strana 1 od 1

OPĆA SKICA HRVATSKOG ISELJENIŠTVA OD 15. STOLJEĆA DO NAŠIH DANA (7)

Odnosi Hrvatske i njezine dijaspore

Iseljavanje je rezultat višestoljetnih nepovoljnih prilika i procesa kojima su Hrvati izloženi u domovini. Hrvatska je gubila najvitalniji dio stanovništva, emigranata iz nužde. Zahvaljujući hrvatskoj Katoličkoj crkvi i misijama te samoinicijativi Hrvati su se izvan zemlje organizirali u udruženja, društva i klubove, a mnogi su održavali veze s matičnom domovinom. Do početka Domovinskog rata naša je dijaspora tretirana kao potencijalni neprijatelj, koristan za matičnu zemlju jedino kao izvor prihoda. Ima li alternative hrvatskom iseljavanju?

Piše Rebeka MESARIĆ-ŽABČIĆ

Do početka Domovinskog rata hrvatska dijaspora tretirala se kao potencijalni neprijatelj, a bila je korisna za matičnu zemlju jedino kao izvor novčanih prihoda. U vrijeme Austro-Ugarske nitko se nije previše zanimao za hrvatsku emigraciju. Prije Prvoga svjetskog rata postojale su neke institucije u Hrvatskoj, ali su one površno vodile računa o Hrvatima koji su se uputili u svijet.
Priključenjem Hrvatske Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, hrvatski političari, a posebno Hrvatska seljačka stranka, počeli su razmišljati i baviti se pitanjima kako smanjiti emigraciju. Vlast u Beogradu bila je zainteresirana jedino za "dolare", dok ih problemi i teškoće s kojima su se Hrvati sučeljavali nisu zanimali.

"Potencijalni neprijatelji"

Hrvati koji su emigrirali u prekomorske zemlje u tom su razdoblju održavali kontakte jedino s Iseljeničkim komesarijatom u Zagrebu koji je vodio migracijsku statistiku i Unijom emigrantskog društva koja je osnovana u Zagrebu 1928. Do 1932. Unija je redovito organizirala Emigrantski tjedan.
U razdoblju Banovine Hrvatske (1939.-1940.) dijaspora je gledana iz "drugog kuta", s poštovanjem i simpatijama, ali se počelo i ozbiljnije gledati na problematično demografsko stanje u zemlji.
Nakon Drugoga svjetskog rata, kako smo već naveli, gledalo se na hrvatsku dijasporu kao na potencijalne neprijatelje, pa je čak i tajna policija imala zadaću pratiti djelovanje određenih Hrvata u dijaspori. To nikako nije bilo ugodno razdoblje za naše iseljenike. Kad je vlada u Beogradu službeno dopustila odlazak ljudi na "privremeni" rad u inozemstvo, ali pod uvjetom novčanog pomaganja Jugoslaviji, stanje jugoslavenskoga gospodarstva i ekonomije naglo se poboljšalo. U zemljama zapadne Europe čak je pokrenula Jugoslavensku dopunsku školu, održavala je kulturne odnose s hrvatskim politički podobnim emigrantima te s Hrvatskim iseljeničkim institutom koji je svojedobno postojao u Splitu.
Uspostavljanjem novoga demokratskog poretka u Hrvatskoj Hrvati iz dijaspore počeli su se u velikom broju zanimati za povratak u svoju matičnu zemlju. Nova demokratska vlast i izbori 1990. konačno su dali hrvatskoj dijaspori dostojan ugled. Također, dijaspora je dobila i pravo glasa te se mogla kritički odnositi prema mnogim odlukama.
Od samog početka Domovinskog rata mnogi su mladi ljudi iz dijaspore došli kao dragovoljci u Hrvatsku. Sudjelovali su u Domovinskom ratu, a šestorica njih promaknuta su u generale.

Katolička crkva i misije

Od 1990. Hrvatski emigracijski institut pribavio je i opremio vezu između dijaspore i Hrvatske. Danas je suradnja između Republike Hrvatske i dijaspore na najvišoj mogućoj razini. Komunikacija se svakodnevno odvija putem satelita, Interneta, radijskih i TV programa (emisija Glas domovine).
Također, mjesečno, Hrvatska matica iseljenika izdaje časopis Matica u Hrvatskoj i tjedno Dom i svijet u Hrvatskoj i u svijetu. U jesen 1996. u Hrvatskoj je osnovano Ministarstvo povratka i useljeništva (ukinuto početkom 2000.) radi stvaranja uvjeta, prilagodbe i integracije za povratak Hrvata iz dijaspore u Republiku Hrvatsku.
Iseljavanja su rezultat nepovoljnih društveno-gospodarskih prilika i procesa, kojima su Hrvati bili izloženi tijekom višestoljetnih razdoblja u Hrvatskoj. Hrvatska je tako gubila najvitalniji i najproduktivniji dio svoga stanovništva, koje je emigriralo iz nužde, što je za posljedicu imalo značajne demografske i gospodarske gubitke.
Ponajviše zahvaljujući hrvatskoj Katoličkoj crkvi i misijama, ali i samoinicijativi, Hrvati su se u zemljama imigracije vrlo brzo organizirali te osnovali zavidan broj organizacija, udruženja, društava i klubova. Mnogi su održavali veze s matičnom domovinom, iako iza sebe sve do devedesetih godina nisu imali svoju državu. To je pridonijelo bržoj asimilaciji Hrvata u pojedinim državama, ali nije dovelo do potpunoga gubitka nacionalnog identiteta, kulture, jezika i običaja.

Alternativa iseljavanju!?

Mnogi od njih postigli su veliki gospodarski i socijalni napredak u "novim domovinama" te u skladu sa svojim mogućnostima često djeluju u korist Hrvatske. Velik dio njih osobito se iskazao tijekom i nakon Domovinskog rata u obliku humanitarnih pomoći i zaklada za djecu koja su tada ostala bez roditelja.
Hrvatski iseljenici šire i mnoge spoznaje o Hrvatskoj radi uključivanja svoje domovine u poželjne ekonomske i kulturne asocijacije na europskoj i svjetskoj razini, što je nužan preduvjet za daljnji razvoj Hrvatske.
Nažalost, stupanj integracije između "domovinske" i "iseljene" Hrvatske ipak još nije zadovoljavajući, a proizlazi iz mnogih razlika između njih. Hrvatska matica iseljenika i brojne iseljeničke organizacije čine sve kako bi se te razlike umanjile i prevladale.
Migracije stanovništva su nezaustavljiv proces, a suvremeni motivi iseljavanja, kao npr. bolji životni standard, posao u struci, više političke i kulturne slobode itd. pretpostavljaju i nadalje kretanje Hrvata prema razvijenim zemljama svijeta.
Suvremeno stanje rezultat je specifičnih prilika u Hrvatskoj i trenutačno je jedini mogući odgovor na nepovoljne društveno-gospodarske prilike. Također je potrebno naglasiti da su Hrvati tijekom stoljetnog razdoblja slijedili opću zakonitost preseljavanja iz nerazvijenih krajeva u razvijene, što se odražava na trenutačnu demografsku sliku Republike Hrvatske.
Valja pretpostaviti da će se iseljavanje iz Hrvatske nastaviti prema razvijenim zemljama svijeta zbog izuzetno teške gospodarske situacije. Ako bi Hrvatska pokušala i željela smanjiti iseljavanje, svakako bi trebala, s obzirom na dragocjene gubitke, ponuditi neku alternativu iseljavanju, jer svaka je emigracija nenadoknadivi i veliki gubitak za nas.

Voditelj Internet odjela: Augustin Gattin
Internet podrška: Sistemi.hr
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999-2007.