strana 1 od 4

PISMO UREDNIKU

Nisam "udana Kočan"

O predstavljanju javnosti moje nove knjige SIC TRANSIT U KINI I DRUGDJE, u mome rodnom selu Đurinićima, Slobodna je Dalmacija izvijestila dan kasnije, opsežnije i bolje nego i jedne druge novine te sam se tome obradovao kada su mi tako rekli, ali sam se ne samo rastužio nego i razljutio kada sam uzeo vaš dnevnik u ruke: bolje bi bilo da niste pisali ništa nego ovako.
Jedna od prvih lekcija koje mora čuti svaki student brucoš na studiju novinarstva, ako taj išta vrijedi, onda je da se osobito mora paziti na ispravnost pisanja imena i prezimena. Netko je MiliČević, a netko MiliĆević, netko MiHatović, a netko MiJatović, netko BruKner, a netko BruCKner, netko PatriK, a netko PatriCK, netko StIjepo, a netko StJepo, netko MiHač, a netko MiJač, netko LiJović, a netko LiOvić itd.
Ja se prezivam MiJović, a ne MiOvić, kako je to napisao vaš novinar Marko Giljača. Da "napisao"!? Trebao je samo ispravno prepisati moje prezime s naslovnice knjige koju je imao u ruci ili mogao imati, čak i darovanu. Njegov kolega Tonći Plazibat je i uslikao (zahvaljujem), a imao je u ruci i poziv, gdje ono MiJović, također piše korektno. Premda je i tamo inače netočno napisano: "Mijović-Kočan" gdje bi ona crtica trebala značiti da mi je Kočan nadimak ili da sam "udata Kočan", što je lako dokazati da nije tako. No, tu grešku s pozivnice Giljača ne ponavlja, ali pravi novu. Treba uistinu biti krajnje površan, ili neobazriv, ili bahat, ili ne poštivati prije svega posao koji mu je kruh svakidanji pa napraviti ovakvu i višu nego početničku pogrešku. Ne pročitati čak ni naslovnicu knjige o kojoj piše. I u nadnaslovu, iznad naslova "Predstavljanje knjige u Đurinićima", velikim slovima, odnosno četiri puta ponovljeno u tekstu - uvijek s istom pogreškom. Znači, nije mu se slučajno omakla, nego - ne zna ni prezime. Nije ga se potrudio čak ni pročitati. Iz novinarskog i stručnog rakursa gledano, to se karakterizira kao elementarna nepismenost. Odgajao sam generacije studenata, budućih novinara, te znam da ih takva površnost može itekako skupo stajati.
Svojedobno se, putujući brodom, starojugoslavenske kraljica Marija iskrcala s toga broda u Dubrovniku, a u novinama je osvanuo naslov - možda i tiskarskom pogreškom, ali na novinarovu dušu i štetu - da se "isprcala u Dubrovniku" i dobio otkaz, smjesta! To se u onoj prvoj lekciji brucošima novinarstva priča kao otrcani vic, ali i primjer da valja osobito paziti u ovom poslu na ispravnost svake riječi, a nekmoli imena ili prezimena. Nisam da se kolegi Giljači daje otkaz, ali da bi morao ponoviti i utvrditi prvu novinarsku lekciju, to je očito.
Šteta, jer je tekst inače uglavnom korektan. Ne bi valjalo da ja sada u eventualnoj svojoj bibliografiji o predstavljanju te knjige naveden kako je o tome izvještavao neki novinar Giača, je li da ne bi?! Naštetito bih time najprije sebi, bibliografska bi jedinica time bila neupotrebljiva. Da istina je: Marko Giljača, ovako izvještavajući, šteti više sebi i novinama za koje radi nego meni, odnosno onome o čemu ili o kome izvještava.

Voditelj Internet odjela: Augustin Gattin
Internet podrška: Sistemi.hr
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999-2007.