Mali oglasnik Portal SD Trafika Marketing Grafička djelatnost Izdanja
[Povratak na naslovnu stranu]
četvrtak, 24.10.2002.
  novosti
teme dana
ekonomija
sport
kultura
mozaik
crna kronika
  dalmacija
split
zadar
šibenik
dubrovnik
bih
  televizija
feljton
kolumne
osmrtnice
zadnje vijesti
  impresum
prometni vodič
kretanje brodova
  kontakt
linkovi
arhiv
e-mail adresar



 
strana 1 od 1

500 GODINA FRANJEVAČKOG SAMOSTANA sv. MARIJE U MAKARSKOJ (7)

Od katedrale do pinakoteke

Samostanksa crkva sv. Marije najstarija je samostanska jezgra, zidana najvjerojatnije od 1502. do 1523. na temeljima nekadašnje gotičke crkve. Kada su fratri obnovili makarsku biskupiju, koja je bila zamrla provalom Turaka, samostan sv. Marije postaje rezidencijom makarskih biskupa, a samostanska crkva katedralom. Danas je pinakoteka. U novije vrijeme, točnije 1963., makarski franjevački samostan dobiva iznimno vrijedne sadržaje, Malakološki muzej i Institut "Planina i more"

Piše Ana DRAGIČEVIĆ

Crkva sv. Marije najstarija je samostanska jezgra, zidana najvjerojatnije od 1502. do 1523. na temeljima nekadašnje gotičke crkve. Kada su fratri obnovili makarsku biskupiju, koja je bila zamrla provalom Turaka, samostan sv. Marije postaje rezidencijom makarskih biskupa, a samostanska crkva katedralom. Danas je pinakoteka.
Jednobrodno je zdanje položeno od istoka prema zapadu, jednostavnog je oblika i od grubo klesanog kamena. Njegovu unutrašnjost rese renesansni, gotički i barokni motivi. Kamene ukrase zacijelo su izradili majstori domaćih radionica, privrženi očuvanju starih stilskih oblika. Na širokom su pročelju vrata uokvirena jednostavnim baroknim kamenim pragovima, dijamantom pri kraju dovratka i poluoblim jastučićem s akantovim lišćem pod navratnikom.

Legenda o mrtvima koji "hodaju"

Unutra je propovjedaonica uzdignuta na dvije konzole poput kamenih balkona, također raskošno ukrašena s polustupićima i slijepim arkadama od kojih srednja ima reljef stigme. U zbirci današnje pinakoteke navrjednija djela su poliptih Uznesenje Marijino nizozemskoga baroknog slikara Petera Costera, zatim Sudnji dan Antonija Molinarija s konca 17. stoljeća. Među crkvenim inventarom sačuvano je nekoliko drvenih umjetnina kasnobaroknog stila, ormarić s bjelokosnim intarzijama, Meštrovićev kip sv. Antuna. U sakristijskoj zbirci ostaci su i turskih umjetnina, starinski jatagan zlatara Mehmeda, a vlasnika Sulejmana age.
Nadalje, tu su slavenski mačevi iz 18. stoljeća, rimski antički ulomci, kaležnjak s turskim natpisom među zapadnjačkim ukrasima, što govori o povezanosti islama i kršćanstva u umjetničkom obrtu. Gotički je kalež iz 15. stoljeća, cvjetnog doba hrvatskog zlatarstva u Dalmaciji. U crkvenom su pločniku sačuvane nadgrobne ploče s hrvatskim natpisima i narodnim imenima istaknutih i plemićkih makarskih obitelji. Plemenitim Kačićima urezan je okrunjeni krilati zmaj, znamen njihova roda. Grobna ploča obitelji Pirak Oričica je sa štitom i mačem.
U crkvi su pokopani biskupi franjevci, uz koje je vezana zanimljiva legenda, 300 godina stara, koju je čuo i Tin Ujević, te je zapisao. Stari su fratri, naime, pričali kako u staroj crkvi, u kojoj je 46 grobova, hodaju mrtvi, da se obamrli znaju probuditi i kucati iz groba. Tako je nakon 303 godine otvoren i nađen u potpunom neredu grob biskupa fra Petra Kačića Šilje, umrlog u Jelsi 1660. I priča je rekonstruirana.

Sanacija i restauracija

Naime, kada su mrtvo tijelo prenijeli u Makarsku, fratri su očistili jedan od grobova u staroj crkvi. Bio je dubok dva metra, ali kratak da bi u njega položili biskupa s mitrom, pa su grob za 30 centimetara produžili. Ali nisu kopali u dubinu dva metra, već koliko je trebalo da se položi glava. Pri vrhu groba stavili su daske. Biskup je pokopan s kompletnim ruhom, kaležom i križem. S vremenom daske su istrunile, a biskupove stvari se stropoštavale u dno groba, činile buku koju su fratri čuli. Na kaležu se i danas vidi oštećenje jer se komad pri padu otkinuo.
Ponos Makarske - dio malakološke zbirke s primjercima iz svih svjetskih moraU prigodi velikog jubileja obavljeni su restauratorski i konzervatorski radovi na kompletnoj staroj crkvi, najznačajnijem spomeniku kulture u Makarskoj. Sanacijom su obuhvaćeni radovi na unutrašnjem uređenju i prezentaciji same crkve. Istodobno je provedeno povijesno istraživanje o razvoju i pregradnjama crkve, zdanje je ponovno ožbukano, očišćeni su kameni oltari i pod, sastavljen od niza grobnih ploča. Rekonstruiran je drveni kor i na nj vraćen Molinarijev Sudnji dan, a rekonstruirana je i glavna oltarna pala Uznesenje Marijino.
Nova franjevačka crkva središnjeg oblika s kupolom, u starohrvatskom stilu, uklopila se u starinski ambijent samostana, i kada je izgrađena 1940. godine, proglašena je jednim od najznačajnijih religioznih objekata toga doba u južnoj Hrvatskoj. Ukrašavanje nove crkve završeno je 1999. godine.

Školjke sa svih mora

Akademski slikar Josip Bifel je iza oltara na 104 četvorna metra zida postavio mozaik. Bilo mu je potrebno sedam godina da bi 7,5 milijuna stakalaca promjera 1 sa 2 centimetra posložio u mozaik iz dva dijela. U gornjem, koji je prvi završen, dominantan je Isus Krist, Pantokratos, Svevladar, koji raskriljenih ruku drži svijet. U donjem je dijelu središnja slika Pieta 20. stoljeća, zatim sv. Franjo na čelu povorke hrvatskih svetaca i blaženika, te jedna hrvatska obitelj.
U novije vrijeme, točnije 1963., makarski franjevački samostan dobiva iznimno vrijedne sadržaje, Malakološki muzej i Institut Planina i more. Utemeljitelj je marljivi kolekcionar i zaljubljenik prirode dr. fra Jure Radić. Zbirka školjaka svih svjetskih mora uronjena je u podrum starog dijela samostana. Muzej je prvi takve vrste u Hrvatskoj i na Balkanu, te je jedan od poznatijih u svijetu. Na policama i staklenim vitrinama još uvijek je izbor eksponata iz vremena fra Jure Radića.
Prostor zahtijeva više ulaganja kako bi se školjke sačuvale od propadanja, što fratri za sada nisu u mogućnosti. Budući da za tisuće primjeraka nema izložbenog mjesta, predstavnci samostana obavljaju razgovore s Ministarstvom znanosti o obnovi starog klaustra da bi se uredio za izložbeni prostor. Kao stručna osoba o Muzeju i Institutu brine č.s. Edita Šolić.
Pokraj stare crkve 1979. otvorena je nova zgrada Instituta Planina i more kao rezultat izučavanja biokovske flore i faune, utemeljenja Botaničkog vrta Kotišina, izdavanja edicije Acta Biokovica i organiziranja znanstvenih skupova. U sklopu Instituta je Herbarij i priručna stručna knjižnica. Ta institucija nije nikada de jure bila institut, nego je takav naslov naprosto zaživio. Upravo su u tijeku razgovori fratara s vlastima grada o zajedničkom interesu da se Institut podigne na višu razinu i u nj uposle stručne osobe. Zainteresirano je i Ministarstvo znanosti, pa se očekuje da će ova za grad iznimno važna ustanova na pravi način zaživjeti.

(nastavlja se)
 
Još u rubrici:
 


 
 

Voditelj Internet odjela: Augustin Gattin
Internet podrška: Sistemi.hr
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999-2007.

 

 
 
print verzijapošalji e-mailomidi na naslovnicuidi na naslovnicu 1/1