili dohodak, osim što su spomenuti dužni gospodinu kralju, kad netko navali na njegove granice, tad ako gospodin kralj pošalje po njih, dužni su tad poći s najmanje 10 oboružanih konjanika od svakog spomenutog roda do Drave na svoj trošak, odonud prema Ugarskoj na trošak gospodina kralja, i sve dok traje vojna, moraju ostati. I tako je bilo uređeno godine Gospodinove 1102. Itd.

Politika u povijestima

Ferdo Šišić (umro 1940.) sakupio je građu o tome kako su historici u razna vremena ocjenjivali Pactu conventu. Spominje da su od Luciusa, našeg povjesničara 17. stoljeća, pa do početka 19. stoljeća prihvatil taj tekst kao pouzdan. Međutim, na požunskom saboru 1830. došlo je do političkih opreka između predstavnika Hrvata i Mađara. Tada su se Hrvati počeli pozivati na zapis Pacta conventa da njime osnaže svoje pravo na političku autonomiju. Mađari na to odgovore da su počeli posve odbacivati taj tekst.
Prvi ga je S. Horvath proglasio falsifikatom. Svoje je mišljenje o tome tiskao u brošuri, gdje izlaže to kako su Ladislav i Koloman podjarmili Hrvate, a da je tobožnji ugovor s Kolomanom iz 1102. izmišljotina. Slijedio je zaključak da stoga Hrvati nemaju pravo na političku slobodu.
Poslije toga napisano je veoma mnogo tekstova s jedne i druge strane sa suprotnim stajalištima. Mađari su, na primjer, dovodili u sumnju vjerodostojnost Pacte convente već po tome što se u njoj kaže da je Koloman bio Ladislavov sin, a zapravo je bio nećak. Zatim, što bi on s vojskom pošao u pohod tako da dođe do rijeke Drave, kada je tada imao u rukama ondašnju Slavoniju, a to znači i dio područja južno od Save. Hrvatski su se povjesnici primjerice pozivali na to da zaista hrvatski feudalci za Arpadovića nisu plaćali porez, kako to stoji u Pacta covnenti. Mali broj konjanika, koji su bili dužni slati ugarskim kraljevima u ratu, govorili su, uobičajena je pojava tog doba (općenito vojske su tada bile malobrojne). Itd.

Uobičajena događanja

Svatko je dokazivao što mu je trebalo i to je trajalo do sloma Austro-Ugarske. Zato o tome kao o važnoj temi pišu svi naši važniji povjesničari od F. Račkog, T. Smičiklasa, V. Klaića, do I. Kršnjavoga, N. Tomašića i M. Šufflaya, a F. Šišić je u svojem Priručniku izvora izložio opširnu građu o tim raspravama. I u novije su o tome opširno razglabali M. Barada, S. Gunjača, S. Antoljak i L. Margetić.
Dakako, danas se mirnije gleda na to kako se Hrvatska našla u ugarskoj kraljevini. Stariji su nerijetko u tome viđali nacionalnu katastrofu, noviji su složni oko toga da je to bila samo jedna od učestalih pojava srednjovjekovlja da se susjedni narodi nađu u jednoj državi. Tekst Pacta conventa je pri tome sporedan sve kada bi bio i autentičan.
Tako Nada Klaić zaključuje svoju Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku (1971.) tvrdnjom da promjena dinastija nije nikakva katastrofa ili propast, nego rezultat uobičajenog razvitka koji su u većoj ili manjoj mjeri doživljavale sve mlade barbarske države... Neven Budak u svojoj knjizi Prva hrvatska stoljeća (1994.) piše: Ugovor između njega (Kolomana) i predstavnika dvanaest hrvatskih plemena u obliku u kojemu je dospio do nas svakako nije autentičan, ali je gotovo sigurno da je do nekog ugovora među njima moralo doći.
A Ivo Goldstein u svojem djelu Hrvatski rani srednji vijek (1995.) slično N. Klaić dolazak Arpadovića u Hrvatsku promatra kao normalnu srednjovjekovnu pojavu, uobičajenu i nimalo katastrofalnu. Osim toga, on podsjeća na to da je za vladavine Arpadovića država djelovala prije kao neka vrsta personalne unije negoli kao jedinstvena država.

Voditelj Internet odjela: Augustin Gattin
Internet podrška: Sistemi.hr
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999-2007.