strana 1 od 3

BARCOLANA: PEROM I KAMEROM U TRSTU
NA NAJVEĆOJ MEDITERANSKOJ REGATI

TRŠĆANI NA TRONU, SINDACO U MORU

Kad čovjek dobro promisli, i Barcolana kao da se počela događati zbog onih deset-dvadeset maksi krstaša uz koje, naravno, nitko drugi nema šanse...

Ti Talijani sve aranžiraju tako da na posljetku izgleda smišno i šesno, pa je i ovogodišnjoj 34. Barcolani na kraju još trebao samo fjok od jednog lijepog, prekrasnog dana, kakav je i osvanuo poslije višednevna lošeg vremena... Trajala je jedan tjedan, tjedan velikog šušura u kojem je središnja fešta bio koncert Jovanottija. Vrijeme je u tom tjednu bilo više-manje bezvezno, izmjenjivale su se nevere, kiše i vjetri iz cijele ruže, spustila temperatura, a u subotu je još opalila, srećom ne orkanska, ali ipak... škura bura! Bilo je hladno, sivo, vjetrovito, neugodno i bučno na tršćanskoj rivi. Što od raznoraznih razglasa u šatorima i na štandovima duž rive, a što zbog lepetanja i lupanja silnih zastavica, brodskih zastava, sarči, tendi, reklama i plastičnih krila šatora kroz koje je pičila rečena bura.
A onda je osvanula vedra i sunčana nedjelja u kojoj smo se lijepo svi skupa skinuli u unjule, a neki i u kratke rukave i tako je meteorologija na posljetku stavila onaj ukrasni fjok na bombonjeru ovogodišnje Barcolane!

Manje brodova

Pa ipak, ona mi nekako nije bila poput lanjske! Bilo je neznatno manje brodova, 1905., nasuprot lanjskih 1980., ali, ta razlika u brojnosti nije se, naravno, ni po čemu mogla primijetiti. Tršćanska regata i dalje ostaje najmasovnija mediteranska regata, a sigurno ni u svijetu nema toliko regata na kojima bude i do dvije tisuće jedrilica! No, kad čovjek dobro promisli i primijeti, ona kao da se počela događati zbog onih deset-dvadeset maksi krstaša uz koje, naravno, nitko drugi nema šanse. Kad oni akoštaju, regatno polje još se sigurno dva-tri-četiri (ovisno o vjetru...) sata bijeli od jedara ostalih gotovo dvije tisuće jedrilica o čijim posadama poslije nitko ne vodi računa: publika se raziđe, oni dočekuju sami sebe ili jednostavno odlaze natrag u svoje porte, pretežno talijanske, a potom slovenske i hrvatske, bez ikakve zajedničke fešte i susreta. I gotovo.
Barcolana je nekoć nastala upravo kao fešta svih jedriličara, pretežno rekreativaca, manje sportaša. No u posljednjih desetak godina počela se sve više komercijalizirati, na nju su počeli stizati poznati kormilari, riva je postala pravi mali velesajam sportske opreme, odjeće, propagandnog materijala, ića i pića... Premda, ove godine su štandovi bili za nijansu skromniji, osobito potonji, oni od ića i pića. Brojniji su bili jedino oni na kojima se degustiralo vino, tartufi i njihove prerađevine, sirovi, maslinovo ulje, ukiseljene gljive, murtadele, pršuti, masline, med, slatkiši... ali degustacije podrazumijevaju jedan zalogaj i jedan gutljaj. Jesti se ove godine moglo samo u jednom velikom šatoru nevelike ponude.

Koliko Hrvata?

U subotu uvečer na brodu Delfino Verde, vlasnika Puležanina Jadranka Perkova, Hrvatska zajednica u Trstu priredila je sad već tradicionalni prijem za hrvatske sudionike regate. Kako je prostor broda, jahte koja inače drži lokalnu izletničku liniju za Muggiu, za Mirramare i druga okolna mjesta, bio ograničen, na brodu je bilo ponajmanje jedriličara, ali zato dosta hrvatskih Tršćana, a osobito naših tršćanskih gospođa koje su učinile slatkiše i donijele ostale delicije. Predsjednik Hrvatske zajednice u Trstu koja organizira taj prijem, Damir Murković, za goste je imao našega generalnog konzula u Trstu Vjekoslava Tomašića, ali i Maura Parladorija, predsjednika organizacijskog odbora regate. Naravno da su svi osobito pozdravili jedriličare iz Hrvatske, ali - zanimljivo je - nigdje i ni od koga nisam uspjela doznati koji sve Hrvati i koje hrvatske jedrilice i posade regatavaju na Barcolani! To nisu znali u Hrvatskoj zajednici jer se njima sudionici ne prijavljuju, a od organizatora to očito nisu mogli dobiti - kao ni ja. Uzalud sam u press centru u jednom od šatora na obali pokušavala saznati popis hrvatskih posada. Upućivali su me na popis svih sudionika, pa ti, braco (seko...), iščitaj 1905 imena i razluči koja su hrvatska - a ima ponešto sličnosti, da ne kažem istih isticijatih imena, među Hrvatima, Slovencima te onim Hrvatima i Slovencima koji su, pak, još i Talijani, odnosno - talijanski državljani. Pa ti sad vidi!

Opalio je top...

Trideset i četvrta Barcolana počela je već po tradiciji nakon što je točno u 10 sati opalio top. Startna linija bila je otprilike ispred dvorca Mirramare. Okolna tršćanska brda, potom gradski predjeli s te, zapadne strane, terace, prozori, strme ulice, balkoni, bili su načičkani gledateljima. Dolje u dubini, na moru, gotovo dvi iljade jedrilica kao da stoji: ne osjetite taj vjetar, ne vidite val, ne primjećujete reful, tek u odnosu na druge objekte, recimo kuće koje su pred vama, vidite da se taj zid od bijelih jedara pomiče naprijed. U prvom planu su favoriti, u dosta rijetkoj formaciji, izdvojeni od ostalih. A oko njih milijun glisera, gliserića, brodova, brodića, plovila svih vrsta i vela koji ih prate...
Dok se dolje regatava, u Trstu na svakom kraju tutnji izravni prijenos koji imaju sve radiopostaje, izravni prijenos je i na dva videozida na Piazza del Unita. Sve učestalije spominju slovenskog timunjera Mitju Kosminu i Tršćanina Lorenza Bressanija. Kasnije će mi biti jasno zašto. Tek u početku, u jednom ili dva navrata, spomenuli su i naš Kodak. Kasnije sam čula da su dobro startali. Spomenuli su i Paula Cayarda, ali samo zato što je bio obećao doći, pa nije...

Eksperiment s vjetrom

I, već u 12.03 ciljnu bovu prošao je pobjednik: maksi krstaš Unflar Idea (kategorija od 13,5l do 15,99 metara) s kormilarom Lorenzom Bressanijem, Tršćaninom! Poslije čak 17 godina jedan je tršćanski kormilar dobio Barcolanu! Od 1985., kad je Coppa d Autunno osvojio Bardelli, Barcolana se smatrala kao ukleta za tršćanske kormilare! Bressani će reći kako 25 godina čeka ovu pobjedu i kako je to najsretniji dan u njegovu životu. Napravio je, kaže, jedan eksperiment u trenutku kad je vidio da vjetar mijenja smjer. Za komentatore regate, presudno je bilo iznimno dobro Bressanijevo poznavanje lokacije u kojoj je bilo regatno polje, odnosno Tršćanskog zaljeva koji, kaže, poznaje kao vlastiti džep!
Slovenskom skiperu na jedrilici Maxi Jena, Mitji Kosmini, inače trostrukom, i to zaredom, pobjedniku Barcolane (od 1995. do 1997.) koji je imao odličan start i čije je ime odjekivalo u tršćanskom eteru gdje god sam se makla, sreća je okrenula leđa u istom trenu kad se nasmiješila Bressaniju. Ostao je u rupi od bonace, i više nije vrijedilo ni to što se brod pokazao izvrsnim, što je posada radila bez greške, što su svi bili u sjajnoj formi. Na posljetku je izgubio 4,10 minuta prednosti kod treće bove, dapače, ostao sgotovo pet minuta za Unflair Ideom u završnici utrke! Eto, što je napravio trenutak bonace i reful tramuntane koji je Bressani uspio pronaći. Ili reful njega.

Grande risultato

Treći, Furio Benussi, vlasnik krstaša Barcola Challenge, boreći se s nekoliko brodova koji su hitali za leđima slovenskoga Maxi Jena, reći će kako su imali izuzetnu sreću jer su i manji i teži od favorita. Treće mjesto im je, rekao je zadihan: "Un grande, grande risultato!"
A kako je na pobjedničkom brodu Unflair Idea bio i tršćanski gradonačelnik Roberto Dipiazza, tako je, kad su akoštali, na veliku radost svoga tršćanskoga građanstva, sindaco bio bačen u more.
- Ovakvu Barcolanu nećemo skoro vidjeti - rekao je sindaco kad se mokar ka pivac uspeo uza skale uz koje sam se slučajno u onom krkljancu zatekla. A njegov kormilar Bressani mu je na to odgovorio: "Je, gradonačelniče, to govorite jer smo prvi. A da nismo, rekli bi da je regata sranje, kao što govore oni koji nisu pobijedili."
Onda se sindaco popeo natrag na Unflair i tražio tko će mu dati nešto za priobuku. Tako je završila ovogodišnja tršćanska Barcolana.

Voditelj Internet odjela: Augustin Gattin
Internet podrška: Sistemi.hr
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999-2007.