strana 1 od 3

TEDI, GIBONNI I OLIVER NA BOŽIĆNOM KONCERTU U SPLITSKOM HNK

Njihov šlager sezone

Koncert u HNK valja očitati kao gotovo onozemaljsko ukazanje i iznimni glazbeni događaj, kao ono "nešto" što se na koncertnim pozornicama, bez obzira na prigodu, događa vrlo rijetko... ili pak "barem" kao najbolji splitski koncert u godini pri kraju

Humanitarni koncert kojemu se priključi veliki sponzor, a njima pak i božićna prigoda, u pravilu su nalik okviru čija je "monumentalnost" pojela sliku. Jer, veli pouka brojnih prigodničarskih "gala koncerata", božićnih nastupa ili glazbenih humanitarnih akcijašenja, svi ti silni tenori s prigodnim arijama i napitnicama, estradne zvijezde i zboristi ujedinjeni zajedničkim sponzorskim dresom ili pak profesionalci i amateri raspjevani "u humanitarne svrhe", najčešće su tek statisti u scenskim ritualima koji s pravim koncertima imaju manje veza negoli EP programi sa stvarnim životom.
Baš zato rotarijanski i božićni koncert Tedija, Gibonnija i Olivera u splitskom HNK treba gledati izvan formalnih humanitarno-sponzorsko-božićnih okvira. Možda čak i kao gotovo onozemaljsko ukazanje. Kao iznimni glazbeni događaj; kao - u najmanje - najbolji splitski koncert u godini pri kraju; kao ono "nešto" što se na koncertnim pozornicama, bez obzira na prigodu, događa vrlo rijetko... Pretjerivanje? E, bogme, nije!
Možda je tijek cijeloga koncerta i kemiju koja će se dogoditi na sceni splitskog HNK odredio baš njegov prvi protagonist - Tedi Spalato. Nakon iznimnih ovogodišnjih nastupa - a valja se prisjetiti barem onog ovoljetnog u de luxe ambalaži velikog pratećeg banda na Peristilu, ali također i intimističkog na Večerima dalmatinske pisme u Kaštel Kambelovcu - Tedi je još jednom demonstrirao svoju dosegnutu glazbeničku zrelost. Fraza bi čak rekla - raskošnu muzikalnost i iznimnu izvođačku emocionalnost. Suradnja s klavijaturistom Ivanom Božičevićem te jednako uvjerljivim i nadahnutim basistom Nenadom Begom i senzibilnim perkusionistom Borisom Popovom ponovno je bila oplođena iznimnim izvedbama provjerenih Tedijevih koncertnih standarda. Poseban spomen pak zaslužuju krhko nježna More snova - čiju su glazbenu teksturu "spleli" klavirski akcent Božićevića, gugutavi Begin bas u dvojnoj ulozi ritmičkog i melodijskog instrumenta, diskretne Popovljeve udaraljke i znana Tedijeva gitaristička manira - te fascinantna premijera Bebićeve Kaleto moja u latino ruhu. Brazilske stilizacije s primjesama bossa nove koje je Tedi već uspješno kalemio na dalmatinsku pjesmaricu bljesnule su najbolje do sada uz lucidne međuigre te "dijaloge" udaraljki Borisa Popova i Tedijevih vokalnih "bobbymcferrinovskih" eskapada.
Publika koju je Tedi - unatoč pjesmarici prigušene atmosfere - već doveo u ekstatično raspoloženje, već je na prve taktove Divljeg cvita prigrlila Gibonnija i njegov pouzdan prateći band. Odabravši par (koncertno uvijek primjereno osvježenih ) starijih uspješnica, poput Dobri ljudi i Projdi vilo, izvanvremene standarde (Tempera), udarne brojeve s Ljudi zviri i beštimje te neizbježne "napadače" s Mirakula (Oprosti, Libar...), Gibo je odradio možda i jedan od svojih najboljih splitskih nastupa. U svakom slučaju emocionalnošću izvedbe superiorniji prošloljetnom koncertu na Tvrđavi Gripe. Nabrijana prateća grupa (u kojoj je umjesto Šomena za bubnjevima Gibin stari suradnik bubnjar i perkusionist Matko Petrić) s dva instrumentalista u prvom napadačkom redu (gitarist Ilija i violinist Marko) bezgrješno je pak odradila koncert pružajući Gibi mnogo više od rutinirane glazbene podrške. Naime, dionice koje je na albumima odsvirao Ilija Stefanovski nije pretvorio u puku faksimilnu kopiju, već je - zadržavši se u naznačenom prostoru studijske snimke - dao zanimljiv trag vlastite sviračke osobnosti. Marko Ramljak pak odavno nije "samo" violinist, već izravni Gibin partner na sceni. I ovoga je puta pokazao talenat svirača, pratećeg vokala, ali i šarm rođenog frontmana.
Šećer dolazi na kraju? Da, premda bi u konkretnom slučaju tako mrsnog večernjeg koncertnog obroka završnici bolje pristajala usporedba s digestivom ("Jegerom"?).
Sudeći po njegovu nastupu u HNK, bio bi pravi zločin nazvati Olivera ikako drukčije osim pjevača čiji je raskošni talent ravan iznimnom scenskom šarmu. Duhoviti kozer i nadahnuti pjevač u svoj je koncertni set "ušao" naslovnom temom svojeg netom objavljenog albuma Trag u beskraj, ponudivši izvedbu superiorniju hladnome studijskom izvorniku. Sugestivni vokal, izvrsni pozadinski vokali (dakako, neizbježni dvojac najboljih hrvatskih "backova" Brankice Brodarić i Tea Brajčića, također je zaslužan za najveće ocjene koncertu) te Dupini (koji su se tko zna koji već put potvrdili kao vrsni prateći band i Oliverov idealni glazbeni suputnici) ostvarili su izvedbu emotivnošću uvjerljiviju od studijskih snimki tema Traga u beskraj i Sve bi dao za nju. Potonja, neprijeporni vrhunac Oliverova novog albuma, u koncertnom je (toplom i emocionalnom) ruhu prošla još bolje te je - uz sjajnu Oliverovu izvedbu Magdalene uz pratnju na novom Boesendorferovu klaviru, megauspješnice Moj lipi anđele te lucidnih vokalnih eskapada za izvedbe Cesarice i Vjeruj u ljubav (uz asistenciju Gibonnija, a potom i Tedija) - bila i najbolji dio Oliverova nastupa.
Prava je šteta što se božićni koncert u organizaciji splitskog Rotary Cluba (i potporu Hypo Banke), za koji se danima unatoč cijeni od 150 kuna tražila karta više, nije snimao, jer - posve sam siguran - njegov DVD ili audioizdanje bilo bi zanimljivo kao i sam, možda doista neponovljiv, nastup sjajne estradne trojke. Naime, iznimna izvođačka kemija koja se dogodila na sceni HNK rezultirala je glazbom koja nije kalkulantski dozirana na rate i emocijama koje je nemoguće nabaviti na lizing. Jer, za neke stvari - kako bi to kazao jedan aktualan reklamni spot - naprosto nema cijene. Pa ma kako vam čvrste bile veze u bankarskim krugovima.

Voditelj Internet odjela: Augustin Gattin
Internet podrška: Sistemi.hr
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999-2007.