DNEVNIK
Pogled prema Haagu
Frenki LAUŠIĆ
Sastanak Carle del
Ponte, glavne tužiteljice Međunarodnog suda u Haagu, i Ivice Račana, predsjednika Vlade
RH, završio je bez većih "potresa", a predočeni zaključci su nam kazali ono
što smo već i prije znali. Nije bilo veće turbulencije jer tužiteljica nije u Zagreb
donijela, barem za sada, proširenu optužnicu protiv Janka Bobetka zbog akcija Hrvatske
vojske u Bosni i Hercegovini, niti je odlučila od Vijeća sigurnosti UN-a zatražiti
raspravu o uvođenju sankcija Hrvatskoj. Ono što smo znali već prije jest da se ništa
bitno ne može dogoditi prije nego što se Žalbeno vijeće pri Haaškom sudu očituje o
hrvatskim prigovorima na optužnicu. Kao što smo znali da će i u slučaju da Žalbeno
vijeće uvaži sve zahtjeve hrvatske Vlade, što se po svemu sudeći neće dogoditi niti
djelomično, optužnica protiv umirovljenoga generala Janka Bobetka i dalje ostati na
snazi, samo u promijenjenom obliku.
Nakon odluke Žalbenog vijeća moguće je pretpostaviti nekoliko scenarija, koji su nam
također poznati od prije. Prema prvom scenariju, Bobetko će pristati na uručenje optužnice
od strane policije, koja će nadležnom županijskom sudu proslijediti informaciju o teškom
zdravstvenom stanju generala. Zatim bi uslijedilo liječničko vještačenje, koje bi
utvrdilo kako bi za Bobetka putovanje u Haag bilo opasno za život, Vlada bi od Carle del
Ponte zatražila da se on o optužnici izjasni putem videolinka ili na neki drugi način -
i Bobetko bi se nastavio braniti sa slobode, iz Zagreba. E, taj scenarij bi bio sukladan
zakonu, ali najvjerojatnije neće proći, jer umirovljeni general odbija priznavanje optužbe
i izjašnjava se da neće prihvatiti uručenje optužnice. U tom slučaju mu se optužnica
može uručiti samo silom, odnosno uhićenjem, makar i u kućnom ili bolničkom pritvoru.
"Optužba protiv mene je optužnica protiv Hrvatske", tvrdi Bobetko skupa sa
svojim "savjetnicima" i tom svojom rečenicom bivši načelnik glavnog stožera
HV-a stavlja nedvosmisleno Hrvatsku na optuženičku klupu u Haagu zbog zločina nad
civilima, Srbima, koji su se dogodili u Medačkom džepu. Bobetko je u intervjuima priznao
da su se ti zločini nad civilima dogodili, odnosno da je u vojnoj akciji HV-a bilo i
djelovanja mimo ciljeva same ratne operacije, čak je i odgovornost za njihovo događanje
i nesankcioniranje prebacio na druge generale, a sada isti taj general tvrdi da je suđenje
njemu osobno za te zločine suđenje hrvatskoj državi. Dalje od ovog licemjerja otišlo
je samo najnovije priopćenje Biskupske konferencije sa sjednice na Krku iz kojega se, ako
smo dobro razumjeli sintagmu prema kojoj se "posljedice ne mogu razumjeti bez
uzroka", nalazi ne samo ljudsko razumijevanje zločina počinjenih u mogućem afektu,
već i nečovječno opravdanje za počinjene zločine nad civilima u Medačkom džepu.
Iskreno se ispričavam crkvenim velikodostojnicima ako sam pogrešno razumio njihove riječi,
ali koliko god je kršćanstvo prožeto razumijevanjem svih grijeha ljudskih, toliko je
tako malo povezano s eventualnim opravdavanjem zločina. Jer, opravdanje zločina je ništa
drugo nego poticanje na zločin, koliko god se u drugim dijelovima priopćenja biskupi
pozivaju na "mir i plodove ljubavi".
A Hrvatska je upravo suočena s brutalnim posljedicama "plodova zla" koji su se,
na žalost, dogodili u Domovinskom ratu. Pravedni karakter rata i veličanstvene hrvatske
borbe za nezavisnost od 1991. do 1995. mogu se sačuvati samo ako ćemo sankcionirati zločine
koji su u tom ratu skrivljeni s naše strane.
|