Mali oglasnik Portal SD Trafika Marketing Otvoreno more Izdanja
[Povratak na naslovnu stranu]
petak, 18.10.2002.
  novosti
teme dana
ekonomija
sport
kultura
mozaik
crna kronika
  dalmacija
split
zadar
šibenik
dubrovnik
bih
  tribina
more
feljton
kolumne
osmrtnice
zadnje vijesti
  impresum
prometni vodič
kretanje brodova
  kontakt
linkovi
arhiv
e-mail adresar



 
strana 2 od 3

DRUŠTVO MRTVIH LANTERNI:
PLOVPUT TRAŽI POVRAT SVOJIH SVJETIONIČARSKIH OTOKA, ALI...

Država sama sebi ne da svjetionik

Dario Ottaviani, stvarni vlasnik bivšeg svjetionika Mortara ispred Malog Lošinja, sve do dolaska novinara Mora nije imao pojma da mu vlasništvo osporava ona ista ustanova (Plovput) koja je svjetionik i prodala daleke 1983. godine. Plovput, kao državna tvrtka, drugog načina i nema nego da od države svjetionike traži natrag, a država onda tuži bivšeg (Plovput) i sadašnjeg vlasnika (Ottaviani), te sve vlasnike u međuvremenu (Lošinjska plovidba)...

Dario Ottaviani, poznatiji kao glazbenik iz trija Neda, Miljenko i Dario, jedno vrijeme načelnik Lovrana blizu Rijeke, može se smatrati prvim doslovnim vlasnikom nekog od hrvatskih svjetionika. Čovjek je jednostavno kupio bivšu svjetioničarsku zgradu na otočiću Mortaru ispred Malog Lošinja, jedva dvije milje daleko od mjesta. To ga je 1996. stajalo 320.400 kuna. Do novca se u to vrijeme moglo doći i običnim kreditima, a Ottaviani se nije mnogo zamarao Država te tuži... - svjetionik Mortarrazmišljanjem o stvarnom poslovnom uspjehu u toj investiciji. Više ga je privukla egzotičnost ideje da kupuje prekrasnu zgradu u kojoj su desetljećima živjeli svjetioničari, a naravno i niz mogućnosti koje su mu se otvarale pred očima u ulozi vlasnika jednoga takvog objekta, koji vas zapravo čini gospodarom cijelog jednog otoka, makar i tako malog kao što je Mortar.
Neobičnost te vijesti iz 1996. leži u činjenici da su objekti iz sorte svjetionika u Jugoslaviji spadali u državnu granicu, pa su i svjetioničari bili posebni službenici s oružjem i "tajnim zapečaćenim direktivama u kuvertama". Niste smjeli ni sidriti u blizini svjetionika ako niste bili u dobre sa svjetioničarom. A ni to nije bilo dovoljno nego je i svjetioničar sam po sebi morao biti ipak malo hrabrije i liberarnije naravi.
Uglavnom, vrijeme demokracije demistificiralo je i čarobnu lanternističku tajanstvenost pronašavši joj ekvivalent u novcu. Pošto svjetionik? Dario Ottaviani odriješio je kesu. I od toga dana do danas misteriju nema kraja. Prvi Hrvat koji se osjetio vlasnikom jednoga svjetioničarskog otoka ni dandanas nema pojma čega je vlasnik, a u međuvremenu je isplatio i dodatnih 130.000 kuna.

Država tuži...

Svota iz 1996. od tristo tisuća kuna isplaćena je Lošinjskoj plovidbi koja je zgradu kupila od Ustanove (danas Plovputa), a s novih sto tisuća kuna podmirio je potraživanja Grada Lošinja kao vlasnika otoka. Bilo je to 1998. Sve ne bi li konačno počeo uživati u svom svjetioničkom vlasništvu. No, stvar je u ovom trenutku na sudu, a kad bi se sve htjelo ispričati u jednoj rečenici, ta bi glasila ovako:
Julijano Sokolić, direktor Turizma u Lošinjskoj plovidbi"Država tuži bivšeg i sadašnjeg vlasnika svjetionika Mortar!"
Bivši vlasnik je Ustanova koja gospodari svjetionicima u Hrvatskoj, a sadašnji vlasnik je Ottaviani koji je tu bivšu svjetioničarsku zgradu kupio. No, ni to nije cijela priča, jer su se u nju umiješali i razni drugi vlasnici koji su tuda, dakle otočićem Mortarom ispred Malog Lošinja, protutnjali u međuvremenu.
A sad, što je to međuvrijeme? U Jugoslaviji je svjetionicima upravljala Ustanova za održavanje pomorskih plovnih puteva i kako su neki svjetionici (kao semafori na moru) gubili funkciju, tako ih je Ustanova prodavala, pa je primjerice Mortar kupila Lošinjska plovidba, i to njezin OOUR Turizam, a sve se to zbilo 7. prosinca 1983. godine.
U to vrijeme Dario Ottaviani nije ni na kraj pameti imao mogućnosti koje se tek imaju dogoditi. Tek 13 godina poslije Lošinjska plovidba odustaje od komercijalizacije objekta. Današnji direktor ogranka te tvrtke Julijano Sokolić govori da su to bile ratne i poratne okolnosti, loše doba turizma i svjetionik je dan na prodaju.

Lošinjska epizoda

Među potencijalnim kupcima Dario Ottaviani, čovik od mora sa Sušaka, česti posjetitelj Lošinja i prijatelj Lošinjanina Milana Mužića, direktora ACI-ja između direktorskih mandata čuvenog Veljka Barbierija i "još čuvenijeg" Gozdeckija, pronalazi svoj smisao u Mortaru. Zanimljivo, njegov prijatelj, direktor ACI-ja Mužić, kao dijete je veslao do Mortara jer mu je otac bio svjetioničar na tom otočiću.
Dario Ottaviani, vlasnik lanterneOttaviani je imao još jednu lošinjsku epizodu. Kupio je 1978. stari jedrenjak Santa Maria na kojem se igrao Krležin Kolumbo s Dubrovačkog ljeta. Htio je u Malom Lošinju otvoriti na brodu ekskluzivni restoran. Nije uspio. I to vlasništvo su mu osporavali. Dok mu jednog dana nisu odnijeli brod u škver na tobožnji popravak (a da ga nisu ni pitali) da bi na posljetku Santa Maria potonula, a sve u svemu su je na kraju i spalili.
Kroz prizmu te stare rane Ottaviani danas gleda i na svoj nesuđeni Mortar i da nisu stigli ljubopitljivi novinari, sve do jučer Ottaviani bi mislio kako su mu sve to "spremili" u Malom Lošinju:
— Što drugo posumnjati kad evo već dvije godine nema smisla da išta radim na tom svom otoku jer je stvar na sudu. A točno dvije godine nije bilo ni jednog ročišta. Tražio sam od odvjetnika da postavi i pitanje tog suca na lošinjskom sudu. Ne znam što bih više mislio. Sad ćemo svakih mjesec dana tražiti da se stvar na sudu nastavi. Jer, u najgorem slučaju, ja u ugovoru imam klauzulu prema kojoj, ako stvar krene naopako, Lošinjska plovidba mora vratiti moj novac, a ja njoj njezin svjetionik. Da vi niste došli, ja ne bih pojma imao da je u ovome sudskom sporu zainteresiran Plovput. Jer, to mi je i komično. Pa zar nije baš Plovput upravo taj koji je i prodao taj svjetionik?!

Program Plovputa

Zbunjenost vlasnika Mortara je sasvim razumljiva. Naime, Ustanova koja je prodala svjetionik Lošinjskoj plovidbi spada u one tvrtke koje su postojale u Jugoslaviji, dok je Plovput firma iz Hrvatske i ona od početka svjetionike tretira potpuno drukčije te se može reći da posljednjih godina svjetionici dobivaju svoj smisao u turističkoj ponudi. To je i specijalan program Plovputa. A u Mortarovu slučaju je automatizirano svjetlo (svjetionik) još sedamdesetih izvučeno iz svjetioničke Vlado Vuljan ispred nekada svog Mortarazgrade koja je zbog modernizacije tih lanterni prestala biti čuvani svjetionik te su objekti bez ljudi s godinama počeli propadati.
Na žalost, ni demokracija, ni liberalizacija, ni materijalizacija nisu pridonijele rasvjetljavanju pitanja što učiniti s društvom mrtvih svjetionika. Ni po koju cijenu. Dakle, ni za Ottavianijevih pola milijuna kuna.
Svjetionička zdanja iz "radionice" Franje Josipa pogledom s mora i danas djeluju monumentalno, ali kad ih pokušate dodirnuti, urušavaju se zbog neupotrebe. Dario Ottaviani potrošio je pola milijuna kuna i evo sedam godina "kamata" za čekanje da se sudski postupak makne s mrtve točke iz 1998. Prema sudskim spisima priča se vraća u doba državnog pravobranitelja Petra Šale, dalje se potpisuje državni odvjetnik Radovan Ortynski koji je predmet već prepustio trećemu u nizu. Je li moguće da priči nema drugog naslova nego "Država sama sebi ne da svjetionik!".

Tekst i snimke
Elizabeta i Mario GARBER
   

Tko koga tuži

Plovput je od države tražio 1998. godine da mu se vrate svi svjetionički objekti koji su u razdoblju od 1970. godine, dakle u Jugoslaviji, pa do 1990. prodani zbog modernizacije lanterni. Kako je i Plovput (u Jugoslaviji je to bila Ustanova za održavanje plovnih puteva) državna ustanova, tako se događa neobičan slučaj da država zapravo tuži i Plovput i sve sadašnje vlasnike svjetioničkih objekata da bi se udovoljilo traženju Plovputa.
U predugom razdoblju od više desetljeća i dvije države (Jugoslavije i Hrvatske) Plovput u stvari traži objekte koji su preprodani više puta pa su se današnji vlasnici, privatnici koji su doslovno platili kupljene svjetionike, našli u prilično nezahvalnom, nezasluženom položaju jer su vlasnici nečega u što im se ne isplati ništa investirati, te su tako svjetionici i dalje prepušteni devastaciji i propadanju.

 

VLADO VULJAN, POSLJEDNJI SVJETIONIČAR S MORTARA

Od Palagruže do Lošinja

Do Mortara, ili Murtara, kako kažu mještani, došli smo uz veliku pomoć Dalmatinaca u Lošinju, vlasnika restorana u Marini Ante Vejića i poznatog hotelijerskog radnika Ante Šolića koji su nagovorili lošinjskoga lučkog kapetana Zorana Tomića da provoza novinare i posljednjeg lanternista s Mortara, 81-godišnjeg Vladu Vuljana. Šjor Vlado je taman šekava svoju barku kad smo ga našli. Brzo je sve obavio i uskočio do kapetana Tomića.
— Tako sam i počeo tuć more u Sućurju na Hvaru — šekavanjem. Otac mi je još 1932. ima brod na motor, Nada se zva, kupova je mandarine, pome i kumpire na Neretvu i onda to prodava po Hvaru, Makarskoj... Ja sam šekava i riga. Tako sam se naučija da mi more ne škodi.
Na Mortaru nikad nije živio nego je barkom na njega dolazio, kao i na okolne ferale, donosio boce s disuplinom i sve ostalo što je svjetioniku trebalo. I to od 1955. pa sve do 1996., kada je otišao u penziju!
— Koji su svjetioničari živili na otoku?
— Bili su Poljanić i Hrboka, a prije Vjeko Mužić s Huljevom.
Palagruža je bila šjor Vladino svjetioničko krštenje. Na najudaljeniju našu lanternu ukrcao se 1951., a dvije godine poslije se prekrcao na najbližu — na Prvić. I tamo je ostao dvije godine i na koncu 1955. otišao u Lošinj za stalno. Došla su djeca, tri sina i kći pa se trebalo i usidriti blizu škole.
Prije nego je prodana svjetionička zgrada, kazuje nam Vlado Vuljan, radnici iz Ustanove su izvadili feral iz zgrade i ostavili tamo praznu kupolu. Da bi budući kupci u zgradi imali više mjesta i da ih ne bi gnjavili posjeti svjetioničara u obilasku. Svjetlo je postavljeno malo niže, uz samo more.

 
Još u rubrici:
 


BARCOLANA: PEROM I KAMEROM U TRSTU
NA NAJVEĆOJ MEDITERANSKOJ REGATI
TRŠĆANI NA TRONU, SINDACO U MORU


Nautički WWW

 
Prilozi:
 


Reflektor - četvrtak



Burza - petak



Spektar - subota



Nedjeljna - nedjelja



Pomet - nedjelja

 

 
 

Voditelj Internet odjela: Augustin Gattin
Internet podrška: Sistemi.hr
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999-2007.

 

 
 
print verzijapošalji e-mailomidi na naslovnicuidi na naslovnicu 2/3