strana 1 od 3

RAZGOVOR S dr. TIHOMIROM BUŠIĆEM UOČI SUBOTNJEG PROSVJEDA PRED AMERIČKIM VELEPOSLANSTVOM U ZAGREBU

Zašto Zvonka još držite u zatvoru?

Osim Zvonka Bušića nema ni jednog zatvorenika osuđenog na doživotnu robiju u američkim federalnim zatvorima koji je odslužio više od 20 godina. Drugo su serijski ubojice, oni nemaju pravo na pomilovanje - ističe čelnik Odbora za pomoć Bušiću zatvorenom još 1976. godine

Za subotu 19. listopada u 12 sati Odbor za Zvonka Bušića najavio je prosvjed pred američkim veleposlanstvom na Zrinjevcu. Tim povodom razgovarali smo s dr. Tihomirom Bušićem, čelnim čovjekom Odbora i rođakom Zvonka Bušića.
Okupljanje pred američkim veleposlanstvom - kaže dr. Bušić - zamišljeno je kao mirni prosvjed zbog situacije u kojoj se našao Zvonko Bušić. On je u američkim zatvorima 27. godinu, unatoč preporuci suca Johna R. Bartelsa, koji je donio 1976. godine osuđujuću presudu, da ga se pusti nakon 10 godina. Sudac je to učinio jer, kako je napisao, ne smatra Bušića ni teroristom ni kriminalcem, nego čovjekom koji je bio vođen plemenitim idealima za slobodnu hrvatsku državu, ali se poslužio nedopustivim sredstvom. Osuđeni na doživotnu robiju, inače, imaju pravo na pomilovanje nakon 15 godina, a sudac je Bušiću zbog svih tih razloga omogućio nakon 10 godina.

Peticija s 200 tisuća potpisa

Zašto je Bušiću tada uskraćeno pravo na pomilovanje?
U tome i jest problem. Mi imamo samo indicije da su neki moćnici to sprječavali, i to iz State Departmenta, te jugoslovenskih struktura. Prema bivšem visokom američkom dužnosniku Evanu Kempu, povjerenstvo koje je zaduženo za davanje uvjetnoga otpusta to nije učinilo u slučaju Zvonka Bušića jer su poštovali želju jugoslovenske vlade koja je vršila žestok pritisak da se Bušića ne oslobodi.
Koji će biti Vaši glavni zahtjevi na prosvjedu u subotu?
Mi ćemo tražiti odgovor zašto se Bušića još drži u zatvoru kada je sam sudac, što nam je jedan od glavnih argumenata, u dva navrata tražio da ge se pusti, navodeći da to prvi put radi u svojoj karijeri. Pozvao je članove komisije tada da još jednom pročitaju njegovu presudu, pa čak ih u drugome pismu upitao zašto su tako kruti. I drugi sudac u slučaju je rekao da je Komisija zloupotrijebila svoj položaj, ne želeći provesti u djelo sudsku preporuku. Znači, naše je glavno pitanje zašto je Zvonko Bušić izuzetak u američkom pravosuđu. Uz to, peticiju za Bušića potpisalo je 200 tisuća hrvatskih građana, ali ih se ignorira. I za to ćemo tražiti odgovor.
Vi stalno i tvrdite da je ovo jedan pravnički presedan. Zašto?
Apsolutno da je presedan. Gledajte, ljudi koji su osuđeni u SAD-u na doživotnu robiju, kao što je Zvonko, oni imaju pravo na pomilovanje nakon 15 godina. I procedura pomilovanja u takvim slučajevima traje šest mjeseci do godinu ili dvije dana, ali nikada više od 20 godina. Osim Zvonka, nema ni jednoga zatvorenika osuđenoga na doživotnu robiju u američkim federalnim zatvorima koji je odslužio više od 20 godina. Drugo su serijski ubojice i slično kojima u presudi izričito piše da nemaju pravo na pomilovanje i prijevremeni izlazak na slobodu.
Najotegotnija okolnost po Bušića jest pogibija američkog policajca pri razmontiranju eksplozivne naprave postavljene na newyorškom željezničkom kolodvoru.
Bomba nije bila ni postavljena da bi se nekoga ubilo, već da bi se dobilo na vjerodostojnosti pri otmici. Zvonko je pilotu rekao u kojem se pretincu naprava nalazi i kako se deaktivira, a on to prenio kontroli. Policija je napravu odnijela na poligon za demontiranje, ali kako je došlo do eksplozije, to nitko ne zna jer je zapisnik izgubljen. Postoje razna nagađanja, čak i da je naprava policajcima u dva navrata ispala na kolodvoru i kasnije poligonu. Ali, što je vrlo važno, policajčeva udovica je tužila newyoršku policiju za smrt svog muža zbog svih tih okolnisti, a Zvonku oprostila. I sam Zvonko je pred sudom izjavio da je on, izuzev policajčeve obitelji, osoba koja je najviše okajala njegovu pogibiju.

Politika se uključila

Najavljujući nedavno skup na Zrinjevcu, rekli ste da se u slučaju Zvonka Bušića radi o očitom nastavku miješanja američke politike u tamošnje pravosuđe. Na čemu temeljite takve tvrdnje?
Ovo je prvenstveno humanitarno pitanje i želimo ga tako tretirati. Međutim, mi ne možemo ni od koga drugoga nego od političara tražiti odgovor zašto se ne izvršava presuda suda. Mi imamo indikacije da se politika uključila. Pa, meni je bivši američki veleposlanik Peter Galbraith na jednom prijamu prije šest godina jasno rekao da SAD neće osloboditi Bušića. On je znao za cijeli slučaj, preporuku suca i drugo, ali nikakvo racionalno objašnjenje mi nije ponudio za takav stav. Kada bismo mi znali njihove razloge, jasno bi nam bilo što činiti. Pa i kada je SAD odbio prije mjesec i pol dana zahtjev da se Bušiću odobri dosluženje kazne u Hrvatskoj, to je tek usmeno rečeno našem veleposlaniku Ivanu Grdešiću s objašnjenjem kako sada nije baš zgodno i da se čitava stvar do daljnjega zaledi, iako je hrvatska vlast prethodno ispunila sve što je traženo s američke strane. Za taj transfer najprije je u Saboru izmijenjen zakon, pa onda napravljen ugovor s Vijećem Europe, potom izdana garancija od Vlade da će Bušića u zatvoru držati do 2006. Ministarstvo pravosuđa je također garantiralo da neće izdati pomilovanje, a sam Bušić da ga neće tražiti, ali očito sve uzalud. I prijašnja i sadašnja vlada učinile su sve sa svoje strane. Za Zvonkov transfer u Hrvatsku su se založili i predsjednik Franjo Tuđman u pismu koje je Billu Clintonu uputio 1996. godine, te čelnici oporbe, a današnje vlasti s istim zahtjevom u pismu Madeleine Albright 1999. godine.
Je li američka odbijenica konačna, odnosno jesu li odlučili definitivno Bušića držati u zatvoru do 2006. godine?
Mislim da nije konačna i da ne treba odustajati. Međutim, ima nešto drugo; Zvonko Bušić ima pravo svaku drugu godinu izaći pred komisiju za pomilovanje i uvjetni otpust, ali on od 1996. godine pred nju nije izlazio jer je uvijek tinjala nada, postojala su obećanja o skorom izlasku. Sada će sigurno potegnuti i tu mogućnost.
Koliko također jedan političko-pravosudni slučaj, onaj generala Bobetka, može utjecati na hrvatski zahtjev o transferu Zvonka Bušića i općenito sumnja u vjerodostojnost ovdašnjeg pravosuđa?
Mislim da slučaj Bobetko nema nikakvih implikacija, već bi se to prije moglo reći za lanjska rujanska zbivanja i bitku protiv terorizma. Međutim, to nikako ne može biti razlog da se ide na uštrb zajamčenih Bušićevih prava. On ima presudu američkog suda i jedino što se traži jest njezino izvršenje. Nitko ne dovodi u pitanje njegovo djelo i osudu. Međutim, očito je da postoje dvostrula mjerila za Hrvate i druge. Clintonovom odlukom o pomilovanju puštena je na slobodu skupina od 16 Portorikanaca optuženih za val bombaških napada ’70-ih i ’80-ih godina i to, kako se navodilo u američkim medijima, zbog potpore brojne portorikanske zajednice kandidaturi Hillary Clinton. Imate i slučaj Talijanke Silvije Baraldini, osuđenoj za niz pljački i otmicu zatvorskih čuvara kojoj je omogućen premještaj u talijanski zavor primjenom istih odredaba na koje se poziva hrvatska Vlada. Nepravda prema Bušiću radi se u usporedbi s još nizom slučajeva, gdje su počinitelji i višestrukih ubojstava policajaca oslobođeni prije no što su odslužili svoje kazne.

2006. bit će mu 60 godina

Što je, po Vama, sada izglednije u Bušićevu slučaju – pomilovanje ili transfer u hrvatski zatvor? Koliko može utjecati na to Vaša subotnja akcija pred Američkim veleposlanstvom i kakvu očekujete reakciju američkih diplomata?
Komisija za uvjetni otpust ima mogućnost, zakonsku osnovu to učiniti. To je mogla uraditi, prema američkim zakonima, još i 1979. godine, kada je sud odlučio da svi osuđeni mogu biti pušteni 31. prosinca te godine ili kasnije, pa 1986. godine, i tako redom. Zahtjev o transferu jest ono najminimalnije, to je zahtjev humanitarne prirode kako bi Zvonko bio u svojoj zemlji, sa svojom obitelji i najbližima do 2006. godine, što je krajnji rok za njegov izlazak. Tada će mu biti 60 godina, a u zatvor je otišao s 30. Da nismo optimisti i da ne znamo da je posrijedi jedna duboko pravedna stvar, u ovo ne bismo ni ulazili. Pred sobom imamo sliku nesalomljivog Zvonka Bušića, koji je i fizičko i mentalno jaka osoba, te se nije predo unatoč svemu. Kada se i spomene ime Zvonka Bušića, svi će reći da je to onaj što je oteo zrakoplov, ali nitko ne spominje da je on jedan pravi intelektualac i erudit, da je studirao u Zagrebu, Beču, u Americi, da je bio predsjednik naše krovne emigrantske organizacije... Jedino što Zvonko teško podnosi jest činjenica da je sada stvorena Hrvatska za koju se on borio, a da on u tomu ne može uživati.
Američkim diplomatima predat ćemo jednu prigodnu publikaciju koju smo tiskali i time ih još jednom podsjetiti na sve okolnosti Bušićeva slučaja. Naravno, spremni smo i o svemu razgovarati.

Voditelj Internet odjela: Augustin Gattin
Internet podrška: Sistemi.hr
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999-2007.