strana 1 od 4

POVODI UZ NOVI IZBOR MSGR. JOSIPA BOZANIĆA
ZA PREDSJEDNIKA HRVATSKE BISKUPSKE KONFERENCIJE

53 godine su mu tek

Mnogi predviđaju već iduće godine kardinalski grimiz zagrebačkom nadbiskupu čiji ponovni izbor demantira teze o podjeli u episkopatu. Tijekom prvog mandata Bozanić je uspio osnažiti pozicije HBK i ugovore sa Svetom Stolicom

Piše Ivan UGRIN

Nadbiskup zagrebački, msgr. Josip Bozanić u utorak je u tijeku 25. zasjedanja Hrvatske biskupske konferencije u Krku po drugi put zaredom izabran za predsjednika HBK na mandat od pet godina. I dok se prije pet godina na zasjedanju u Dubrovniku, uz onda netom inauguiranoga zagrebačkog nadbiskupa, kao osoba koja se spominjala za mogućeg "prvog" hrvatskog biskupa bio tadašnji splitsko-makarski nadbiskup msgr. Ante Jurić, u ovom je slučaju novi, stari predsjednik HBK, po svemu sudeći, izabran jednoglasno.
To je zacijelo najvažnija vijest koja je ovih dana stigla s Krka, otoka na kojem je Bozanić prije nego je po odluci Vatikana premješten u Zagreb, nekoliko godina obnašao biskupsku službu i utirao sebi put u crkvenoj hijerarhiji, gdje je već dogurao dosta daleko. Naime, osim što je prvi među jednakima biskup u Crkvi u Hrvatskoj, zagrebački je nadbiskup i "drugi biskup" u Europi, jer je u međuvremenu izabran za potpredsjednika Europskog vijeća biskupskih konferencija, a mnogi mu predviđaju i kardinalski grimiz na sljedećem konzistoriju koji bi mogao uslijediti već iduće godine. A tek su mu 53. godine.
Svojedobno je vrhbosanski nadbiskup Vinko Puljić u otprilike istoj životnoj dobi od pape Ivana Pavla II. proglašen kardinalom i (p)ostao najmlađi u najvremešnijoj eliti na svijetu. Upravo činjenica što hrvatski narod ima kardinala, bez obzira što je on u Crkvi u Bosni i Hercegovini, može na svoj način biti zapreka Bozanićevu izboru, jer je rijedak slučaj da jedan mali narod kao što je naš ima dva kardinala; primjerice, Slovenija nema kardinala. No, istina je da su Hrvati već imali dvojicu dok je bio živ kardinal Franjo Kuharić, ali to je prije svega zbog toga što je sam Papa imenovanjem Puljića za kardinala htio osnažiti katolike u Bosni i Hercegovini, izabravši usred rata vrhbosanskog nadbiskupa za kardinala. Tim je potezom Vatikan dao svijetu do znanja koliko mu je stalo do ovih prostora, i do patnji koje su u ratu prolazili nedužni stanovnici susjedne BiH.
Argument koji može ići u prilog nadbiskupu Bozaniću je činjenica da je Kuharićevom smrću, Zagreb, koji već tradicionalno postaje kardinalski grad, sada nema kardinala. Posljednjih desetljeća na stolici zagrebačkih nadbiskupa mnogi su bili kardinali od Haulika do Kuharića, a najpoznatiji je svakako bio sada blaženi Alojzije Stepinac. U njegovu slučaju treba spomenuti da je to postao pod konac života, kada ga je zbog patnji koje je proživio progonjen od komunističkog režima, za velike zasluge i vjernost Katoličkoj crkvi kardinalskim grimizom nagradio papa Ivan XXIII. Stepinčev prethodnik Antun Bauer nije bio kardinal, a ni njegov nasljednik Franjo Šeper nije automatski dobio kardinalski šešir, već onda kad ga je papa Pavao VI. doveo u Vatikan i postavio na čelo najvažnije kongregacije, za Nauk vjere. Dok je Šeper bio živ, ni Franjo Kuharić kao zagrebački nadbiskup nije postao kardinal.
Kad je Bozanić nakon Kuharićeva umirovljenja zasjeo na čelo zagrebačke nadbiskupije, nedugo poslije na plenarnom zasjedanju HBK u Dubrovniku tumačilo se kako su Bozanićevim izborom za predsjednika biskupi javno izrazili svoju podršku novom zagrebačkom nadbiskupu. U posljednje vrijeme često se u našoj javnosti čulo glasova kako među biskupima postoje podjele na one sa sjevera i one s juga, nakon trećesiječanjskih izbora i u crkvenim krugovima govorilo se kako je Bozanić pomogao šesteročlanoj koaliciji dolazak na vlast spominjanjem sintagme o "grijehu struktura". Osobito se podjele isticalo u vrijeme nakon splitskog prosvjeda za generala Mirka Norca, kad su dalmatinski biskupi zajedno s gospićko-senjskim uputili pismo u kojem su pozvali na zaštitu dostojanstva Domovinskog rata.
Sadašnji izbor msgr. Josipa Bozanića na novi, drugi mandat predsjednika HBK više nego očito demantira sve isforsirane teze o podjelama u episkopatu. Ovaj izbor manifestira jedinstvo među biskupima u bitnim pitanjima. U ovoj kompleksnoj hrvatskoj stvarnosti taj je izbor više nego dobar, jer je Crkva jedna od rijetkih institucija u koju narod ima povjerenja. Unatoč tome što se proteklih godina od kada je na vlasti sadašnja koalicija, na više načina ugled Crkve i njezinih pastira pokušavao dovoditi u pitanje, u tome se nije uspjelo. Štoviše, Bozanić je svojim radom uspio i osnažiti pozicije HBK, kako iznutra u unutarcrkvenim strukturama, tako i izvana u odnosu prema državi. U ovom posljednjem segmentu osnažio je i često puta osporavane ugovore sa Svetom Stolicom, tako i nedavnim potpisivanjem Protokola o načinu upisa pravnih osoba Katoličke crkve, koji je u sjedištu HBK u Zagrebu potpisao zajedno s premijerom Račanom.
Na misi kojom je u Krku započelo zasjedanje HBK, Josip Bozanić kazao je i sljedeće riječi: "Nakon patnji, razočaranja, polemika i unatoč svim obeshrabrujućim tvrdnjama o korupciji u različitim vidovima društvenog života, ne smijemo gubiti nadu da je moguće iznova krenuti napajajući se Snagom iz koje sve proizlazi i koja nas uvijek ponovno prihvaća i ljubi". To znači da prvi hrvatski biskup ohrabruje vjernike i ističe da se uz Božju pomoć može izići i iz najtežih kriza. Crkva je kroz povijest uvijek bila uz narod, i ove Bozanićeve riječi svjedoče da će na tom putu ostati i dalje, jer čovjek je put Crkve.

Voditelj Internet odjela: Augustin Gattin
Internet podrška: Sistemi.hr
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999-2007.