strana 1 od 3

RAZGOVOR: Prof. dr. EMIL HILJE, POVJESNIČAR UMJETNOSTI

Priznajmo Firentincu autorstvo
nad šibenskom katedralom!

S nizom pretpostavki stvorili smo prilično uvjerljivu konstrukciju o tome da je Nikola Firentinac učenik velikog Brunelleschija, da je podrijetlom Hrvat te da se prvi prodor te prave firentinske renesanse dogodio u Šibeniku 1464., a ne u Trogiru tri godine kasnije. Ove nove činjenice će, nadam se, možda promijeniti naš odnos prema Firentincu, umjetniku koji je 40 godina radio u Dalmaciji
Sa znanstvenikom čije su nove interpretacije djela i podrijetla Nikole Firentinca u visokim stručnim krugovima dobile epitet "otkrića stoljeća", razgovarao je IVICA NEVEŠĆANIN, a snimio ga je BRANISLAV GRGUROVIĆ

Kad je na nedavno održanim Danima Cvite Fiskovića u Splitu u sklopu seminara Novitates najavljeno predavanje zadarskog povjesničara umjetnosti prof. dr. Emila Hilje pod nazivom Nikola Firentinac u Šibeniku 1464., poznavatelji opusa ovog velikog majstora dalmatinske renesanse 15. stoljeća nisu mogli ne upitati se o čemu se tu doista radi. Naime, prema dosadašnjim spoznajama, Firentinac je u Dalmaciju stigao tek 1467., i to u Trogir, a u Šibenik dolazi kasnije dovršiti šibensku katedralu. Međutim, istraživanjem notarskih spisa iz srednjovjekovne općine Šibenik, koji su pohranjeni u Državnom arhivu u Zadru, dr. Hilje je otkrio dokument koji nepobitno potvrđuje da je Firentinac u Šibeniku radio barem tri godine prije dolaska u Trogir, te da je u većoj mjeri nego što se dosad mislilo pridonio današnjem izgledu šibenske katedrale.
Također je na temelju pronađenih dokumenata pokazao da je Nikola Firentinac vrlo moguće bio učenik velikog majstora talijanske renesanse Fillipa Brunelleschija te da je svojim podrijetlom Firentinac zapravo Hrvat. Nakon završenog izlaganja, nove činjenice i interpretacije dr. Emila Hilje dobile su u visokim stručnim krugovima epitet "otkrića stoljeća".
Istražujući šibenski arhiv, a to radim uglavnom baveći se problemima vezanima uz Jurja Dalmatinca, naišao sam na jedan nepoznati podatak vezan uz Nikolu Firentinca. Podatak da je Nikola Firentinac 1464. godine u Šibeniku primio novac za izradu kapele sv. Sebastijana i Bernardina franjevačke crkve. Te kapele danas više nema, ali oštećeni kipovi sv. Sebastijana i sv. Bernardina su sačuvani, uzidani su u dvorištu i njih je još prije 30 godina Cvito Fisković okvirno pripisao Nikoli Firentincu. Prije nekoliko godina, u povodu obljetnice Šibenske nadbiskupije, kolega Joško Belamarić ih je direktno atribuirao Firentincu. Atribucija je temeljena na poznatoj Morelijevoj metodi.
U povijesti umjetnosti vrlo rijetko imamo priliku da nešto što smo po stilskim elementima pripisali pojedinom majstoru potvrdimo i arhivskim otkrićem. U tom smislu, arhivsko otkriće je važno jer, s jedne strane, potvrđuje metodu, a s druge potvrđuje da to zaista jest djelo Nikole Firentinca. Međutim, prava važnost tog dokumenata je u nečem drugom – u datumu. Po onome što smo do sada znali, Nikola Firentinac je došao u Dalmaciju 1467., u Trogir. Sad se zna da je došao tri godine ranije, i to u Šibenik.

Te tri važne godine

Nikola Firentinac je jedan od dvaju najznačajnijih umjetnika 15. stoljeća u Dalmaciji, čovjek čija pojava zapravo doslovno znači konačni proboj renesanse u Dalmaciju. Zbog čega su važne te tri godine?
Je li se taj proboj dogodio tri godine prije ili kasnije, možda i nije toliko važno, ali se postavlja logično pitanje što je on te tri godine radio. Naime, na šibenskoj katedrali postoji jedan segment za koji se otprije zna da je izrađen otprilike između 1465. i 1468. godine, a koji se po strukturi svojih ukrasa potpuno razlikuje od onog dijela građevine koji je dotad nastao pod vodstvom Jurja Dalmatinca. Radi se o dijelu transepta katedrale prema trgu, gdje se pojavljuju konveksne niše, puti s girlandama, jedan reljef sv. Jeronima u medaljonu i sl., dakle čitav jedan repertoar izrazito renesansnih ukrasa, i to firentinskog podrijetla, koji se dosad tumačio na najrazličitije moguće načine. Primjerice, preko boravka Jurja Dalmatinca u Dubrovniku, gdje je mogao upoznati Michelozzija i druge renesansne majstore koji su tamo radili, i onda nakon povratka u Šibenik to primijeniti. Spominjao se i Ratko Brajković, njegov suradnik u Dubrovniku i Trogiru, kojemu se čitav taj renesansni kompleks pokušao pripisati. Kao treća mogućnost, koje je bila i najuvjerljivija, držalo se da su pravo izvorište čitave te ornamentike pojedini crteži koje je Juraj Čulinović donio iz Padove, budući da sve to skupa ima doista jedan štih Donatellova padovanskoga kruga.
Kad sam se prije nekoliko godina, za vrijeme konzervatorske obnove katedrale, penjao pogledati izbliza reljef sv. Jeronima, moram priznati da sam odmah pomislio na Firentinca. Ali, upitao sam se, kako to pripisati Firentincu ako je on tek 1467. došao u Trogir. Sada, nakon pronalaska ovog dokumenta, izgleda sasvim jasno da je taj dosta važan dio šibenske katedrale nastao kao djelo Nikole Firentinca. Što je puno logičnije od pretpostavki da je Juraj Dalmatinac u svojim poznim godinama najednom promijenio čitav svoj likovni svjetonazor. Nikola Firentinac se, znači, javlja na šibenskoj katedrali 10 godina prije nego što je postao protomajstor, u vrijeme dok je Dalmatinac službeno još glavni projektant.
Kako ste doveli u vezu Nikolu Firentinca s Donatellom i Brunelleschijem, pa čak i to da je hrvatskog podrijetla?
Utjecaj Donatellova kruga odavno je prepoznat u Firentinčevu radu. Još je Adolfo Venturi osoba koja se u Padovi spominje kao Donatellov suradnik po imenu Nicolo Coccari i koji 1449. radi jedan tabernakul za Donatella, pokušao identificirati s Nikolom Firentincem. Neki povjesničari umjetnosti koji se bave Firentincem tu su misao prihvatili, dok su je neki, kao Anne Markham Shultz, odbili. Međutim, ostala je misao da bi Nikola Ivanov Firentinac zapravo mogao biti Nicolo Coccari.
Tu sad dolazimo do drugog dokumenta koji sam pronašao u šibenskom arhivu. Na jednome se mjestu 1458. godine, dakle u vrlo prikladno vrijeme, spominje žena po imenu Dobrica, kći pokojnog Ivana Kokarića, protomajstora maranguna. Dakle, u Šibeniku je u prvoj polovici 15. stoljeća živio neki glavni graditelj koji se zvao Ivan Kokarić. S jedne strane, znači, imate Nicolu Coccarija, s druge strane Nikolu Ivanova Firentinca, a s treće Ivana Kokarića. Ta se tri imena vrlo lako sklope jedno s drugim. Ako je Nikola Ivanov Firentinac zapravo sin protomajstora Ivana Kokarića, onda on doista može biti Nicolo Coccari. To su, naravno, indicije, ali koje se vrlo uvjerljivo sklapaju, utoliko već što se otprije pretpostavljalo da bi Nicolo Coccari mogao biti Nikola Firentinac.

Nikola, domovine sin

To ujedno govori da je Firentinac zapravo hrvatskog podrijetla, a ne talijanskog?
Točno. Protomajstoru je prezime Kokarić, a kćeri Dobrica, oni su bez sumnje Hrvati. Prezime Kokarić asocira nas na srednjovjekovno selo u šibenskom zaleđu u blizini Ostrovice koje se zvalo Biljane-Kukari. Kukari su jedno od onih 12 čuvenih izvornih hrvatskih plemena, koji su s Kolomanom sklopili taj famozni i dvojbeni pakt (Šubići, Kačići, Čudomirići, Jamometi, Kukari itd.). Dakle, ako je Nikola Firentinac sin Ivana Kokarića, onda bi morao biti Hrvat, a ne Firentinac. Logično je, osim toga, i ne samo zbog korijena, da se prije pojavljuje u Šibeniku nego u Trogiru, jer Šibenik je u to doba bio najveće gradilište u Dalmaciji.
Što zapravo označava naziv Firentinac? Nadimak ili Nikolino prezime?
Najvjerojatnije nadimak. Kao što mi nekoga tko ode u Ameriku kad se vrati nakon 20 godina redovito nazovemo Amerikanac ili kao što se Nicolo Pisano zove Pisano, iako svi znaju da je rodom iz Apulije, na isti način je taj čovjek koji je kao dječak otišao u Firenzu, a nakon više od 20 godina se vratio u Šibenik, nazvan Firentinac. Kad pogledate dokumente, njegovo ime ne glasi Nicolo condam Iohannis da Florenza, nego Nicolo condam Iohannis Florentino. Ne kao oznaka podrijetla, nego kao nadimak. Na žalost, o njegovu se ocu zna jako malo. Ovo je jedini dokument u kojemu se taj čovjek spominje. I to je problem. Moguće je da je čak on otišao u Firenzu sa svojim sinom jer se više nigdje u dokumentima ne spominje.
Što se mijenja činjenicom da je Nikola Firentinac podrijetlom vrlo vjerojatno iz šibenske Zagore?
Zapravo ništa. Neće Firentinac biti veći umjetnik zbog toga što je Hrvat, niti manji. Ali postoji jedan podatak koji je našu maštu dugo godina golicao. Naime, Giorgio Vasari u svojim čuvenim Vitama, kada govori o Brunelleschiju, pri kraju nabraja i njegove učenike. Između ostalih, u jednoj rečenici kaže "... uno Sciavone che face asai cose in Vinezia" ("jedan Hrvat koji je učinio puno stvari u Veneciji"). Neko vrijeme se u tom Brunellescijevu učeniku, koji nije mogao biti neki anonimus, pogotovo zbog toga što je napravio velike stvari u Veneciji, pokušalo vidjeti Jurja Dalmatinca. Međutim, to jednostavno na funkcionira, ni po stilskom opusu, ni kronološki. U ovako posloženim i poznatim podacima taj jedan Hrvat u Veneciji mogao bi biti Nikola Firentinac. Ako je pak Nikola Firentinac Brunelleschijev učenik, onda to, naravno, baca drukčije svjetlo i na njegov opus i na čuvenu kupolu šibenske katedrale koja je toliko usporediva s onom firentinskom.
Ukratko, s ovim nizom pretpostavki stvorili smo prilično uvjerljivu konstrukciju o tome da je Nikola Firentinac učenik velikog Brunelleschija, da je podrijetlom Hrvat te da se prvi prodor te prave firentinske renesanse dogodio u Šibeniku 1464., a ne u Trogiru tri godine kasnije. Ove nove činjenice će, nadam se, možda promijeniti naš odnos prema Firentincu umjetniku koji je 40 godina radio u Dalmaciji, a koji je kod nas, na žalost, bio blago zanemaren, bez obzira na svoju važnost koju mu nitko nikad nije poricao. Pa mi danas o Nikoli Firentincu nemamo niti najbjedniju monografiju!

Firentinac i Dalmatinac

Vaše će otkriće mnogo utjecati na dosadašnje spoznaje o šibenskoj katedrali, pogotovo u svjetlu odnosa Firentinca i Dalmatinca, o čemu među našim kunsthistoričarima ne postoji jedinstveno mišljenje?
U posljednje se vrijeme snažno inzistira na tome da je šibenska katedrala dovršena prema projektu Jurja Dalmatinca, da je to "Jurjeva katedrala". Ona je to samo u jednom svom segmentu. Značajnom, umjetnički jako izraženom, ali samo u jednom dijelu. Šibensku katedralu je, kao što se zna, dovršio Firentinac. Pokušaj da se to dovršavanje pripiše izvornom projektu Dalmatinca jednostavno ne stoji, ali je činjenica da je u javnosti dosta prisutno i da se stalno govori o šibenskoj katedrali kao Jurjevoj katedrali. Međutim, objektivno govoreći, Firentinčev dio katedrale je po svojem volumenu dvostruko veći od Dalmatinčeva dijela. Dalmatinac se tu strahovito forsira, što njemu bez sumnje ne treba, a Firentinac se pomalo marginalizira.
Osim, dakle, afirmacije Firentičeva udjela na katedrali, novost je i to da je vrlo vjerojatno još više utjecao na njezino dovršenje nego što se dosad pretpostavljalo?
Činjenica da je Firentinac 10 godina prije radio na katedrali objašnjava i njegov kasniji nastup kao protomajstora, gdje je on vrlo hrabro promijenio Dalmatinčev projekt. Naravno, sve ovo temeljimo na pretpostavci da je Firentinac u to doba bio u Šibeniku i na temelju stilskih odlika tog dijela katedrale. Ta pretpostavka, moram reći, nije svima do kraja uvjerljiva, pogotovo ne onima koji su se zauzimali za neka drukčija rješenja. No, kolege do čijih mi je mišljenja osobito stalo to su bez ikakvih problema prihvatili.
Hoće li ove nove spoznaje proširiti opus Nikole Firentinca?
U ovom trenutku ja ga proširujem spomenutim djelima na šibenskoj katedrali. Koliko će se moći u samoj Firenzi, u Brunelleschijevu krugu, ili pak Venciji tragati za skulptorskom baštinom i točno određenim spoznajama, teško je reći. Velik je to posao. Problemi s definiranjem i identificiranjem rada Jurja Dalmatinca, koji je u Veneciji bio duže i više zaposlen, pokazuju koliko će biti problema s Firentincem.

Nastavak istraživanja

U kojem smjeru namjeravate nastaviti svoja istraživanja?
Istraživanja koja su dala ove rezultate nisu izvorno moja ideja. Znajući da radim dosta u arhivu, na to me je potaknuo kolega Ivo Babić. Predložio mi je da pogledam što je s tim Kokarima, Kukarima, jer je očito naslutio da bi Nikola Firentinac mogao podrijetlom biti iz naših krajeva. Nadam se da će sve ovo skupa potaknuti ljude da se više bave opusom Nikole Firentinca i njegovom djelatnošću, da se u konačnici istraži i onaj dio arhivskih spisa iz vremena Nikole Firentinca. Naime, svi mi najviše radimo na onom dijelu arhivske građe iz vremena Jurja Dalmatinca, od 1441. do 1475., dok kasnije razdoblje nije dobro istraženo. Što se tiče samog podrijetla Nikole Firentinca, sumnjam da ćemo mu naći "rodni list" ili "domovnicu", a sve drugo svejedno neće biti potpuno uvjerljivo. Podudarnost imena nam zapravo služi kao orijentir, a ne kao konačna potvrda.
Kakve su bile prve reakcije stručne javnosti nazočne na Danima Cvite Fiskovića?
Moje izlaganje su pratili ljudi koji su se u životu dosta bavili Nikolom Firentincem, kao što su profesori Babić, Fisković, Belamarić, profesorica Grujić. Način na koji su prihvatili moje izlaganje pokazuje da moja pretpostavka i, uvjetno kazano, konstrukcija imaju svoju težinu. Nadam se da ćemo taj jezičac na vagi pomaknuti u korist Nikole Firentinca i da će to uroditi jednom pravom monografijom koja bi morala pokazati koliko je velik njegov značaj. Izvan stručnih krugova svi znaju za Jurja Dalmatinca i odmah se javlja asocijacija na šibensku katedralu. Kada kažete Nikola Firentinac, izvan stručnih krugova za njega malo tko zna, a pogotovo ne da je to čovjek koji je one fantastične svodove-krovove i kupolu šibenske katedrale smislio i realizirao. Uostalom, ako jednoga dana budemo sastavljali knjigu koja bi se zvala Galerija zaslužnih Hrvata, zašto Nikola Firentinac ne bi bio jedan od njih?

Voditelj Internet odjela: Augustin Gattin
Internet podrška: Sistemi.hr
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999-2007.