strana 1 od 1

500. GODINA FRANJEVAČKOG SAMOSTANA sv. MARIJE U MAKARSKOJ (1)

Hudžet kadije Muhameda
"dobrostivo dopusti"...

Prvi dokaz o bosanskim franjevcima u Makarskoj, budući je provinciji Bosne Srebrene tada pripadala i cijela turska Dalmacija, hudžet je turskog (fočanskog) kadije, kojim se sudskom odlukom odobrava redovnicima u Makarskoj, u nahiji Primorje, popraviti dijelove crkve i uz nju sagraditi njihovu prvu kuću s vrtom. Osmanlijski osvajači Makarske tako "dobrostivo dopustiše" da se u starim dimenzijama obnove crkva i samostan u turskoj luci Makarska. Okupator tako prvi u povijesti zapisa ime grada i zasvjedoči da su fratri u Makarskoj već 1502. godine. Upravo se ovih dana bilježi 500. obljetnica tog događaja

Piše Ana DRAGIČEVIĆ

Nema sigurnih svjedočanstava o pretpostavkama nekih starijih makarskih povjesničara da su franjevci prvi put došli u Makarsku 1400. godine ili da su se nastanili u Makarsku krajinu 1434., kada su domaći velmože Jurjevići-Vlatkovići opet dobili u ruke svoju staru djedovinu, te - po trećoj varijanti - da su u Makarskoj od 1468., dakle istodobno kada su došli u Zaostrog. Općenito, drevna makarska povijest ne obiluje tragovima. Više je građe svakako ostalo tijekom 185 godina Makarske pod Turcima, od 1499. do 1684. godine, i to zahvaljujući arhivu franjevačkog samostana svete Marije.

Franjevci protiv heretika

Iz turskih se zapisa može rekonstruirati kako su Osmanlije zimi 1498./1499. zauzele grad nakon žestokih borbi, razorivši ga skupa s katedralom sv. Petra na istoimenom poluotoku, tako da je sličio na pusto selo. Velike štete nanijeli su i crkvi sv. Marije. U tu pustu tursku luku podno Biokova, poznatu po trgovini soli, dolaze bosanski franjevci te se odlučuju nastaniti istočno od grada, uz crkvu sv. Marije, a ne na osami morske litice Svetoga Petra na kojoj je izgrađena istoimena prvostolnica.
Prvi dokaz o bosanskim franjevcima u Makarskoj, budući je provinciji Bosne Srebrene tada pripadala i cijela turska Dalmacija, hudžet je turskog (fočanskog) kadije, kojim se sudskom odlukom odobrava redovnicima u Makarskoj, u nahiji Primorje, popraviti dijelove crkve i uz nju sagraditi svoju prvu kuću s prostranim ograđenim vrtom. Osmanlijski osvajači Makarske tako, tim dokumentom, dobrostivo dopustiše da se u starim dimenzijama obnove crkva i samostan u turskoj luci Makarska. Okupator, eto, prvi u povijesti zapisa ime grada i zasvjedoči da su fratri u Makarskoj već 1502. godine. Upravo ovih dana braća sv. Franje - u duhu svog reda drugima koristiti! - slave 500. obljetnicu svoga dolaska, opstanka i djelovanja.
Osnivanje samostana i njegov razvoj te djelovanje franjevaca na očuvanju vjerskog, kulturnog i nacionalnog identiteta pučana tadašnje Krajine zbiva se upravo za okupacije turskih osvajača. Pod Osmanlijama gotovo jedino katoličko svećenstvo bili su franjevci, a jedina katolička žarišta njihovi samostani. A poznato je da su franjevci u Dalmaciju stigli iz Bosne gdje su - kako piše fra Željko Tolić - dovedeni za vrijeme bosanskog bana Stjepana II. Kotromanića (1322.-1353.) radi sprječavanja heretičke zloće s kojom se suočila srednjovjekovna Bosna.

Bosanska vikarija

Kao samostalna upravna franjevačka misijska jedinica, organizirana poput starijih izvornih provincija franjevačkog reda, osnovana je 1339. Bosanska vikarija. Sjedište se dugo vremena nalazilo u Milama kod Visokog. Jedan od misionara bio je i prvi hrvatski svetac, mučenik fra Nikola Tavelić. Vikarija je vremenom zadobila kolosalne razmjere, protežući se daleko izvan geografsko-političkih granica srednjovjekovne Bosne, od karpatskih gora i Crnoga mora sve do Puglie u južnoj Italiji.
Osim u kontinentalnom dijelu, veliki broj svojih samostana Vikarija je imala u našim priobalnim i otočnim područjima, od Istre do Albanije. Samostani su služili ne samo za odmor starije i bolesne braće, nego i kao skloništa od nasilja najprije bosanskih heretika, a potom i Turaka. Jedan od takvih samostana Bosanske vikarije bio je i samostan sv. Marije u Makarskoj.
Dolaskom franjevaca u porušeni se grad vraća i kršćansko stanovništvo. Temeljem carskog fermana sultana Mehmeda II. Fatihe, 1463. bosanski katolici u Osmanlijskom Carstvu dobivaju svojevrsnu slobodu. A tu povelju slobode, čiji prijepis su makarski franjevci pribavili i do danas čuvaju, koriste za kasniju zaštitu opstanka i razvitka samostana.
Na temeljima ruševina gotičke crkve sv. Marije grade novu crkvu u starome obliku, veličini i stilu. Usporedo s crkvom, prema moru počinju graditi i novu stambenu zgradu. Radovi na podizanju solidnog zdanja u jedinoj turskoj luci na srednjem Jadranu, prema turskim izvorima, trajali su dvadeset godina (1503.-1523.). Novo je prebivalište, bilježi najveći poznavatelj povijesti makarskoga kraja fra Karlo Jurišić, u međuvremenu dobilo dovoljan broj redovnika (sedam) tako da je u skladu s crkvenim i redovničkim propisima 1518. godine proglašeno pravim samostanom!
Naravno da je nekim muslimanima napredak samostana bio trn u oku pa su poduzimali korake kako bi nevjerničko gnijezdo jednostavno uništili. Franjevci su stoga tražili zakonsku zaštitu od najnižih do najviših foruma, pa su se obratili i samom sultanu Sulejmanu II. Veličanstvenom, koji je na početku svoje vladavine 1520. iz vojnog logora Smedereva izdao ferman da nitko ne smije uznemiravati redovnike samostana u luci Makarska gdje sjede emin i amil i prodaju državnu sol.

Na udaru ratova i osvajača

Kasnijih su godina nadležni mostarski kadije u prigodi službenog pregleda crkve i samostana izdavali pismene izjave da novi samostan u Makarskoj ne služi samo franjevcima i njihovim vjernicima nego i trgovačkim karavanama, koje samo tu mogu naći sklonište i utočište, jer u okolici nema drugih kuća za smještaj. Stoga makarski samostan savršeno služi razvitku luke. Makarske fratre treba pustit na miru, zaključile su vlasti.
Na udaru ratova i osvajača samostan se oštećuje i ruši, ali upornošću franjevaca uvijek iznova popravlja i velebnije izgrađuje. Danas predstavlja kompleksno arhitektonsko zdanje koje se razgranalo na sedam krila, tri klaustra, dvije crkve i jedan zvonik. Budući su se prvotni zidovi stalno nadograđivali, u samostanskom kompleksu jasno su uočljive različite vremenske epohe, pa je tako u kamenu ispisana povijest ovog značajnog crkvenog i spomeničkog zdanja pod Biokovom.

Voditelj Internet odjela: Augustin Gattin
Internet podrška: Sistemi.hr
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999-2007.