Mali oglasnik Portal SD Trafika Marketing Otvoreno more Izdanja
[Povratak na naslovnu stranu]
ponedjeljak, 25.11.2002.
  novosti
teme dana
ekonomija
kultura
crna kronika
  dalmacija
split
zadar
šibenik
dubrovnik
bih
  pressing
feljton
kolumne
osmrtnice
zadnje vijesti
  impresum
prometni vodič
kretanje brodova
  kontakt
linkovi
arhiv
e-mail adresar



 
strana 1 od 2

RAZGOVOR - O JEZIKU S prof. dr. ŠIMUNOM MUSOM, DEKANOM
PEDAGOŠKOG FAKULTETA SVEUČILIŠTA U MOSTARU

Svaki narod ima pravo materinji jezik nazvati
imenom svojeg naroda

Kad bošnjački čelnici odreda žele upotrebljavati sintagmu bosanski jezik, oni to ne čine zbog osobitosti jezika, nego radi unitarističkog nametanja političkog rješenja drugim narodima (Hrvatima i Srbima) kako bi ih tako jezikoslovno zatrli, nacionalno izbezumili, a zatim i asimilirali, stvorivši "bosansku naciju u bosanskoj državi"

Piše Ivica MLIVONČIĆ
Snimio Duje POSTIN

Polemike o jeziku u BiH konstanta su njezine kulturne politike i politike uopće. Sada su neki muslimanski intelektualci potaknuli polemiku o hrvatskom jeziku u Federaciji BiH, i to tako da vrše pravu hajku na njega s optužbom da je na djelu nekakva "intuitivna kroatizacija bosanskog jezika", a kroza sam jezik u medijima. Što o svemu tome misli prof. dr. Šimun Musa, dekan Pedagoškog fakulteta Sveučilišta u Mostaru i jedno vrijeme član Vlade F BiH te zamjenik ministra kulture F BiH.
Jedno od temeljnih ljudskih prava svakog čovjeka i naroda jest pravo na jezik i njegovo ime. Muslimani svoj jezik nazivaju jednostavno "bosanskim", pa kako Vi kao Hercegovac gledate na taj naziv jezika?
Služeći se riječima našeg uvaženog jezikoslovca akademika Dalibora Brozovića, napominjem: "Svaki narod ima pravo na materinski jezik, pa ga ima pravo i nazivati imenom naroda koji se njime služi", stoga da Bošnjaci-Muslimani svoj jezik nazivaju bošnjačkim ili muslimanskim ne bi bilo većeg čuđenja, ali kad bošnjački čelnici odreda žele koristiti sintagmu bosanski jezik, oni to ne čine zbog osobitosti jezika nego radi unitarističkog nametanja političkog rješenja drugim narodima (Hrvatima i Srbima) kako bi ih tako jezikoslovno zatrli, nacionalno izbezumili, a kasnije i asimilirali, stvorivši "bosansku naciju u bosanskoj državi". Da nije te zle tendencije, oni bi, poput drugih europskih naroda koji žive u sličnim zajednicama, svoj jezik nazivali bošnjačkim, dakle po pridjevskoj izvedenici od imenice Bošnjak, a ne od regionalnog određenja Bosna (Bosanac) gdje ima i Srba i Muslimana-Bošnjaka i Hrvata i koji su, svaki od njih, ustavno jednakopravni.

Politički ciljevi

Izgleda da je u tome prednost dana političkim ciljevima pred stručno jezikoslovnim pitanjima?
Ako u BiH Srbi svoj jezik zovu srpski, Hrvati hrvatski, onda bi i Bošnjaci trebali svoj jezik zvati bošnjački (kako ga i nazivaju Srbi i Hrvati), a ne bosanski kako ga imenuju bošnjački lingvisti i političari kojima, budimo objektivni, i nije stalo do jezika niti jezikoslovnih rasprava i rješenja koliko do političkih, unitarističkih ciljeva kojima bi se zatro hrvatski jezik, a potom uveo "bosanski jezični standard" kao zajedničko rješenje za narode (Bošnjake i Hrvate) u F BiH. U Republici Srpskoj službeni je jezik srpski i tu nema pokušaja unitariziranja. Osim toga, ovom se sintagmom bosanski jezik kao unitarističkom paradigmom ne potire samo hrvatska nacionalna posebnost u F BiH nego i regionalno-administracijski gledano cijeli područje Hercegovine, u kojoj žive opet sva tri naroda, a što je i logički, i sociološki i politički neprihvatljivo.

Kroatizacija bosanskog jezika

Kakvo je Vaše iskustvo zamjenika ministra kulture u F BiH u kulturnoj politici i posebno u pitanjima jezika?
Kao doministar prosvjete, kulture, znanosti i športa, tj. kao član Vlade F BiH od 1998. do 2000. imao sam niz neugodnosti, problema i prijepora s kolegom dr. Fahrudinom Rizvanbegovićem upravo zbog njegova euforičnog provođenja "bosanstva" po mjeri "muslimanstva-bošnjaštva" u vidu najekskluzivnijeg načina rješavanja svojeglava, rigidnog, bezobzirnog unitarističkog obrasca. Unatoč toj euforiji, već viđen u "austrougarskom filmu" i kasnije, hrvatski se narod održao i u BiH, odrastajući u svom integralnom biću kao ravnopravan i uljuđen europski narod koji ima i svoj jezik i kulturu i svoje države (BiH i RH) u kojima je i autohton i državotvoran. Stoga svi ti pokušaji, pa i nasrtaji unitarizma na koncu se uvijek pokazuju groteksno nakaradni i uzaludni. Mi hrvatski članovi nekadašnje vlade F BiH služili smo se hrvatskim jezikom, a to sada ne čine hrvatski dužnosnici dovedeni po volji visokog predstavnika za vlast Prof. dr. Šimun Musa: Ako u BiH Srbi svoj jezik zovu srpski, Hrvati hrvatski, onda bi i Bošnjaci trebali svoj jezik zvati bošnjački (kako ga i nazivaju Srbi i Hrvati), a ne bosanski kako ga imenuju bošnjački lingvisti i političari"Alijanse za promjene" gdje bi se, valjda, trebale promijeniti i nacionalne sudbine za račun nekih "visokih ciljeva".
Kakva je to buka dignuta oko kroatizacije "bosanskog jezika" i je li ona moguća?
U BiH se vrši "intuitivna kroatizacija bosanskog jezika", i to nametanje hrvatskog jezika smatramo samo drugim oblikom agresije koja se vrši kroz jezik", vele na posljednjem Vijeću Kongresa bošnjačih intelektalaca ove godine u Sarajevu uvodničari prof. dr. Dževad Jahić i prof. dr. Munib Maglajić, prihvaćeni gromoglasnim pljeskom posjetitelja tribine. Dvojica uvodničara prepuni tjeskobe i sljepila, obuzeti klaustrofobičnim bezizlazom, uboštvo duha i mržnjom siju pomutnju i sukobe, a zapravo ništa ne govoreći o jeziku i jezikovlju kao znanosti, niti o službenim jezicima u BiH kao sustavnopravnim kategorijama. Zapravo, osuđujući stanje u bosanskom jeziku "koje se zbog nasilna kroatiziranja" pokazuje kao "nakaza", "surogat", a ne "jezik kulturne sredine" - Čudne li norme?!) - uvodničari prizivaju neki državni jezik, "čisti bosanski jezik", koji bi se trebao uvesti na F TV i u druge medije, a njegovu provedbu ostvarivali bi urednici, direktori, povjerenici, ali ne i lektori i jezikoslovci. Sve to uvodničari izriču komesarski, bez imalo lingvističke pomoći, bez međunacionalne snošljivosti, dobronamjernosti i uvažavanja drugih i drukčijih rješenja. Njihov komesarsko-agitpropovski jezik, jezik prijetnje i prisile otkriva u sebi ne samo represivni unitaristički cilj nego i svoju nasilničku metodologiju.

Zanemareno hrvatsko nakladništvo

Hajka na hrvatski jezik vodi se samo u F BiH. Kakvo je stanje u Republici Srpskoj?
Žalosno je i neshvatljivo stanje u BiH. Oni koji stalno govore o jedinstvenoj BiH, koji negiraju nacionalne posebnosti u BiH, evo pokorno, bespogovorno prihvaćaju rješenje podjele BiH na dvije države (entiteta) na F BiH i RS, što je doista rezultat rata i nepravde, a tako se bespogovorno odnose i prema jeziku i kulturi kao i prema drugim oblicima života.
Prema europskim civilizacijskim standardima većinski narod je pozvan na veću odgovornost i zaštitu manjebrojnog naroda u svemu, pa i u kulturi i jeziku. Znate li i za jedan primjer takvog ponašanja većinskog bošnjačko-muslimanskog naroda u F BiH, pa i u RS?
Ne znam ni jedan takav primjer.
Kako stvari s hrvatskim jezikom postoje u obrazovanju?
Početkom 2000. godine na višednevnom simpoziju u Sarajevu u organizaciji UNESCO-a i OHR-a, na kojem sam i sam sudjelovao, zaključeno je, nakon nekoliko neprihvatljivih i odbijenih rješenja, da se prihvati švicarski model paralelnih planova i programa, te da se otklone neprimjereni sadržaji iz programa i udžbenika, kao i to da se za sve narode u BiH, po vlastitim ali europski profiliranim programima, prave udžbenici iz nacionalne skupine predmeta. Takvim modelom i njegovom realizacijom uspostavljena je ravnopravnost u teoriji i praksi obrazovanja za sva tri naroda u BiH. Sada Hrvati imaju vlastite udžbenike, ja sam jedan od autora, a i urednik najvećeg dijela udžbenika.
U doba komunizma čisti hrvatski jezik čuo sam samo u crkvama i njime se pisalo u crkvenim edicijama. Prijeti li BiH Hrvatima opet takva jezična i kulturna getoizacija?
- Prošla su ta vremena. Usprkos svim napadima, hrvatski je narod odražavao europski narod, koji se, kada su to činili i drugi europski narodi, nacionalno konsolidirao definiravši svoje atribute, pa tako i standardni jezik. Hrvatski je jezik autohton kao što je autohton i hrvatski narod u ovoj zemlji. Hrvatski jezik ima svoje normative kao što su rječnik, gramatika i pravopis. I dok neki narodi tjeskobno negoduju zbog nedostatka tih normativa, želeći da i mi s njima dijelimo teret njihovih muka, mi to odlučno odbijamo, ali nudeći pomoć tamo gdje i možemo pomoći kao iskusniji narod koji je prošao sve te kušnje i standardizirao svoj jezik.

Ni jedan narod-nadnarod

Ima nekih koji kažu da je hrvatski jezik kulturni import u BiH?
Svakako da su to svi oni poput famoznih uvodničara, koje smo naveli, a koji, mimo prirodnih i znanstvenih procesa, žele uspostaviti unitarističko rješenje u vidu nametnutoga "bosanskog jezika". Ali, reći će s pravom čuveni hrvatski jezikoslovac rodom iz BiH Tomislav Ladan: "Ni jedan narod-nadnarod, ni jedan jezik-nadjezik, ni jedna književnost-nadknjiževnost, ni jedno središte-nadsredište ... Tako je nastajao poznati raskorak između ustavnih zasada i birokratskih zahvata, u slučajevima kad se predratni aleksandrizam povampirio u novom, poratnom ruhu."
Što su hrvatski pisci, osobito franjevci u BiH dali razvoju hrvatskog jezika?
- Hrvatski narod je jedan narod kao što je i hrvatski standardni jezik jedan jezik, bez obzira na njegovo bogato dijalektsko vrelo. Svakako da su mnogi književnici, jezikoslovci kao i cjelokupan "hrvatski narodni genij" kroz povijest pridonosili bogatstvu i uređenju hrvatskog jezika. Tako i hrvatski pisci, poglavito franjevci, iz BiH, stoljećima bogate, plode i snaže hrvatsku jezičnu maticu.
Možete li to malo ilustrirati s nekoliko primjera?
Sjetimo se Humačke ploče sačuvane u samostanskom Muzeju na Humcu kod Ljubuškoga koja datira negdje iz 12./13. stoljeća te svih onih rodoslova, kronika, zapisa, testamenata, povelja, priča, apokrifa, legendi, romana iz hrvatskog srednjovjekovlja BiH, prisjetimo se zatim Divkovića, Bandulavića, Matijevića, Ančića, Margitića, Šitovića, Lastrića, Šunjića, Jukića, Martića, Bakule i drugih franjevaca iz BiH i vidimo njihove zasluge. Većina od njih djeluje u provinciji Bosni Srebrenoj koja se prostirala jedno vrijeme od Une do Crnoga mora i od Budima do Jadrana. Navlastito valja naglasiti kako je djelovanje ovih franjevaca za nekoliko stoljeća obuhvaćalo osim BiH i Slavoniju kao i Dalmaciju, te su se tako u okviru jedne franjevačke provincije našli svi štokavski Hrvati, što će već tada odigrati važnu ulogu u standardiziranju hrvatskog jezika. Dakle, hrvatska riječ iz Bosne prenosit će se Slavonijom i Dalmacijom, a s druge strane u djelu hrvatskih pisaca iz BiH prevladava ikavsko-štokavski izraz koji je zapravo već dominantan oblik govora Slavonije i značajnijih područja Dalmacije. Ta faza svojevrsne standardizacije nezaobilazan je prinos u cjelokupnoj povijesti hrvatskog jezika i njegovoj konačnoj normiranosti.

   

DOPRINOS HRVATSKIH LINGVISTA

Hrvatski lingvisti rodom iz BiH, zajedno sa svim zaslužnima na polju hrvatske filologije, plodili su i njegovali hrvatsku riječ, i ne mogu se njihovi jezikoslovni prilozi gledati izvan konteksta i bez kontinuiteta stasavanja i zrenja hrvatskog jezika. Jezikoslovci kao što su Šitović, Vrhovčić, Brozović, Pranjković, proslavljeni Ladan nužno se uzročno-posljedično vezuju svojim djelom za prinose koje su ostvarili Vrančić, Kašić, Habdelić, Belostenac, Jambrešić, Sušnik, Patačić, Joakim Stulli, Katančić, Š. Starčević, a kasnije uz Gaja i druge preporoditelje spomenimo i Jukića i Martića, ali i Anđela Kraljevića, koji su unatoč fazi "vukovaca", zaslugom suvremenih hrvatskih jezikoslovaca kao što su Jonke, Finka, Moguš, Katičić, Babić, Samardžija i drugi, očuvali, oplemenili i osnažili hrvatski jezik, standardizirajući ga i uvodeći u krug razvijenih slavenskih i europskih jezika.

 
Još u rubrici:
 


NA IZVANREDNOM KONGRESU SDP-A BIH ODRŽANOM U SARAJEVU
Lagumdžija opet izabran
za predsjednika SDP-a


 
 

Voditelj Internet odjela: Augustin Gattin
Internet podrška: Sistemi.hr
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999-2007.

 

 
 
print verzijapošalji e-mailomidi na naslovnicuidi na naslovnicu 1/2