KONCERT SIMFONIJSKI ORKESTAR HNK SPLIT
Buđenje i preokret
Koncert probuđenog orkestra pod Repušićevim vodstvom ostvario je zavidan doseg,
rekli bismo, viši od očekivanog. Mladi je dirigent postigao uspon kvalitete zvuka,
njegovanu frazu, te tonske gradacije, postupne i bogate, s primjerenom glasnoćom
Simfonijski koncert Orkestra HNK Split značio je događaj za javnost, za splitski hram
kulture, a konačno i za sam ansambl. Više od dvije godine prošlo je otkako smo u
izvedbi tog orkestra čuli simfoniju (Beethovenova Druga s Nikšom Barezom), a pravi
simfonijski koncert dogodio se još ranije. Angažman Orkestra već dugi se niz godina
iscrpljuje u prigodnim koncertima tipa složenaca — red arije, red uvertire, dvopjeva
ili zbora. Iako ga krasi visok izvođački potencijal, ansambl je pogrešnom, ignorirajućom,
a javnosti neshvatljivom politikom matične kuće morao gubiti na kvaliteti. Vjerujemo da
je toj letargiji došao kraj, jer simfonijski koncert o kojem je riječ označio je buđenje
i preokret. Novi početak zasluga je mladog dirigenta Ivana Repušića, odnedavno angažiranog
u splitskoj Operi, koji je s uspjehom debitirao ravnajući Ljubavnim napitkom. Izbor programa
— Rossini, Mozart i Haydn — dvostrukog je značenja. To je znak poziva širokom krugu
ljubitelja glazbe zbog popularnosti najavljenih naslova, a ujedno i pravi način promišljanja
simfonijskog repertoara koji ansambl mora izgrađivati. Koncert probuđenog orkestra pod
Repušićevim vodstvom ostvario je zavidan doseg, rekli bismo, viši od očekivanog. Mladi
je dirigent postigao uspon kvalitete zvuka, njegovanu frazu, te tonske gradacije, postupne
i bogate, s primjerenom glasnoćom. Raspoloženi glazbenici britko su i poletno izveli
Rossinijevu uvertiru Seviljskom brijaču. Pregršt lijepih detalja predano je oslikao tu
prozračnu i atraktivnu glazbu. Dojmljiva izvedba izmamila je dug i iskren pljesak slušateljstva.
Tako dobar početak bio je poticaj novom uzletu. A on se uistinu dogodio Mozartovim
Koncertom za klarinet i orkestar u A-duru KV 622 sa solistom Željkom Milićem. Taj osobit
interpret, umjetnik u punom smislu, darovao je još jednu kreaciju za pamćenje. Toplina
Milićeva klarinetskog tona, osobito začuđujuće nijanse pijana, utkala se u zrelost
interpretacije i poniznu odanost stilu, što je primjerno slijedio i orkestar. Ovacije slušateljstva
bile su nagrada osobitoj izvedbi.
Haydnova Simfonija br. 104 u D-duru plijenila je svježinom, ljepotom zvuka i radošću
predavanja. Majstorsko djelo, jedno od vrhunaca Haydnova skladateljstva, ozvučeno je
stilski vjerno, u primjerenim tempima koje Repušić autoritativno, a uz minimalne kretnje
održava, nadasve bogato lijepo osmišljenim detaljima. Repušić je osvojio muzikalnošću,
spremnošću (dirigiranjem napamet) i htijenjem. Pa ako i nije svaka zamisao doživjela
puno ostvarenje, put do postignuća cilja nedvojbeno je pravi. Konačno, doživjeli smo
uzoran i poticajan simfonijski koncert koji nas je uvjerio u probuđene mogućnosti
orkestra splitske Opere. Vjerujemo da ćemo se u daljnji rast njegova simfonijskog izgrađivanja
moći uvjeriti u sljedećim nastupima koji moraju biti dio koncertne sezone. Jer, splitska
koncertna sezona sa središtem u HNK bez udjela ovog orkestra sliči na svetkovinu za
goste s koje je domaćin neobjašnjivo nestao. Bitan protagonist u ovom je promišljanju i
publika. Lijepo ispunjeno kazalište (privučeno svakako i popularnim cijenama ulaznica)
potvrda je da u Splitu ne nedostaje poklonika umjetnosti koji će rado provesti subotnju
večer u druženju s lijepom glazbom.
Piše Tatjana ALAJBEG
|