strana 1 od 2

ANKETA POKAZALA KAKO SVAKI ŠESTI MLADI SPLIĆANIN
RAZMIŠLJA O SAMOUBOJSTVU

Zašto se ubijaju djeca?

Samo ove godine u splitsku je bolnicu dovezeno desetero djece koja su sama sebi pokušala prekinuti život, a posljednji pokušaj samoubojstva u Splitu dogodio se prošle srijede

Piše Eda VUJEVIĆ

Očuvaj me od mudrosti koja ne plače,
filozofije koja se ne smije i veličine
koja se ne klanja pred djecom.
(Halil Jubran)
Tog rujna 1983. godine uobičajeno je i pospano počeo jedan od prvih školskih dana u tom drugom ce razredu jedne gimnazije. Profesori poznati, nastava dosadna, ljeto se hladilo i brisalo s ramena mladih djevojaka. Jedna je klupa tog dana bila prazna, ali - bože moj - svi su znali za Višnjine navike. Nitko nije čitav taj dan ni pomislio da će Višnjina klupa ostati prazna zauvijek i da će ta čudna djevojka golemih zelenih očiju preseliti u sjećanje, osuđena svojom vlastitom gestom na vječitu mladost. Njezini prijatelji iz drugog ce sad su u zrelim godinama, neki su se poženili, udali, neki su ćelavi i izgledaju stariji nego što stvarno jesu. Višnja nije nikad odrasla, ostala je 17-godišnja djevojka koja je svoj život okončala lijevom rukom jednim hicem iz očeva pištolja. Ravno kroz srce. Zašto se Višnja ubila?
Zašto se ubijaju djeca? Zašto djeca odbijaju život i dižu ruku na sebe?

Djeca su nesretna

Samo ove godine u splitsku je bolnicu dovezeno desetero djece koja su sama sebi pokušala prekinuti život. Sve do jedne bile su djevojčice i sve su pokušale samoubojstvo gutanjem golemog broja raznih tableta iz kućne ljekarne. Najmlađa je imala deset godina, najstarija 16. Posljednji pokušaj samoubojstva u Splitu dogodio se u srijedu. Djevojčica s nepunih 14 godina pokušala se otrovati lijekovima svoje majke. Prošle godine samoubojstvo je pokušalo četvero djece, isto kao i preklani. Zašto djeca odbijaju ovaj svijet?
Samo ove godine u splitsku je bolnicu dopremljeno 12 djevojčica i dječaka u stanju akutne alkoholne kome, što psiholozi, s mrvu opreza, smatraju podjednako pogibeljnim kao i svaki drugi pokušaj samoubojstva. No to je, slažu se oni koji znaju više, tek vrh ledenog brijega.
Najnovija anketa među splitskim osnovcima i srednjoškolcima pokazala je kako svaki šesti mladi Splićanin razmišlja o samoubojstvu, a njih gotovo devet posto je čak napravilo plan suicida. Više od tri posto djece tvrdi kako je pokušalo sebi oduzeti život.
- Ne čudim se, zbilja se ne čudim - kaže Vesna Dorotka, jedina klinička psihologinja za djecu na odjelu pedijatrije Kliničke bolnice Split i jedna od samo 17 psihologa koji u sustavu zdravstva rade s najmlađima u čitavoj Hrvatskoj. - Djeca su nam nesretna i žive u nesretnim obiteljima, okruženi nesretnim i frustriranim ljudima i ravnodušnim ili izgubljenim učiteljima. Roditelji su prvi i jedini koji na pragu života djeci mogu uliti samopouzdanje, a gdje su...Sustav vrijednosti je poremećen, roditelji su zbunjeni, nemaju vremena, siromašni su. Svoju nesreću i bol prenose na djecu, traže od njih previše, traže od njih da utihnu, da ne smetaju, da budu uspješni, uspješniji od njih, neuspješni roditelji zahtijevaju uspješnu djecu. Djeca se brane agresijom ili autodestrukcijom, ona nemaju u rukama nijedno sredstvo koje roditelji čuju, komunikacija je prekinuta. Djeca po zadnji put zovu u pomoć time što se okreću suicidu.

Djeca se ubijaju

Više od tisuću ljudi širom svijeta svakoga dana počini samoubojstvo. To je suha statistička činjenica koja teško da može ikoga utješiti i potaknuti na umirujuću pomisao kako, eto, nismo drukčiji. Od kraja Drugoga svjetskog rata do danas 12 milijuna ljudi u svijetu izvršilo je samoubojstvo, a sto milijuna je to barem jednom pokušalo. No zašto, zašto se ubijaju djeca? Kod djece i mladih samoubojstvo je u Hrvatskoj na drugome mjestu kao uzrok smrti. Samo u prometnim nesrećama mladi ljudi stradavaju češće.
- Fenomen jest globalni, no naš odgovor na njega nije ni približno sličan onome što ga pokušava naći razvijeni svijet - kaže Edi Žitnik, voditelj Centra za prevenciju suicida pri splitskoj nevladinoj udruzi MI. - Konkretno, ni Hrvatska, a ni lokalna zajednica nemaju nikakvu politiku spram suicida. Djelomice je to zato što kod nas još uvijek samoubojstvo i pokušaj samoubojstva spadaju u tabu teme. Pogrešno se misli kako samoubojstvo pokušavaju i izvršavaju psihički bolesni ljudi i djeca, i pogrešno se misli kako se samoubojstvo ne može spriječiti. To su predrasude i oblik društvenog bijega od ove teme. Kao posljedicu, za razliku od zapadnih zemalja, nigdje u Hrvatskoj ne provodi se nikakav primarno preventivni program vezan uz suicid, nemamo ni SOS telefone specijalizirane za sprječavanje suicida, a djeca koja su pokušala suicid upućuju se na psihijatriju ili se o njima šuti kao o obiteljskoj sramoti.

Djeci treba pomoć

Splitski Centar za prevenciju suicida zapravo je tek u povoju. Udruga MI uspjela je tiskati priručnik za prevenciju suicida i priprema još jedan koji će biti usmjeren prema djeci i mladima, no u udruzi drže kako se program primarnog sprječavanja suicida treba uvesti u škole koje jedine imaju mogućnost razvijanja socijalnih vještina kod djece, a koje se ne mogu dobiti od mame i tate.
- Ako se moglo u vrlo kratkom vremenu škole osposobiti za izvođenje nastave vjeronauka - kaže Žitnik - onda se može još brže uvesti jedan psihosocijalni program koji se ne bi ni ocjenjivao ni ispitivao. Konkretno, djecu treba podučavati komunikaciji, izražavanju osjećaja, miroljubivu rješavanju konflikata, treba ih podučiti kako prihvatiti gubitak, kako se nositi s tugom i porazom, kako prevladati razočaranje... Treba ih podučiti kako pomoći prijatelju u nevolji, jer, pomoć im treba. Ja osobno bih rado volontirao u takvom projektu, a nisam u toj želji usamljen.
Je li realno očekivati od društva reakciju? Teško. U travnju ove godine Vesna Dorotka je, ponukana djelomice i činjenicom što je u tri mjeseca u splitsku bolnicu primljeno četvero djece nakon pokušaja suicida, uputila apel za osnivanje odsjeka dječje psihijatrije. Jedan jedini psiholog koji se bavi i dijagnostikom i terapijom apsurdno je nedostatan. Ravnateljstvo je podržalo njezinu inicijativu, no specijalizacija budućih liječnika trajat će brat-bratu barem tri ili četiri godine. Dotle? Dotle će brojke rasti, a dobna granica kad crnilo počinje izbijati na površinu još će se smanjivati i sve će više ljudi znati za neku Višnju iz drugoga ce čija majka i dandanas na groblje nosi cvijeće ne znajući odgovor na najvažnije pitanje - zašto se Višnja ubila? Zašto se ubijaju djeca...

Voditelj Internet odjela: Augustin Gattin
Internet podrška: Sistemi.hr
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999-2007.